Pozdrav gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića na početku slavlja 11. rujna 2010. – na Dan hrvatskih mučenika na Udbini
S
posebnim osjećajem radosti i zahvalnosti Bogu i dobrotvorima upućujem
svima vama pozdrav ispred u građevinskom smislu dovršene CHM. Prije
posvete trebat će još neke stvari dovršiti, ali danas možemo Crkvu
blagosloviti kako bi se u njoj mogla služiti sveta misa.
Pred vama je nova crkva. Sada više ne
treba tumačiti što planiramo, nego pokazati što je učinjeno.
Opredijelili smo se za ovo mjesto jer se nalazi ponad Krbavskog polja
na kojem je naš narod 9. rujna 1493. doživio tešku tragediju, ali i
tragediju otrežnjenja koja nas je naučila da se u obrani domovine i
naroda trebamo osloniti u prvom redu na Božju pomoć i na vlaste snage.
Primjećujete da ograda mnogima priječi
pogled prema vanjskom oltaru. Morali smo se držati granica naše
parcele, ali je Općina već dala u izradu projekta, po kojem će se cesta
spustiti, a tada će nestati te teškoće. Vjerujem da nećemo trebati dugo
čekati.
Budući da je Crkva u prvom redu
memorijalno zdanje, u znatno većoj mjeri nego druge crkve u Hrvatskoj,
a uz to ima karakter nacionalnog svetišta, to njezino memorijalno
obilježje željeli smo istaknuti u svim njezinim dijelovima. Nismo dakle
pošto-poto išli za tim da crkva bude arhitektonski proboj u suvremenom
sakralnom graditeljstvu, nego smo nastojali, vodeći računa i o
financijskim okvirima, da njezin graditeljski izgled i sadržaj budu
što vjerniji izraz naše vjere i kulture, da po tim obilježjima govori
svakom današnjem i budućem hodočasniku i posjetitelju.
Želimo biti povezani s našim korijenima jer jedino iz njih možemo rasti u onome što jesmo.
Želimo nastaviti u duhu Branimirove
godine koju smo proslavili 1979., što pokazuje natpis na portalu a i
uveličana kopija Branimirovog zabata iz crkve u Sopotu. Ondje u
originalu stoji „dux Croatorum“ a mi smo stavili „Martyribus Croatorum – Hrvatskim mučenicima“.
Mogli ste vidjeti da ima prostor i za
muzej i za knjižnicu hrvatskih mučenika. U knjižnicu je ušla biblioteka
Kaje Pereković, hrvatske zatočenice. Tvrđavni izgled zdanja prema
Krbavskom polju želi izraziti braniteljsku crtu naše povijesti, a
nipošto prijetnju. Svjesni smo da se ni to neće sviđati onima koji i
našu obranu smatraju nečim zlim i nedopuštenim.
Crkva je građena po nadahnuću crkve Sv.
Križa u Ninu, prve hrvatske katedrale. Ne treba nas zabrinjavati što
istodobno podsjeća na elemente bizantske umjetnosti. Što idemo dublje u
prošlost to više uočavamo kako se približuju ne samo vjerske prakse
Istoka i Zapada nego i umjetnički stilovi. Bit će nam drago ako i ova
crkva pridonese zbližavanju kršćana te kršćanskih i narodnih tradicija.
Budući da su već poimence spomenuti
ugledni uzvanici, neću ih ponovno sve spominjati, ali ih sve od srca
pozdravljam i zahvaljujem im da su ovdje s nama. Smatram to izrazom
podrške ideji i projektu.
Dakako da nam je svima drago što ovu
službu Božju predvodi uzoriti kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski
nadbiskup i metropolit. Pozdravljam i sve nadbiskupe i biskupe koji su
se u ovako velikom broju odazvali na ovu proslavu.
Srdačno pozdravljam svećenike i redovnike koji su doveli svoje župljane, redovnice, bogoslove i sjemeništarce.
Pozdravljam visokog predstavnika
hrvatskih vlasti, predsjednika Hrvatskog sabora gosp. Luku Bebića, i
sve ostale državne, županijske, gradske i općinske vlasti, naše
domaćine ličko-senjskog župana Milana Jurkovića i udbinskog načelnika
Ivana Pešuta.
Pozdravljam našu vojsku na čelu s
načelnikom Glavnog stožera generalom Josipom Lucićem koji je s ostalim
ovdje prisutnim generalimai ostalim generalima pješačio od Krivog Puta
do Udbine predvodeći braniteljsku udrugu Damir Tomljanović Gavran.
Pozdravljam sve branitelje i njihove udruge. Želimo da branitelji na
poseban način osjete da je ovo njihova crkva, što su oni i do sada na
mnogo načina posvjedočili.
Pozdravljajući akademika Milana Moguša,
predsjednika HAZU, pozdravljam i sve ostale koji djeluju na području
znanosti i umjetnosti, posebno članove Hrvatskog instituta za povijest
i Instituta Pilar.
Pozdravljam i sve ostale drage
hodočasnike sa svih strana Lijepe naše i iseljene Hrvatske, posebno
stare i nove Udbinjane, tj. one koji su pred sv. Luciju 1942. morali
odavde pobjeći, kao i njihove potomke, te Hrvate katolike iz Bosne koji
su nakon Domovinskog rata ovdje našli utočište u okrilju Hrvatske
države.
Hvala ti, Gospodine, što smo tvojom
pomoći uspjeli izgraditi ovaj hram zahvalnosti na čast naših mučenika.
Neka se tvoj blagoslov proširi na nju i neka prati sve one koji će te
ovdje hvaliti i moliti.
Zahvala gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika na Udbini 11. rujna 2010.
