Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

DEMOKRACIJA ILI UCJENA NA ŠVICARSKI NAČIN ?

Sliku učitao: colonia.tino.javno.info


Sliku učitao: colonia.tino.javno.info
DEMOKRACIJA NA ŠVICARSKI NAČIN


Zločinci, kriminalci - DA, Thompson - NE

Najpopularnijem hrvatskom glazbeniku današnjice zabranom
 ulaska u jednu od najrazvijenijih europskih zemalja 
nanesena je teška nepravda.


''Dobar glas daleko se čuje'', stara je i mudra izreka naših predaka koji su
 itekako dobro znali o čemu govore, no isto tako, loš glas čuje se još dalje 
 i ruši sve pred sobom.


" Iskreni krik domoljublja "


Kao što je poznato, jedna od gospodarski najrazvijenih europskih zemalja, 
Šivcarska, uvela je zabranu ulaska najpopularnijem hrvatskom glazbeniku 
današnjice, Marku Perkoviću-Thompsonu.


 Naime, razlog toj zabrani, vjerujemo, pogađate, Thompsona već godinama 
prati stigma fašizma, iako u njegovim pjesmama nema poziva na mržnju, 
netoleranciju, naprotiv, objektivni kritičari, kao i štovatelji popularnog 
glazbenika,  bez sentimentalnih ili ideoloških strasti, konstatirati će 
kako Thompson doista nema nikakvih dodirnih točaka s fašizmom, 
barem ne ako je suditi prema riječima njegovih pjesama.


 Jedan od takvih kritičara, koji je nadasve objektivno, profesionalno 
valorizirao glazbu kršnog momka iz Dalmatinske Zagore je pokojni
 kritičar Darko Glavan,  koji je u Thompsonovim pjesmama 
prepoznao iskreni " krik domoljublja " s " jakom religijskom notom ".


Zanimljivo koje je objašnjenje zabrane ulaska u svoju zemlju ponudila 
švicarska strana, naime njihova odluka utemeljena je na višegodišnjem 
" trudu misije OESS-a u Hrvatskoj ", odnosno sistematskom izvješću 
koje su godinama pripremali aktivisti ove međunarodne misije, 
svatko tko na bilo koji način poznaje kako funkcionira ta misija,
 zna tko su glavni informatori  misije čije je vrijeme ionako davno
 prošlo u zemlji koju godinama ne ostavljaju na miru iako u susjedstvu
 ima razloga nijihovoj prisutnosti barem do 31. stoljeća.


Susjedstvo nam rehabilitira četništvo, dok nasljednik fašističke, 
velikosrpske politike  u Bosni i Hercegovini, te pajac koji izigrava 
predsjednika, prijeti odcjepljenjem genocidne tvorevine Republike 
Srpske  ismijava tu istu misiju i sve relevantne institucije 
demokratskog svijeta, taj isti demokratski svijet u Hrvatskoj vidi 
opasnost od nadolazećeg fašizma. 


Kakvog li paradoksa, nema nikakve dvojbe,  apsolutno se može
 prepoznati rukopis u ovom izvješću koji nije puno zabrinuo Thompsona,
  čija je publika ionako navikla na razna ideološka podmetanja,
 ali je ipak nanesena  velika nepravda pjevaču koji se protiv tog istog 
fašizma, kao sudionik u obrambenom Domovinskom ratu, borio, 
više nego svi švicarski činovnici  i bankari zajedno. 


Dok su desetljećima preko svojih institucija, elitnih banaka prali
 novac istinskim ratnim zločincima, mafijašima 
( slučaj tzv. " Duhanske mafije "  - Lugano )  i ubojicama
 iz čitavog svijeta, sve pod krinkom " nepovredivosti bankarske tajne ".


Drugim riječima, kada je profit u pitanju onda Švicarska doista 
nikada nije imala moralnih dvojbi,  bila je Meka, obećana zemlja,
 za brojne bjegunce  pred zakonom, raj za nacističke, fašističke
 zločince koji su nakon sloma Hitlerove te Musolinijeve strohovlade 
potražili utočište u zemlji koja se oduvijek " hvastala " 
svojom neutralnošću, raj za svrgnute komunističke diktatore, 
jednostavno, pogodno tlo za  svekoliki svjetski ološ. 


