PRVA KORIZMENA NEDJELJA - B ( ČISTA )

                                                                 Ja se kajem, Bože, mili....  

Post 9, 8-15 1 Pt 3, 18-22 Mk 1, 12-15

Razmatranje Vrijeme kušnje Ljudski se život ne može shvatiti bez kušnje. Stalno smo u situacijama koje nas izazivaju na opredjeljenje i odluke. Bez kušnje ne možemo poznati sebe. Biblija nam otkriva kako su kroz kušnju prolazili Božji ljudi. Nisu svi kušnju izdržali (Adam), niti pozivu ostali uvijek vjerni (David). I Sin Božji je “kušan u svemu slično kao i mi” (Heb 4, 15), da može pomoći onima koji su u kušnji (2, 18).  Kršćanin ide za Kristom, što znači biti kušan. I to ne samo kušnjama kojima se mi sami izlažemo, nego koje dolaze iznenada. I u napastima kao i Krist moramo dati prednost Bogu pred svijetom i ljudima, križu pred lagodnošću, budućnosti pred sadašnjošću, duhovnom pred materijalnom.  Prvo čitanje donosi nam sklapanje saveza Boga s Noom, ocem novog čovječanstva. Savez je znak Božje ljubavi i dobrote i ima kozmičko značenje: duga, što je Božji luk koji je odložio na nebu postaje simbol mira. Nadahnuti pisac nije donio ovaj izvještaj da opiše katastrofu potopa nego da iznese Božje obećanje, da potopa više biti neće, što znači Jahvinu moć nad stvorenjem. Jedini Stvoritelj može osigurati postojanost svojih dijela i sigurnost ljudi.  Drugo čitanje povezuje se s prvim, govori o krštenju. Potopne vode su simbol voda krštenja, iz kojeg se spašava novo čovječanstvo, čovječanstvo spašenih. Stari svijet propada, nastaje novo stvaranje i novi savez. Vjerojatno je to hvalospjev iz obreda krštenja.  Isus je doista umro, iskusio ljudsku sudbinu smrti, ali izišao iz boravišta mrtvih, uskrisio. Sišao nad pakao, proširio svoju vlast nad Podzemlje, boravište mrtvih i ostvario konačnu pobjedu nad smrću, sotonom. Uzašao na nebo pokorivši anđele, Vlasti i Sile. Kristova vlast proteže se nad vremenom, kojemu je on Alfa i Omega, nad zemljom, podzemljem i nebom. Sve povezuje u sebi: i čovječanstvo i anđeoski svijet, svemir i povijest.  Evanđelist Marko nam donosi u par poteza Isusovu kušnju u pustinju, a tako puno prisjećaja. Duh koji ga je ustoličio za Mesiju “nagna” ga u pustinju. U pustinji bijaše četrdeset dana kao Izrael prije susreta s Bogom. Kušao ga Sotona. Ne kaže na koji način. Bio je sa zvijerima, kao Adam u raju. Anđeli mu služili, znak da je pobijedio napast, Sotonu. Tako nam Marko prikazuje Isusa kao novog Adama, kao uosobljenje novog Izraela, koji se rađa iz vode i Duha.  Evanđelje donosi i početak Isusova propovijedanja i bitni sadržaj evanđelja: “Obratite se! Vjerujte Evanđelju!” “Obratite se!” Nije to žalobni poziv na pokoru, ni poticaj na osjećajnost, da se žalostimo radi grijeha; nije ni psihoanalitički poziv na sublimaciju svijesti; još manje poziv na borbu protiv nepravde, ili na pijetizam ili legalizam. To je poziv čovjeku da odgovori Bogu koji ga poziva, i promijeni svoje krivudaste putove. Iz posvemašnjeg obraćenja Bogu rađa se novi svijet odnosa: odnosa Boga s ljudima, čovjeka i čovjeka, čovjeka i svemira. Druženje sa zvijerima koje gube svoju divljinu (Post gl. 2; Iz gl. 11), ukazuje na uspostavljanje prvotnog sklada naše povijesti kojeg je razorio Adam. Obraćenje je jezgra evanđeoskog navještaja, mora biti i jezgra našega života.  Današnji čovjek ispunjen je strahom, tjeskobom, životnom tjeskobom. U strahu poznaje predmet straha i pokušava ga izbjeći. Kod tjeskobe čovjek se osjeća ugrožen nesvjesno, svega se boji. Tjeskoba je duboko ušla u današnjeg čovjeka. To su teške kušnje današnjeg čovjeka. Korizmeno vrijeme je i oslobodilačko vrijeme. Bog nam se objavljuje kao Osloboditelj od straha pred prirodnim silama (1. čit.); Krist nas je oslobodio tjeskobe i nismo više robovi ni Vlasti ni Sila, oslobodio nas je od robovanja društvu kao nadosobnoj tiraniji sile – prirode.  S Kristom i u Kristu, snagom njegova Duha, možemo se osloboditi straha i tjeskoba, prirodnih sila i robovanja pogubnim strukturama. Zato je potrebno obratiti se i ozbiljno vjerovati Evanđelju. Tekst preuzet : www.veritas.hr ....................                        Milosti je čas, Isus, zove nas....