Dobrome Bogu hvala na ovome danu i
ovome daru! Iako sam jedno vrijeme s mnogih strana bio nemilosrdno
napadan zbog ovog projekta, osjećam danas zadovoljstvo kakvo nisam
zaslužio. Glavninu tereta s naše strane ponijeli su Ive Vukić, Nikola
Turkalj i župnik Nediljko Knezović. Iako su se brojni uglednici
distancirali od onoga što smo radili, osjetio sam podršku našega naroda
iz domovine i inozemstva, naroda koji nema instrumentarija preko kojega
bi poslao svoju poruku javnosti, ali koja poruka se može osjetiti. To
je onaj narod kojemu sam posvetio i svoju knjigu: Žao mi je naroda. To
je onaj narod koji je u nenaklona vremena od 1945. do 1990.,
samozatajno i tiho, prenosio na mlađe naraštaje bogatstva naše vjere i
kulture, naroda koji moćnici i jučer i danas slabo slušaju i uvažavaju.
Na
kraju naše svečanosti povodom Dana hrvatskih mučenika izražavam
zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za predvođeno slavlje i za poruku
koju je uputio nama i svima koji su s nama bili povezani preko HRT i
radio postaja.
Kao što to obično biva, i ova je Crkve
građena velikim obećanjima i tek ponekim doprinosom moćnih i bogatih te
mnogobrojnim darovima malih i vjernih. Valja ipak reći da je Crkva
hrvatskih mučenika kao svenacionalni projekt u dobroj mjeri povezala
hrvatski narod u domovini i inozemstvu, te vodeće crkvene, državne i
kulturne ustanove Republike Hrvatske. To smatramo još vrjednijim od
onoga što sada kao građevinu gledate pred sobom. Od zametka ideje o
izgradnji stvara se pozitivno duhovno zajedništvo oko ove Crkve, što
pokazuje i izložba koju je u prostorima našeg muzeja za ovu prigodu
priredio Gradski muzej Senj na čelu s Blaženkom Ljubović. A mnogo toga
lijepoga od rada svojih ruku pokazat će nam u muzeju i naš Polapčanin
iz Kanade – Stjepan Brezić.
Bilo je više izvoditelja: Palir,
Megrad, a glavni dio izveo je Kostruktor- inženjering. Prvi projekt bio
je djelo Marina-projekta iz Zadra i arhitekta Nikole Bašića, a drugi
Konstruktora iz Zagreba i njegovih arhitekata na čelu s Marinom Balin
Fadejev. Svima zahvaljujem na njihovom doprinosu, a posebno izvođaču
Konstruktor-inženjeringu na čelu sa Željkom Žderićem, posebno Zvonku
Jugoviću i Tomislavu Stankoviću, nadzornoj službi IGH-a na čelu s dr.
Jurom Radićem, i inž. Leonardu Kvarantanu, kao i njihovim suradnicima i
svakom radniku. Sa svoje strane trudili smo se da svaki za svoj rad
dobije zasluženu plaću. To nam je bilo moguće zahvaljujući dobroti onih
kojima je hram zahvalnosti hrvatskim mučenicima bio na srcu.
Iako već imamo dosta prakse, nije lako
organizirati ovakav skup. No izroni tolika dobra volja na koju redovno
i ne računamo. Nju su pokazali mnogi ljudi, župljani ove župe, naša
vojska, časne sestre, djelatnici Nacionalnog parka Plitvice, sanitetsko
osoblje i mnogi drugi kojih je popis dugačak. Hvala im.
Draženko Tomić spomenuo je sve osobno
koga treba danas pozdraviti i kome treba zahvaliti. Zato ja to neću
ponavljati, ali svakako sve pozdravljam i svima zahvaljujem. Jedino što
bih htio tome dodati jest da je Draženko prvi put s nama ovdje
sudjelovao kada smo pred 5 godina postavljali kamen temeljac. Njegova
provincija ga sada povlači u svoje redove. Ovdje je danas da najavi da
je dovršena građevina za koju je pred pet godina najavio postavljanje
temeljnog kamena. Hvala njemu i njegovoj provinciji hercegovačkih
franjevaca.
Ljepoti ove liturgije uvelike su
doprinijeli udruženi zborovi naše Biskupije predvođeni dirigentom
Ivanom Prpićem Špikom i orguljašem Milanom Dučićem. Njima se i ovaj put
pridružio zbor Bašćina iz Zagreba pod vodstvom Jasne Polić Biliško.
Želim danas svoje obraćanje završiti
porukom cijeloj hrvatskoj javnosti da pred nama stoji jedan ljudski,
civilizacijski a nadasve kršćanski zadatak. Naime, mnogima koji su za
ovaj narod stradali i umirali njihove kosti još do danas nisu našle
mjesto gdje bi im grob obilježili i zapalili svijeću. Na Dan hrvatskih
mučenika i s ovoga mjesta gdje smo im sagradili hram zahvalnosti
pozivam državne i crkvene ustanove kao i svehrvatsku javnost da svi
zajedno prevladamo tu našu moralnu recesiju i izvršimo svoj dug prema
njima. Zar ne bi bilo normalno i poželjno da se svima onima kojima je
bilo pogaženo svako ljudsko dostojanstvo, pa čak i pravo na grob,
izgradimo na Krbavskom polju, podno CHM, zajedničko grobište ili grob?
Možda postoji i bolje rješenje?
Molimo se Bogu i svim hrvatskim mučenicima da ga nađemo i ostvarimo.
(foto:Lj.Škrinjar,D.Borovčak), http://hakave.org
/index.php?option=com_content&view=article&id=6775:pozdrav-i-zahvala-gospiko-senjskog-biskupa-mons-mile-bogovia-11-rujna&catid=71:obljetnice&Itemid=46