Hrvatska, 01. prosinca 1918.g. Svetozar Pribičević i Dr. Ante Pavelić (zubar), kao predstavnici tadanjih političkih elita, bez da okom trepnuše predadoše Hrvatsku (s njenim povijesnim prostorima i mnogo šire) u vlast Beograda - pod dinastiju Karađorđevića, s danas dobro nam znanim kataklizmično stravičnim posljedicama toga čina za Hrvatsku i za njen narod.
Hrvatska devedeset i tri godine poslije, 09. prosinca 2011.g. Jadranka Kosor i Dr. Ivo Josipović, (kao predstavnici vlasti političkih elita) bez da okom trepnu, i bez da prethodno i upitaše narod, stavit će svoj potpis i predat će Hrvatsku, sva njena prirodna, kulturna i gospodarska bogatstva, te cjelokupnu povijesnu baštinu i sav njen narod u vlast Bruxellesa – pod upravu stranog globalističkog kapitala, s dogledno nesagledivim posljedicama za državu i narod i njegove buduće naraštaje .
Tko kaže da se povijest ne ponavlja? Još stari Rimljani su znali reći - da je povijest učiteljica života, ali ako iz povijesti taj život nismo naučili, osuđeni smo na ponavljanje grješke.
„Zbogom, zbogom, rodni žali, Ono sunce gdje zapada, Tamo je i nama poć.“ (LB)
Ono sunce gdje zapada, o Lijepa naša Domovino, tamo je i tebi nepovratno poć!? Kako li te se olako odriču tvoji sinovi i tvoje kćeri u iluziji (ili ne) - dobre namjere. I svaki put u pakao bio je popločan dobrima namjerama! I godine 1918. političke elite su mislile da čine veliko, dobro domoljubno djelo za svoj hrvatski narod i da nam je budućnost osigurana samo u južnoslavenskoj zajednici, koja ni po njima tada „nije imala“ alternative. I taj dan predaje tzv. „Adrese“ Beogradu smatrali su svojim najvećim povijesnim činom i osobnim uspjehom i velikom političkom mudrošću. Zar doista ni tada nije bilo alternative?
Američki predsjednik Wilson 1918.g poručio je Hrvatima i svim žiteljima zapadno od Drine i ponudio im tri varijante. Uspostavu samostalne države ako to žele. Ostanak u Austro-Ugarskoj, koja bi se tada morala federativno ustrojiti. Ili treće – udružiti se u zajedničku državu sa Srbijom i Crnom Gorom. Od ove tri varijante, hrvatski jugoiluzionisti izabrali su treću kao najbolju, ali još su je negativno i redefinirali, pa više nije bilo riječ o udruživanju, već o prisajedinjenju i stavljanju tih teritorija pod dinastiju Karađorđevića, što je bilo još niže od bezuvjetne kapitulacije. Nisu shvatili, a zbog svog dugogodišnjeg jugoiluzionizma nisu ni mogli shvatiti niti prepoznati da svoj narod uvlače u unaprijed „jugoslavenstvom“ dobro zamaskiranu velikosrpsku zamku ili stupicu kakvu postavljaju lovci divljim životinjama u šumi.
Ali iskustvena povijest nas uči da narod, kakav je takvu vlast i zaslužuje, ali nažalost i takvu državu. Nedavno netko pod jednim mojim člankom na jednom portalu napisa komentar koji me je naprosto potresao. Citiram ga u cijelosti; „Mi Hrvati osuđeni smo na vječnu neslobodu, samo nas naši čuvari premještaju iz jedne kaznionice u drugu: iz Austro-Ugarske u Kraljevinu Jugoslaviju, pa u komunističku Jugoslaviju, a sada u EU(ropsku) Uniju“.
I godine 1918., ali i ove sudbonosne 2011. narod je ostao potpuno pasivan, kao da se ne radi o njegovoj vlastitoj koži. Hrvatski narod kao da nema svijesti o političkom subjektivitetu, ili kao da za njega nije ni zainteresiran, kao da nema unutarnje pobude da masovno prepozna prijetnju svojoj opstojnosti.
Zar će Hrvatska nakon tolike prolivene krvi za slobodu kroz svoju tragičnu povijest – šaptom pasti?! Ne, neće šaptom pasti, jer je ne okupira strana oružana sila, ali će je malo pomalo okupirati strani kapital, strani doseljenici, strana kultura, strani jezik (ili jezici), strani duhovni i svjetonazorski mentalitet i moral, strane vjere i rase, strani običaji. Lijepa naša, kakva ćeš biti za deset , za dvadeset, za pedeset godina? – Svi oni problemi koje sada, sve više i više, ima „multikulturalna“ Europa uselit će se i u tvoje dvorište postat će i tvoji problemi.
Postat ćeš i višerasna, višejezična, viševjerska
– ukratko „multikulturalna“ država ili bolje kazano -multikulturalna
europrovincija!
Po tebi će se jednoga dana slobodno kretati i delije s šajkačama i kokardama, i muslimanski vehabiti, i talijanski iredentisti, i rumunjski, bugarski radnici, azijski i afrički azilanti...!? Tvoje ukupno stanovništvo ubrzano će doseljavanjem rasti i prenapučit će tvoje jadranske otoke, nekada najljepše prirodno biserje, naselit će tvoje obale, tvoja polja, ravnice i gore? A tvoj autohtoni narod, ponosni Hrvati, starosjedioci, iz godine u godinu smanjivat će se njihov postotak u tvom ukupnom stanovništvu. Nestajat će tvog prelijepog hrvatskog jezika, nestajat će tvoja kultura i tvoji običaji. Tvoja povijest će biti zaboravljena, (pa i zabranjena) kao da nije ni postojala, a ostat će samo tvoje ime kao zemljopisni pojam uz obavezan dodatak – „provincija“ Hrvatska.
