NOVE TISUĆE UBIJENIH HRVATA
U Sloveniji kod Mosteca otkriveno još jedno mnoštveno grobište iz 1945.
U Sloveniji je, na polju Osredki, blizu sela Mostec, u općini Brežice, nedaleko od Zaprešića, Dobove i Čatežkih toplica, započelo iskopavanje posmrtnih ostataka tisuća Hrvata, zarobljenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga Nezavisne države Hrvatske, i civila, i inih žrtava poratnih sustavnih pokolja, za koje se pouzdano pretpostavlja da se već 65 godina nalaze zatrpani u 2 kilometra dugom protutenkovskom jarku. Slovenska su sredstva javnoga priopćavanja, među ostalima dnevnici „Delo“ i „Dnevnik“ od 22. listopada, veoma iscrpno i uočljivo, javnosti predstavila poznate činjenice o tomu stratištu, jednom od mjesta jugoslavenskih zločina protiv čovječnosti, na kojemu su posebne jedinice Jugoslavenske armije, prema nepotvrđenim podatcima, pobile tisuće, a možda i desetke tisuća, ratnih zarobljenika i civila. Marko Štrovs, vođa odjela za ratna grobišta pri Ministarstvu rada, obitelji i socijalnih pitanja RS, kazao je da posmrtni ostatci, pronađeni na dubini od 1,7 metra i širini 3,5 metra, potvrđuju da na tom mjestu nisu pokopani samo vojnici, nego i civili. Kolika je dubina jarka, još se ne znade, a Štrovs veli da su dobili nalog točno odrediti lokaciju mnoštvenoga grobišta, dok su daljnje odluke u rukama istražnoga sudca i državnoga odvjetništva.
Na upit tko je sve pod mitraljeskom paljbom ljeta 1945. skončao u jarku, još nema točna odgovora. Prema nekim svjedočenjima, tu je najviše pobijeno hrvatskih vojnika, a osim njih i brojne hrvatske obitelji, među kojima je bilo mnoštvo civila iz Zagreba. Zagrebčanke su i Zagrebčane dopremali vlakom do Dobove, a dalje su ih, do stratišta, iživljavajući se na njima, gonili da pješače.
U „Dnevniku“ podsjećaju na svojedobno svjedočenje, sada pokojnoga, Ivana Gašperina iz Mosteca, koji je opisao svoj susret s transportima teretnjaka koji su ratne zarobljenike vozili na stratište. Prema pričanjima nekih Posavaca, u jarku po svoj prilici prevladavaju hrvatski bjegunci, koji su na kraju rata pokušali pobjeći pred pobjedničkim snagama. Ubijeni su i u jarak zatrpani i brojni ugledni i imućni Brežičani. Štrovs je izjavio da službeni dokumenti o ubojstvima ne postoje, jer je ondašnja komunistička vlast dobro znala da su ubojstva bila u suprotnosti i s domaćim i sa stranim zakonodavstvom.
Mnoštveno ubijanje zarobljenika i civila trajalo je, prema nekim svjedočenjima, nekoliko mjeseci po svršetku rata, sve do 15. listopada 1945.
Na tomu je mjestu jugo-zločina i grobišta, bez suda i suđenja okrutno usmrćenih, zarobljenih hrvatskih vojnika i njihovih obitelji, dakle žena i djece, i pripadnika njemačke vojske, nakon osamostaljenja Republike Slovenije, bio podignut križ, s natpisom: TUDI MI SMO PADLI ZA SVOBODO. Taj je spomen-križ palima za slobodu nepoznat netko odstranio, a u blizini hrvatskoga „Grobišča ob Savi“ podiže se velika čistionica.
*(Objavljeno, s dvjema priloženim mapama mjesta zločina, u: Hrvatsko slovo br. 811., str. 10., Zagreb, petak, 5.XI.2010.)
Mile Pešorda, http://www.viktimologija.hr