ružičasti dupin: DAMIR BOROVČAK : "REPORTAŽA IZ MARIBORA"

Piramide i matematika tezanskog stratišta

Reportaža iz Maribora

Hrvatsku katoličku misiju bl. Alojzija Stepinca u Mariboru u nedjelju 21. listopada pohodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je tom prigodom predvodio svetu misu u crkvi sv. Alojzije Gonzage. U koncelebraciji su bili i izaslanik nadbiskupa Marjana Turnšeka generalni vikar i kancelar Mariborske nadbiskupije kanonik Janez Lesnika, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Anđelko Košćak, te voditelj misije, domaćin vlč. Marko Zadravec. Pjevanje je predvodio zbor varaždinske katedrale Chorus liturgicus pod ravnanjem mo. Višeslava Jaklina. Na misi je sudjelovalo veći broj hodočasnika iz Varaždina u organizaciji Hrvatskog kulturnog vijeća i povjerenika Ivana Jaklina, a iz Zagreba u organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva predvođeni članovima predsjedništva Željkom Tomaševićem i Dragutinom Baumanom. Hodočasnicima iz Hrvatske pridružili su se Hrvati koji žive u Sloveniji, s područja Velenja i Maribora. Biskup Mrzljak je u crkvi također blagoslovio zastavu Hrvatske katoličke misije Maribor s likom bl. Alojzija Stepinca.

Nakon mise svi okupljeni uputili su se na novo mariborsko groblje Dobrava, u blizini Tezanskoga Gozda gdje je u Memorijalnom centru održana zajednička molitva te su upaljene svijeće u znak spomena za sve nevine žrtve totalitarnih režima. U prigodnom nagovoru biskup Mrzljak je povodom blagdana Svih svetih i Dušnoga dana kad se pohađaju mjesta gdje počivaju zemni ostaci naših pokojnika uz prigodnu molitvu rekao sljedeće:

„Danas smo okupljeni na mjestu gdje počivaju zemni ostaci mnogih pokojnika. Neću spominjati nikakve brojke jer da je i samo jedna osoba, dostojna je našega sjećanja i naše molitve. Rado bismo čuli imena onih čiji zemni ostaci ovdje počivaju. Znamo da je to nemoguće, ali vjerujemo da su njihova imena zapisana u knjizi života. Dragi naši pokojnici, koji ste ovdje stradali negdje u proljeće i ljeto 1945. godine, o vama nemamo te podatke. Ne znamo datum vaše smrti, ne znamo koliko ste imali godina. Znamo po iskopanim kostima i nekim predmetima da su neki od vas bili vojnici, neki su bili djeca, među vama bilo je žena, pronađeno je mnoštvo civilnih predmeta: križeva koje ste nosili oko vrata, krunica koje ste tih dana žarko molili, vjenčanih prstena kojim ste označili bračnu vjernost i jedinstvo, a mnogi od vas bili su nasilno rastavljeni i odvođeni u nepoznato. Mogli bismo za neke od vas upisati i uzrok smrti, jer su vam na lubanji rupe od metaka ili ste možda u nekoj „hudoj jami" umrli strašnom smrću od gušenja i gladi.

Tko je odgovoran za vaše stradanje, vašu smrt?! To je pitanje na koje već dugo i uzalud čekamo javni odgovor. Čini se da za taj strašan zločin nitko nije odgovoran. Odmah nakon zločina neki su se time hvalili, o tome pisali knjige ali u zadnje vrijeme od kada su vaše kosti progovorile i još uvijek govore pamćenje ih više ne služi. Neki i dan danas opravdavaju te zločine i ne žele ih priznati. Žele ih prešutjeti i zato vaše grobove nazivamo „prešućena grobišta" ili slovenski „prikrita grobišća". Ima ih puno po Sloveniji i Hrvatskoj, a mi se sada nalazimo možda na najvećem u Teznom pokraj Maribora. Ovdje su mnogi zauvijek ostali vraćajući se iz Bleiburga prema hrvatskoj granici, prema Macelju kraj Krapine, gdje su opet mnogi završili svoje zemaljsko putovanje. Oni koji su proživjeli taj, kako ga nazivamo, Križni put nisu se jedno vrijeme usudili ni pisnuti o strašnim zločinima.

Mi koji smo tada bili djeca ili smo se tek rodili desetljećima nismo ništa znali o vama. Znali smo samo da nam nema oca ili majke, brata ili sestre ili nekoga od rodbine jer kako su nam neki govorili: „oni su u ratu nestali". Mjesta na kojima ste pokopani bila su strogo čuvana tajna. Ako bi se netko i usudio o tome nešto govoriti i on bi brzo „nestao". Ta komunistička „sloboda" dugo i predugo je trajala, a u nekim svojim dijelovima i članovima do dana današnjega. O tome ni „istraživačko novinarstvo" ne voli ili možda po nečijem nalogu ne smije istraživati. Osim časnih iznimaka, to je i danas poput vaših grobova „prikrivena tema". No, mi smo danas ovdje jer vas nismo zaboravili i jer želimo za vas moliti.