KORIZMA -"SPOMENI SE , ČOVJEČE, DA SI PRAH I DA ĆEŠ SE U PRAH PRETVORITI "

Ostatak teksta preporučam pročitati na navedenoj stranici:

  http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=19474

21.PRVA OBLJETNICA POGIBIJE HRVATSKOG VITEZA I JUNAKA DOMOVINE

Damir Tomljanović- Gavran

18.travnja 1968 - 17.veljače 1994.

"Postoje ratnici kao što je bio naš Gavran, naš Tigar,

koji su svome narodu, svojoj domovini, podarili svoju mladost,

svoja nadanja, beskrajnu hrabrost i odlučnost.

Dok je nas, živjet će sjećanja o legendarnom ratniku i živjet će istina o njegovu

Velebitu,

o vitezovima bez kojih ne bi bilo današnje slobodne Hrvatske.

Izgubili smo čovjeka, ratnika, domoljuba.

Ostao nam je kao uzor koji se dokazao djelima:

Za Hrvatsku kao Tigar, kao Gavran."

Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu Primorskom blizu grada Senja, otac Ivan, majka Marija. Odrastao je u Krivom Putu pokraj Senja, a školovao se u Senju i Zagrebu. Damir Tomljanović - Gavran sahranjen je u Krivom Putu pokraj Senja.

5. kolovoza 1990. dragovoljno pristupa postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje u Zagrebu. Nakon reorganizacije navedene postrojbe i prerastanjem i osnivanjem iste u Zbor Narodne Garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991., s matičnim sjedištem postrojbe u bazi Rakitje u Zagrebu. Poradi uzoritog rada i načina ophođenja sa suborcima i zapovjednicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zaprimljenih zadaća i zapovijedi u istoj postrojbi biva postavljen za zapovjednika voda pješaštva i ujedno dozapovjednika satnije.

Aktivni je sudionik borbenih napadnih i obrambenih aktivnosti 4. pješačkog bataljuna 1. gardijske brigade ZNG-e po Banovini i Kordunu, i to u mjestima: Dragutinci, Kraljevčani, Hrastovica, Pecki, Petrinja i Hrvatska Kostajnica. U istočnoj je Slavoniji bojevao sa suborcima iz postrojbe u mjestima: Ilok, Tenja, Bogdanovci, Šarengrad, Borovo Naselje i Vukovar. Aktivno je sudjelovao u borbenim operacijama na području Nove Gradiške i okolice kao pripadnik 4. bataljuna. S matičnom postrojbom i sa združenim snagama inih postrojbi iz brigade naročito se isticao u borbenim okršajima u mjestima: Visovac, Okučani, Krička brda, Gornje i Donje Kričke, Jasenovac, Drenov Bok, Roždanik, Košutarice, Voćarice, Bair, Trokut-Novska, Popovac, Bročice i Stari Grabovac.

Odlaskom postrojbe na nove zadaće u južnu Hrvatsku i Damir Tomljanović - Gavran zdušno sudjeluje u svim borbenim aktivnostima od samog početka. Sudionik je zahtjevnih borbenih operacija naših snaga protiv neprijatelja na kotama i mjestima: Velji Vrh (kod Neuma), Nevada, Kutina, Klek, Osojnik, KejinoOsoje, Grebci, Bezimeni Vis, Gornji i Donji Dren, Orehov Dol, Glavska, Bistrina, Slano i Čepikuće. Aktivno sudjeluje u deblokadi Dubrovnika, Konavoski brda, te šireg područja Ćilipa i Cavtata do same najjužnijezemljopisne točke Hrvatske oko Prevlake.