Kao što smo se više od sedam desetljeća sa gorčinom u srcu pitali što nam to učiniše Pribičević, Pavelić (zubar) i drugi iz njihovog mentalno-političkog sklopa. Buduće generacije u svojoj nemoći i sve ubrzanijem nestanku pitat će se što nam to 2011. godine učiniše odnarođene političke elite u samoj Hrvatskoj. Pitat će se - Zar je moralo biti tako?! Evo, i ovaj moj glas, ali i brojni drugi glasovi govore da ne mora biti tako, ali nitko ne sluša! O ovim argumentima oni ne žele ni čuti, a kamoli o njima govoriti i raspravljati i javno vagati argumente za i protiv.
I mnogostruko veći narodi od Hrvata teško će se odhrvati ovakvim opasnostima poput Španjolaca koji već postaju ugroženi masovnim stranim useljeništvom, a kamoli mala Hrvatska koja će to ubrzo doživjeti kao najbliža i najpoželjnija useljenička destinacija u Europi.
Tko stoji iza ovakve politike?! - Stoje gotovo sve stranačke i političke odnarođene elite, ali nažalost ovih dana istim putem krenuše i naši biskupi i pozvaše narod da pristupi referendumu i da dade glas za ulazak Hrvatske u EU? To je glas za našu propast!?
Blago onome tko ne vidi daleko unaprijed jer može mirno spavati. Blago onome tko zaboravlja tragične grješke prošlosti jer može još mirnije spavati. Oprez je majka sigurnosti, a strateška predviđanja su majka opstojnosti. Tko ne misli što će se dogoditi sutra, nije ga briga ni što se događa danas. A danas se događa ono što će biti podloga za sutra, za - deset, dvadeset, pedeset ili sto godina. Nakon tih decenija kako će Hrvatska izgledati? Ako opstane EU, dao bih ruku u vatru da već za trideset ili četrdeset godina ono što ostane od Hrvatske i njenog naroda da to više neće biti prepoznatljivo kao hrvatsko.
Kao narod, kao međunarodni politički subjekt, nemamo pravo napraviti više niti jednu političku grješku, nemamo pravo na političku naivnost. Svaka iti najmanja politička grješka može nas koštati glave, svaka politička naivnost plaća se tragedijom naroda, a to hrvatski narod sebi više ne može priuštiti. Kao narod moramo znati da se EU ne bori za Hrvatsku radi njene dobrobiti, oni nikada nisu bili niti će ikada biti politički altruisti, već se bore za to da bi nam sve uzeli, i - ništa ih drugo ne interesira.
„Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku nizašto“ – reče i brojno puta ponovi prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman. „Nema toga što mi ne bismo dali za ulazak Hrvatske u EU „– reče Dr. Ivo (sada remetinečki uznik) i njegovi sljednici kao papagaji to stalno ponavljaše. Doista dadoše sve pa i samu Hrvatsku.
EU je u nekim svojim dijelovima postala vrlo turbulentna državna zajednica, ona kao cjelina doživljava krizu poput Babilonske kule. (Bog im pomiješa jezike pa se ni o čemu ne mogu dogovoriti) A danas joj treba Hrvatska da pokaže da je još živa i da se širi i jača. Evo, Hrvatska kao slobodna država u dvadesetgodišnjoj svojoj povijesti slobode imat će samo dva referenduma i to onaj 1991.g „ulazni“ u samostalnost i slobodu i ovaj predstojeći početkom 2012.g. „izlazni“ iz samostalnosti, a kako se čini i iz slobode, jer samostalnost je preduvjet svake slobode.
Samostalnost je – conditio sine qua non svake slobode. Mi smo to vjekovima bolno iskušavali na svojoj vlastitoj koži i još se nismo opametili. Što će reći narod na referendumu?
Ako i kaže NE, samo da se ne dogodi ona poznata Lenjinova sintagma – Oni glasuju, a mi brojimo! Bojim se za svoju i našu Hrvatsku.
Gospodo i drugovi iskreno se bojim!
Mile Prpa/ http://www.hrsvijet.net
...........
Poštovani g.Prpa, hvala lijepa na prilogu.
Unatoč svemu nepovoljnom što se iza brda već dovaljalo, te , i nadalje nezaustavljivo pritječe mimo volje dijela hrvatskog naroda odanog ideji očuvanja i spasa od totalne propasti veličanstvenog dara, NEZAVISNOSTI, što nam ga u naslijeđe predadoše hrvatski branitelji položivši dragovoljno vlastite živote na oltar Domovine, ne gubim olako nadu , jer, "Još Hrvatska ni' propala ...." sve dok ima još živućih branitelja i njihovoj velebnoj žrtvi odanih Hrvatica i Hrvata.
Hrvatice i Hrvati , ne ostajte gluhi i nijemi na vapaj Domovine: U pomoć !
Ni pod koju cijenu ne smijemo odustati od izlaska na referendum.
Glasujući na referendumu ; NE u EU , zlatnim slovima upisujemo za vijeke vjekova neizbrisiv izraz odanosti, zahvalnosti i štovanja spram patnje i žrtve poginulih i živućih hrvatskih branitelja .
.