Donijeli smo svijeće koje označavaju svjetlost i raspršuju svaku tamu. To je Kristovo svjetlo, svjetlo Njegove riječi koje razotkriva svaku laž, donosi Istinu i neprestano svijetli. Malo prije čuli smo riječi sv. Pavla: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubine ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem." Da, ništa nas od vas neće moći rastaviti. Mi ćemo u duhu biti s vama i za vas moliti. Mi ćemo dolaziti na vaša grobišta. Ona su sve manje prikrivena zahvaljujući naporima mnogih hrabrih i časnih ljudi koji usprkos mnogim preprekama istražuju i obilježavaju mjesta gdje počivaju vaši zemni ostaci. To je časna zadaća civiliziranoga i poštenoga društva koje mi želimo graditi i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a zajedno danas-sutra u Europi, koja nam svojim deklaracijama o osudi totalitarnih sustava pokazuje put napretka jednoga humanoga društva. To želimo i na tu nakanu se danas molimo", rekao je biskup Mrzljak u nagovoru na groblju Dobrava.

Kao domaćini na groblju Dobrava molili su i govorili predstavnici mariborskih vjerskih zajednica i dogradonačelnik Maribora, te predstavnik konzulata RH u Mariboru. U razgovorima je bilo spomenuto kako se Groblje Dobrava, mjesto posljednjeg počivališta hrvatskih žrtava Tezanskog stratišta, pronađenih prilikom izgradnje autoputa kod Maribora, u posljednje vrijeme sve više uređuje. No još uvijek na tom groblju nema jasnih obilježja da su ovdje pretežno stradali Hrvati na svom Križnom putu u svibnju 1945. poslije sramotnog izručenja partizanima od strane Engleza na Bleiburgu.

Ono što je novo uočeno na tom mjestu jest povjesnica koja na slovenskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku objašnjava što se tu dogodilo 1945. i 1999. godine. No, iako se spominju hrvatske žrtve kao najmnogobrojnije žrtve, za "divno čudo" na spomenici ne postoji tekst na hrvatskom jeziku. Uz prvotnu piramidu koja pod bezličnim objašnjenjem "Pobitim po 9.5.1945 - Maribor 1990" i "Mrtvim v spomen - živim v opomin", na novoj spomenici izvodi se pak vrlo čudna matematika. Najprije se sugerira brojka ubijenih od 15.000 do 20.000 tisuća pretežno hrvatskog naroda, u dužini rova od tri i pol kilometara. Zatim piše kako je kod izgradnje autoputa na dužini od 70 metara iskopano 1.179 posmrtnih ostataka žrtava. Ako se obrnuti redoslijed podataka sa spomenice stavi u pravilan matematički smjer i postavi jednadžba s jednom nepoznanicom - krajnjeg broja žrtava, onda se sugerirani broj žrtava pretvara u posve drugu brojku. Naime, 1.179 žrtava : 70 metara = x žrtava : 3.500 metara, jednostavnim izračunom dobiva se brojka od 58.950 žrtava. Razumije se pod pretpostavkom punog rova poubijanih u dužini od 3,5 kilometara. Kako je sugerirana brojka od 15 - 20.000 žrtava tri puta manja od egzaktnog matematičkog izračuna, sugerirana brojka žrtava na spomenici je podložna kritici. Naime, ono što bi trebalo biti logično, matematički je netočno na spomenici.

Od proljeća ove godine želja je sadašnjih hrvatskih vlasti da se državni protokol preseliti s Bleiburga na Pokopališče Dobrava. Međutim, ostaje sramotno za sve mandate hrvatskih vlasti da nisu pokazali ni potrebu ni želju suradnje sa slovenskim vlastima u istraživanju žrtava poslije Drugog svjetskog rata. Slovenija je najveće groblje Hrvata. Te bi se činjenice trebale do kraja istražiti i objaviti. Zato je bilo i još uvijek je potrebno obavljati sva potrebna sondiranja terena i iskapanja, a prikupljene podatke stručno i znanstveno istražiti, kroz obostranu međudržavnu suradnju. Do sada do suradnje nije došlo, pa su hrvatske žrtve ostale pod novoizgrađenim autoputom Celje - Maribor, kao i u rovovima Hude Jame, jer Slovenci nisu naišli na zainteresiranost hrvatske države za zajednička istraživanja pogubljenih Hrvata. Zato brojke o stradalima u Hudoj Jami, u Teznom, ali konačno i u Macelju i drugim stratištima širom Hrvatske, ostavljaju samo mogućnost pretpostavki.

Zaključno, u nedostatku jasnih hrvatskih obilježja i teksta, u Memorijalnom parku Dobrava ukazala se još jedna novost. Naime, već ranije je uočen čudan oblik grobnice u obliku piramide, s čudnim i neodređenim tekstovima. Sada se park obogatio najnovijom pojavom još jedne piramide. Ova nova piramida "zgodno" podsjeća na jednu podvaljenu zagrebačku piramidu, no mariborska je bez ikakvih tekstovnih podvala. Očito, bez potrebe popratnog teksta i potpisa, sama po sebi dovoljan je znak štovateljima piramida, a svima ostalima izravan ukaz na majstore ljudskih sudbina. Pametnima dosta za sveukupni zaključak o "Pobitim po 9.5.1945 - Maribor 1990" i "Mrtvim v spomen - živim v opomin" u sveprisutnosti pečaćenja novog doba i poretka.