Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA



Glas viče: Pripravite Jahvi
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
Nek se povisi svaka dolina,
nek se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno nek se poravna,
strmine nek postanu ravni,
Otkrit će se tada Slava Jahvina,
i svako će tijelo vidjeti,
jer Jahvina su usta govorila 



(Iz 40, 3-5).

Prava dobra su nevidljiva


2010_12_06_tako_je_malo_potrebnoTežite za nevidljivim dobrima – kaže sveti Pavao – jer vidljivo je prolazno, a nevidljivo vječno. Ova misao čini se stranom. Svi se mi trudimo oko prolaznog i materijalnoga. Osam sati radnog vremena utrošimo da bismo zaslužili materijalna dobra. Gradimo kuću, kupujemo odijela, hvalimo se dobrim autom,veselimo se čokoladi, darovima, dalekim putovanjima, dobrim vezama s glasovitim ljudima. Smatramo da je za zadovoljan život potrebno dovoljno spavati, dobro se hraniti, gimnasticirati. S druge strane tužni smo nemamo li što pojesti, nemamo li dovoljno novca, ako smo slabo odjeveni, ako ne možemo na godišnji odmor, ako nam je loš namještaj, nemamo li kuću ili stan. Drugim riječima smatramo da je uspješan čovjek onaj koji posjeduje puno materijalnih dobara i da je promašen život onom koji ničega ema.

Zato nam nedohvatljivo zvuče Pavlove riječi: 
Ono nevidljivo je vječno. Nevidljiva je dobrota, nevidljiva je čista savjest, nutarnja radost zbog učinjena dobrog djela, nevidljivo je bogatstvo koje si stekao čitanjem neke knjige, milost koju si dobio dobrom molitvom, utjeha kojom si obrisao suzu svoga susjeda, nevidljivo je tvoje prijateljevanje s Bogom. Tijelo je vidljivo, a duh nevidljiv. Tijelo stari, vrijeme ga razara, duh daje radost tvome životu, duh te ispunjava sadržajem i mirom. Duhovno ne prolazi, ono je vječno, ono će te pratiti zauvijek.

Pomisli i sam! Je li ti važnije da si sit ili da ti je srce zadovoljno? Jesi li sretan kad si nekome ukrao da zasitiš svoju glad ili kad si, iako i sam siromašan, drugome dao da sačuva svoj život? Jesi li sretan nakon obilnog ručka ili nakon čitanja nekog dobrog sadržaja knjige? Jesi li sretan kad odjeneš najnovije odijelo i namirisan prolaziš gradom ili ako si posjetio nekog bolesnika, ohrabrio kolegu na poslu, izveo svoje dijete u šetnju?

Sigurno je, bez materijalnih dobara ne možemo živjeti. Ona su nam nužna. No ona nisu neizostavni uvjet za sreću u životu i ispunjen život. Treba tražiti najprije ono duhovno, ispuniti život dobrim djelima, pozitivnim riječima, dubokom vjerom, kulturnim sadržajima, a onda će nam dati i tjelesno. Čim tražimo duhovno, imat ćemo i tjelesno. Tražimo li samo tjelesno, izgubit ćemo i duhovno i tjelesno. U tome je mudrost života.

Svaki narod je ponosan na kulturna i duhovna dobra. Ona se ničim ne mogu platiti. Materijalno bogatstvo neke države je, također, ponos te zemlje. Visoka socijalna razina nekog društva je znak sposobnosti i radinosti članova tog društva. Dakle, materijalna dobra su dobra, korisna i neophodna. Ali, ne prati li ih duhovni i kulturni napredak onda su taj narod i ta država bijedni, siromašni. Najjadnije je duhovno siromaštvo, dakle, tamo gdje nema kulture, a bogatstvo veliko. To je opasnost i za narode i za pojedince. Bogatstvo bez duhovne snage je, naime, tijelo bez duše ili čovjek bez savjesti. Velika energetska bogatstva u rukama ljudi bez savjesti isto je kao dati oružje djeci u ruke. Čovjek bez duhovnih vrijednosti je divljak i rušilac. On se ubrzo pretvara u nasilnika. Njemu je Bog trbuh – kaže sv. Pavao – a slava u sramoti.

Ravnoteža duhovnih i materijalnih dobara je nužna. No, kako za materijalno stalno radimo, potrebno je opominjati nas: Težite za onim nevidljivim i neprolaznim blagom. Gdje je tvoje srce, ondje je i blago tvoje. Promatraj svoju dušu i obogati je.“

„Povratak nade“ , Tomislav Ivančić, http://www.udbina.com

.........

POSLAN BI ANĐEL GABRIJEL

Poslan bi anđel Gabrijel
od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.
Kad Mariji on doteče,
ponizno joj joj ovo reče:
"Oj, zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.
Veselje sad će početi,
sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh ce Sveti s tobom bit
i ove riječi ispunit.
Sina ćeš ti porodit,
Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit ce Božji Sin
i pravi Bog i Gospodin."