Oni su sami
Ponekad kratimo nezadovoljstva svojih
života u nekim depresijama. Mi koji imamo vremena za nju. Neki ljudi su
toliko u svojoj patnji, da jednostvno nemaju vremena za sebe. To sam i
danas spoznao, otvarajući poštanski sandučić. Otvorio sam kovertu i
vrlo brzo saznao, da je nekim ljudima očajno teško boriti se sa svojim
tragedijama. Na komadu papira sam u par redaka saznao, kako postoji
obitelj od devet članova, s teško bolesnim dječakom. On kao dijete je
morao brzo odrasti i zaboraviti puno dječjih nestašluka, jer je teško
bolestan. Koliko tragedije u par rečinica napisanih.
Dječak
Martin Staničić ima na lijevoj nadlaktici tumor. Treba mu pomoć svih
dobronamjernih ljudi, kako bi otišao na operaciju, koja košta
44.0000,00 kn. Velika porodica nema mogućnosti omugućiti Martinu
operaciju. To su troškovi, koji su za njih preveliki.
Obitelj Staničić živi u mjestu Štikada,
nadomak Gračaca. Otac djeteta kao razvojačeni branitelj uhvatio se
najtežeg životnog poziva, minera. Htio je pomoći ljudima da sigurnije
žive. Danas svi solidarni ljudi mogu vratiti pažnju ovoj dragoj
obitelji i omogućiti im bolje trenutke života, na način da oni
sigurnije dožive sutrašnjicu. Svaka minuta, svaki trenutak je bitan. Ne
treba razmišljati već pomagati zdravlju djeteta.
Nazvao sam telefonom majku Martina,
gospođu Mariju i u nekoliko trenutaka razgovora spoznao da je tragedija
puno veća, nego na papiru opisana. Jednostavno papir nije dovoljan za
spoznati tu bol u govoru, strah od nepoznate situacije i ljubav prema
djetetu. Sudbina je stavila obitelj na jednu kušnju, koju mi svojim
donacijama možemo ublažiti, učiniti život jednog djeteta normalnijim.
Ipak su njegovi roditelji raskirali svoje živote za sigurnost drugih i
sada je trenutak da društvo pokaže osjetljivost na tuđu tragediju.
Obitelj je izgubila i kćer u devetnaestoj godini, od leukemije. Ta smrt
je obitelj teško srhvala. Smrt voljenog djeteta, kojeg majka opisuje
kao izuzetnu vrijednu djevojčicu, uzornu učenicu i nadasve voljenu
kćer. Tu kraj nas oni žive i bore se tiho za svoj mir, za svoje
zdravlje.
Srhavani svojom boli oni traže svjetlo
svoga života. Mi smo tu kraj njih. Budimo to svjetlo, kako bi dijete
živjelo. Kako bi obitelj osjetila da oni nisu sami, a mi da smo najveće
bogatstvo dotakli tek onog trenutka, kad i nekog drugog usrećimo.
Iz razgovora zapamtio samo one bitne
riječi, od majke koja vapi za zdravljem svoje obitelji, kada ti netko
poželi puno zdravlja u ovoj tragićnoj situaciju, dotakao si nebo,
poželimo i mi njima puno zdravlja i pomognimo. Još danas.
Dobrotvorni institut Hrvatske, broj
računa: 2484008-1104525396, poziv na broj odobrenja 777-777-777, opis
plaćanja - Humanitarna pomoć za Martina Staničića, 10 000 Zagreb.
Igor Drenjančević, http://hakave.org