Povratkom postrojbe s južnog bojišta i reorganizacijom preustroja u 1. gardijskoj brigadi od 17. prosinca 1992., Damir biva postavljen za zapovjednika 2. pješačke bojne. Nedugo zatim, odlazi s novim razmještajem postrojbe na karlovačku bojišnicu, a potom na obronke Velebita, na zadarsku bojišnicu. Aktivno sudjeluje i zapovijeda postrojbom u borbenim aktivnostima na kotama i mjestima značaja nadzora i obrane terena: Maslenica (operacija ''Poskok''), Jasenice, Rovanjska, Tulove grede, Ruja, Sedlo, Mala i Velika Bobija, Nekići, Marune i Seline.

Prilikom nadzora punkta tt 1183, u intervalima neprijateljskih napada, Damir Tomljanović - Gavran pogiba 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od zadobivene rane u glavu iz neprijateljskog snajpera.

Tijekom aktivnog djelovanja u brigadi obnašao je niz odgovornih zapovjednih dužnosti: zapovjednik voda i dozapovjednik satnije od 15. svibnja do 31. lipnja 1991. godine. Dužnost zapovjednika satnije obnašao je uzorito od 1. srpnja 1991. do 2. ožujka 1992. godine, a dužnost dozapovjednika bojne od 12. ožujka do 7. svibnja 1992. godine. Poslove i zadaće zapovjednika bojne uspješno je obnašao od 8. svibnja 1992. do 17. veljače 1994. godine. Paralelno sa navedenom dužnošću obnašao je vrlo predano, marljivo i odgovorno na terenu dužnost zapovjednika 1. sektora, IZM Zadar – ZP Split (područje odgovornosti bojišnice: Benkovac, Obrovac i Gračac), u vremenu od 14. ožujka 1993. do 17. veljače 1994. godine.

Damir Tomljanović – Gavran bio je istinski entuzijast i domoljub, prekaljeni ratnik i zapovjednik. Kao čovjek i borac nije štedio znoj, napore i odricanja, kako sebe samoga tako i svojih suradnika, časnika, dočasnika i vojnika. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj zadarskoj bojišnici, u odbijanju neprijateljskih napada na naše položaje na Velebitu, često puta u vrlo teškim vremenskim uvjetima, pri čemu je osobno pridonosio da se izdrži i odrade najzahtjevnije borbene zadaće, s nadljudskim naporima. Svojim sveukupnim angažmanom u matičnoj postrojbi kao i na razini brigade, pridonosio je razvoju i rezultatima postrojbe i OS RH, učvršćujući borbeni moral, zajedništvo i duh nepobjedivosti.

Za doprinos u Domovinskom ratu dodijeljeno mu je odličje ''Spomenica Domovinskog rata 1990-1992''.Još u travnju 1992., pismeno je pohvaljen od strane predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. U studenom 1993. godine dodijeljena mu je Plaketa 1. gardijske brigade za izuzetno zalaganje i doprinos u Domovinskom ratu. Odlukom predsjednika RH ponovno je pohvaljen 3. siječnja 1993. godine, za uspješno izvršavanje povjerenih zadaća, doprinosa u obrani suvereniteta, samostojnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, kao i doprinosa u izgradnji i razvoju RH.Pismeno je pohvaljen od strane ministra obrane RH Gojka Šuška1994. godine, a za zasluge u obrani Domovine predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman posthumno ga odlikuje visokim odličjima: Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.Za časno sudjelovanje i doprinos u Domovinskom ratu, te bespoštedni rad u postrojbi, 1995. godine posthumno mu je dodijeljena Zahvalnica od strane Ministra MUP-a RHi plaketa Prvi hrvatski redarstvenik. Od strane zapovjednika 1. gardijske brigade posthumno mu je dodijeljena Zlatna plaketa''TIGAR''.

Ukazom Predsjednika RH, 12. veljače 1992. dodijeljen mu je čin satnika, a 28. svibnja 1992. godine čin pukovnika. Posthumno mu je 27. svibnja 1994. godine dodijeljen čin brigadira, a u veljači 1997. godine čin stožernog brigadira. Gradsko vijeće grada Zadra 24. studenog 1994. godine posthumno mu dodjeljuje Grb grada Zadra za herojsku obranu Domovine i zadarskog kraja, a u gradu Senju od strane župana Ličko-Senjske županije posthumno mu je 23. travnja 1995. godine dodijeljena Povelja grada Senja.

Predsjednik Republike Hrvatske,dr. Franjo Tuđman, 26. srpnja 1994. godine otvorio je u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ''Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran''.

23. svibnja 1998. godine položen je kamen temeljac za izgradnju kapelice na Tulovim gredama na Velebitu, ispod kote 856, u čast Damiru Tomljanoviću – Gavranu.Dana 18. travnja 1999. godine u čast Damira Tomljanovića – Gavrana, na njegov rođendan, blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856).

