ŠKOLJKA
U predvečerje zlatno smiraji
me zvali,
pješčanom plažom kročeći
tiho.
- Gle, školjka neka, izbacili
je vali,
sad mi ju dići i opisati je
stihom.
Na uho je stavljam, dupljom
ječi
huk valova nekih dalekih
mora.
Čujnost njinu daljina ne
priječi
- ko arija neka s morskih
prostora.
I Neptuna čuh - zapovijednim
glasom
bićima u vodi kako naredbe
daje.
More tad zahuči novim talasom
- tek jeka se mreška, sićano
tkaje.
Bacam školjku neka na dno
tone
- glasom sitnih riba duplje
joj ne zvone.
Mile Prpa, www.mile-prpa.com