DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

……….

Glas viče: Pripravite Jahvi
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
Nek se povisi svaka dolina,
nek se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno nek se poravna,
strmine nek postanu ravni,
Otkrit će se tada Slava Jahvina,
i svako će tijelo vidjeti,
jer Jahvina su usta govorila

(Iz 40, 3-5)

………..

DOĐI, GOSPODINE ISUSE

Iz 11, 1-10;

Rim 15, 4-9;

Mt 3, 1-12

Za odlomak iz knjige proroka Izaije koji se danas čita sam je Isus rekao da se ispunio u njemu. Isus je taj obećani Mesija koji će donijeti mir i pravdu. Međutim, ovaj nas odlomak i zbunjuje jer govori o miru kojeg mi još uvijek nismo svjedoci. Kako je onda Isus došao ako mira na zemlji nema? Čini nam se da je zapravo danas još gori nemir prisutan u svijetu nego što je to ikad prije bilo.

Toliki su se ratovi dogodili, ali zapravo najgori ratovi još uvijek bukte. Otvoreno se ratuje protiv nerođene djece i taj rat svakodnevno ubire svoje žrtve. Mnogi pravednici su također žrtve jednog drugačijeg rata. To je rat protiv svakog dobra. Ratujemo svi skupa za duše naše djece. Gledamo kako ih danomice žele ukrasti oni za čije namjere nismo sigurni. Ratujemo protiv odgoja koji nije zdrav za duše naših mladih, a ratujemo i za očuvanje naših obitelji. Više nego ikad prije želimo da Isus okonča zlo koje se raširilo.

Pitamo se kad će konačno doći toliko željeni mir. Potreban nam je mir između nas i Boga, između nas i naših bližnjih. Ne želimo mrziti, osvećivati se i biti daleko od onih koji su nam tako blizu. Želimo voljeti bez straha da ćemo biti povrijeđeni i biti odani bez straha da će nas netko iskoristiti. Želimo udahnuti punim plućima i dotaknuti nebo našim dušama. Više nego ikad potreban nam je Mesija, a živimo kao da mu se ne nadamo. Izgleda nam da do tog konačnog mira moramo još čekati. Sve do njegova drugog dolaska.

Ivan Krstitelj nas vraća u našu realnost. Upozorava i opominje kako se moramo pripremiti na Kristov dolazak. Njegove riječi su aktualne i danas. Djecu onog vremena je pozivao da donesu plod dostojan obraćenja, a mi ne smijemo prečuti njegov poziv. Strašno zvuče njegove riječi o sjekiri koja je već položena na korijen stablima. Stablo koje ne donosi ploda posjeći će se i u oganj baciti. I ovdje vrijedi onaj poziv da se požurimo poći u njegov počinak dok traje ono danas. Poziv je to na svakodnevno obraćenje, na svakodnevno nastojanje oko dobra.

Puno smo puta čuli ovo evanđelje i mnoga druga pa nas gotovo ni ne dira. Kao da nas se ne tiču prijetnje izrečene u njemu. To je za neke druge, nije za nas. Mi smo se i tako već davno obratili, već davno krenuli za Isusom i njemu predali svoje živote. No bit ćemo suđeni po plodovima, i ovdje nam evanđelje jasno kaže. Reći će nam, isto tako, da će jedan sijati, a drugi žeti, ali sijemo li dovoljno zauzeto? Jesmo li se dovoljno angažirali?

Pitanje je to koje postavljam ponajprije sebi i, na neki način, glasno razmišljam. Želim li zaista da Isus što prije ponovno dođe ili želim da još malo pričeka jer imam neke svoje planove? Hoće li naći Isus vjere kod mene kad ponovno dođe? Shvaćam li dovoljno ozbiljno njegove riječi koje su nam sačuvane u Svetom Pismu?

Vrijeme nas došašća ponovno poziva da se vratimo nekim posve jednostavnim, a gotovo zaboravljenim djelima i molitvama. Čitajmo Bibliju i živimo ono što nam ona preporučuje. Oprostimo i zatražimo oproštenje. Odrecimo se nečeg što jako volimo i na što smo možda malo i navezani. Podijelimo ono što imamo s potrebnima, dajmo drugima čak i ako će to značiti da ćemo se odreći onog što nam treba. Drugim riječima, nemojmo darovati samo svoj suvišak.

Vrijeme došašća je i radosno vrijeme, jer nas veseli blizina Isusova dolaska. Očekujmo ga doista radosno, bdijući u nadi. Da, on jest strogi i pravedni sudac, ali to nas ne treba plašiti. Nastojmo oko dobra pa će nas naći pripravne. Budimo poput mudrih djevica koje svakodnevno pune svoje svjetiljke uljem. Donesimo malo svjetla u ovaj svijet koji vapi za istinskim sjajem. Neka se u nama nikad ne ugase svjetlo nade i radost vjere pa će Gospodin moći i po nama biti prisutan i doći u ovaj svijet. Pripravimo Gospodinu put u srcima ljudi koji su nam blizu. I recimo zajedno: dođi Gospodine Isuse.

s. Barbara Bagudić OP

http://www.dominikanke.org

....................

VISOM LETEĆ

Visom leteć ptice male
našem domu zapjevale:
srca gore, evo zore.

Kore one lijene ljude,
dozivlju ih, od sna bude:
srca gore, evo zore.

Grijehe svoje oplačimo,
dušu ljijepo očistimo:
srca gore, evo zore.

Kraj nek bude svakoj zloći,
Sin će Božji k nama doći:
srca gore, evo zore!

Već ga nosi mila Mati,
ona će ga nama dati:
srca gore, evo zore!

Zdravo, puna svih milina,
kličimo joj iz nizina:
srca gore, evo zore!