Na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića – Gavrana.

Udruga Tigar 90/91 Rakitje organizator je tradicionalnog Memorijalnog malonogometnog turnira u čast Damiru Tomljanoviću – Gavranu i svim poginulim hrvatskim braniteljima koji se održava u Selinama kod Starigrada početkom mjeseca svibnja.

U Krivom Putu, u njegov spomen, nalazi se Športski centar s njegovim imenom, a cesta koja iz Senja vodi prema Krivom Putu također je preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića – Gavrana.

21. travnja 2007. godine osnovana je Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran'' Zadar, koja osim što nosi njegovo ime, također i raznim događajima promiče uspomenu na Damira Tomljanovića – Gavrana.

U razdoblju od 3. do 11. rujna 2010. godine, povodom Dana hrvatskih mučenika, Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran''Zadar organizirala je Hodočašće hrvatskih branitelja posvećeno svim poginulim braniteljima u Domovinskom ratu od Krivog Puta do Udbine, a koje je nosilo ime herojaDomovinskog rata Damira Tomljanovića – Gavrana.

23. studenog2010. godineUdruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran''Zadar i Udruga ''Žene u Domovinskom ratu – Zadar'', organizirale su javnu tribinu ''DAMIR TOMLJANOVIĆ – GAVRAN U DOMOVINSKOM RATU''.

1. srpnja 2011. godine na prijedlogUdruge pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ''Damir Tomljanović – Gavran'' Zadar,odlukom Gradske skupštine Grada Zadra, trg na Bilom Brigu ispred Osnovne škole Zadarski otoci- Zadar nosit će ime Damira Tomljanovića – Gavrana.

5.listopada 2011. godine u nazočnosti obitelji Damira Tomljanovića - Gavrana, mnogobrojnih braniteljskih udruga, predstavnika više općinskih, gradskih i županijskih vlasti te mnogobrojnih građana Grada Zadra upriličeno je svečano imenovanje trga Damira Tomljanovića – Gavrana.

Odlikovanja, medalje i pohvale:

00. 04 1992. - Pismena pohvala, Predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman
00. 00 1993. - Spomenica Domovinskog rata 1990. - 1992.
03. 01 1993. - Pismena pohvala Predsjednika RH, dr. Franjo Tuđman
00. 11 1993. - Plaketa 1. gardijske brigade, zapovjednik 1. gbr
00. 00 1994. - Pismena pohvala, Ministar obrane RH, Gojko Šušak
posthumno 24. 11 1994. - Grb grada Zadra
posthumno 00. 00 1995. - Zahvalnica, Ministar MUP-a RH
posthumno 00. 00 1995. -Plaketa Prvi hrvatski redarstvenik, Ministar MUP-a RH
posthumno 23. 04 1995. - Povelja grada Senja
posthumno Red bana Josipa Jelačića
posthumno Red Nikole Šubića - Zrinskog
posthumno Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom
posthumno Red kneza Domagoja s ogrlicom
posthumno Zlatna plaketa ''TIGAR'', zapovjednik 1. gbr
posthumno 06. 07 2000. - Red hrvatskog trolista
posthumno 06. 07 2000. - Spomenica Domovinske zahvalnosti.

Izvor: www.udruga-gavran.hr

.........

Bojovnikov epitaf

Nemoj me nikada zanijekati brate
Niti se stidjeti ove svete stijene!
Ja sam umro za Hrvatsku i za te,
Ti živi Hrvatsku i živi mene!

Ante Nadomir Tadić Šutra

Vječna mu slava i hvala !

BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC

                                   
Brezarić, 8. svibnja 1898. - Krašić, 10.veljače 1960.

Crvena je boja tvoje muke,

primio si je iz Božje ruke.

Daj da i mi kao Ti primimo svi

ono što nam Bog odredi.

Blaženi  Alojzije,

svoj si život cijeli darovao Bogu

kao ljiljan bijeli.

Blaženi Alojzije, čuvaj nas i prati

pa da i mi možemo život Bogu dati.

Bijela je boja Tvoje duše,

čista ko'  suza usred suše.

Nek naš narod i sav svijet

iznikne ko' cvijet,

slobodan i čist ko' ptica let !

Blaženi Alojzije, ……

Plava je boja Tvoga neba,

kaplje vina i božanskog hljeba,

moli s neba za sve nas da nam bude spas

primati s oltara Božji glas!

Blaženi Alojzije….

Napomena: Autor teksta nepoznat mi.