Važnije od moralnih dvojbi, važnije od eventualnog krvavog 
traga koji su bjegunci pred pravdom ostavljali iza sebe, za 
švicarsku administraciju bila je činjenica što su takvi probisvjeti 
sa sobom dovlačili vagone opljačkanog novca, zlata i ostalih 
dragocijenosti otuđenih  tijekom  višegodišnje vladavine, odnosno terora,
 Švicarska tada nije postavljala pitanja, te nije ispred profita 
stavila prava žrtava, obespravljenih ljudi  koji su na taj način silom
 i iz treće ruke sufinancirali razvoj švicarskog gospodarstva.


Zakašnjela reakcija MVPEI


Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova " promptno " je reagiralo
 prosvjednom notom, što samo naizgled može zadovoljiti vojsku
 Thompsonovih  fanova, reakcija koja stiže  poprilično zakašnjelo 
nema nikakve svrhe niti bi mogla omekšati tvrdo švicarsko srce.


 Naime, hrvatska vlast, ali i dobar dio medija, snosi odgovornost
 za ovakvo stanje  i za ovakvu situaciju u kojoj se našao čovjek, 
koji je prije svega branitelj, aktivni sudionik Domovinskog rata,
 pa tek onda glazbenik.


Tko je sastavljao izvješće? Tko su glavni informatori misije OESS-a, 
odnosno kako je moguće da paraziti koji žive na državnim jaslama, 
vodeći razne kvazi nevladine ( a u stvanosti ekstremističke ) udruge, 
imaju veći utjecaj na život hrvatskih građana od demokratski izabrane 
hrvatske vlasti,  koja se, da stvar bude još poraznija, diči svojim 
demokršćanskim svjetonazorom,  te konzervativnom baštinom?


Ovo što se Thompsonu dogodilo nije prvi puta, takve podvala
 i smicalice popularnog glazbenika prate čim prekorači
 granice Hrvatske,  već kod Macelja " stižu ga sjećanja ". 


U nekoliko navrata dobronamjerna ekipa vrlih hrvatskih 
zagovaratelja mira i tolerancije, razne Documente, Gongovi,
 udbaškim metodama vode svoje privatne ratove, kako bi ovaj 
ionako napaćeni narod podsjetili na svoje postojanje, 
drugim riječima, kao i uvijek kada su ovakve stvari u pitanju,
 međunarodna zajednica imala je neiscrpan izvor informacija 
upravo  od ljudi iz Hrvatske koji se hrane neiscrpnom mržnjom 
prema Thompsonu,  ali i općenito prema svemu i svima koji
 ne vide Hrvatsku na isti način kao što je vide suvremeni konkvistadori,
 " anđeli garava lica ".


Dakle, reakcija hrvatske Vlade je pohvalna, ali sasvim zakašnjela, 
očito potrebna  kako bi se uoči predsjedničkih izbora oprala 
nečista  savjest pred narodom  te pokušalo uvjeriti većinu 
hrvatskih građana da vlast ipak nešto radi, čak i kad ne radi ništa.


 Zašto se nije reagiralo u startu, odmah ? 


Zašto se dopustilo onima koji su u jeku velikosrpske agresije pisali
 pamflete protiv države,  pa i protiv Marka Perkovćia kao aktivnog
 sudionika u borbi protiv te agresije,  da vode glavnu riječ u zemlji
 koja još uvijek traga za tisuću stradalih i nestalih hrvatskih branitelja? 


Zar očekivati od nekoga, tko je tijekom rata bio blago rečeno 
neopredjeljen, da u mirnodopskim uvjetima stane na stranu, ili 
barem izrazi minimum razumijevanja prema čovjeku koji je
 u tom ratu aktivno sudjelovao? 


Ne budite naivni.


http://ivana.josipovic.javno.info


________________________________________________