Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

U SJEĆANJE

Andrija Matijaš - Pauk


31. 07 1947. – 09. 10 1995.


andrija_matijas_paukGeneral bojnik Andrija Matijaš – Pauk odigrao je veliku ulogu u stvaranju i ustrojavanju 4. gbr, s kojom je sudjelovao u svim njezinim akcijama. Život je izgubio u akciji Južni potez, u Mrkonjić Gradu. Njegovi suborci ga pamte kao čovjeka koji je volio svoju Domovinu, ratnika, ali iznad svega kao prijatelja, koji je brinuo o svojim suborcima, invalidima i obiteljima poginulih branitelja, koji je u najtežim trenucima iz sebe i iz drugih uvijek uspijevao izvući maksimum.

Legendarni Pauk je još za života slavljen kao junak i to ponajprije zbog svoje samozatajnosti i skromnosti, ali istodobno i nepokolebljivosti i profesionalizma.

"Ratni put pokojnog Andrije Matijaša nezaobilazni je dio priče o domoljublju i predanosti idealima, o jedinstvu naših ljudi i hrabrosti jedne generacije koja je ostvarila vjekovni san naših predaka".
(iz govora državnog tajnika Mate Rabotega)

Andrija Matijaš Pauk rođen je 31. srpnja 1947. u Pozorcu, općina Marina kod Trogira. Kao mlad odabire vojni poziv, te odlazi u školu za oklopno-mehanizirane postrojbe u Banja Luci. Vremenom shvaća odnose koji su vladali u tadašnjoj JNA pa se posvećuje struci i sportu. Tako zakratko postaje jedno od najpoznatijih imena u vojnom sportu i vrstan poznavatelj tenkova i oklopne borbe.

Dolazak hrvatske samostalnosti dočekao je spreman i odmah se pridružuje rijeci dragovoljaca u obrani Domovine. Svoje ''vatreno krštenje'' doživio je na Baniji (borbe kod Siska, Viduševca, Karlovca i Duge Rese). Nakon toga prelazi u 4. gardijsku brigadu i ustrojava samostalnu tenkovsku satniju, a 10. studenoga 1992. i oklopnu bojnu 4. gbr, kojoj postaje zapovjednikom.

Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik, tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i Golubovog kamena, nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu, a u operaciji ''Maslenica'' vodi bitku u probijanju neprijateljske crte kod Islama Latinskog i glasovitu bitku kod Kašića, gdje je Matijaš sa svojim momcima dotukao neprijatelja. U akciji ''Maslenica'' Matijaš je triput ranjen u jednom danu, a u zadarskoj bolnici ostao je samo toliko dok su mu liječnici sanirali rane i odmah se vratio na bojište.

Nakon ''Maslenice'' Matijaš opet prolazi i šibensko i zadarsko bojište, a 1. listopada 1993. preuzima mjesto načelnika oklopa 4. gbr. i tako dobiva vremena za daljnji ustroj i opremanje postrojbe. A te ratne godine, pripremajući se već tada sa svojim oklopnjacima za oslobađanje Knina, Matijaš je u svom dnevniku zapisao: ''Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja''. Ono što je tada zapisao kasnije se i ostvarilo.

1. listopada 1994. godine preuzima dužnost načelnika stožera 4. gbr, a potom zbog ranjavanja zapovjednika brigade, tada brigadira Krstičevića, preuzima vodstvo u pripremnim akcijama za ''Oluju''; ''Zima 94'', ''Skok 1 i 2'' i ''Ljeto 95''.

1. kolovoza 1995. Matijaš postaje zamjenikom zapovjednika 4. gbr. U akciji ''Oluja'' prvi sa svojim tenkistima ulazi u Knin, Šipovo i Drvar. Slijedi akcija ''Južni potez'' gdje u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad u BiH, 9. listopada 1995. pogiba u naletu, junački, kako je i živio. Njegovi su suborci znali kako je njihov general otišao da bi ostao, ostao zauvijek u njihovim srcima i u imenu njihove brigade, 4. gardijske brigade – ''Pauci''.

I toga posljednjeg dana rata bio je u prvim redovima predvodeći Četvrtu. Njemu u spomen ta ratna brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi njegovo ime.

DUŽNOSTI:

1991. - zapovjednik samostalne satnije
18. lipnja 1992. - zapovjednik Oklopne satnije 4. gardijske brigade HV-a;
10. studenog 1992. - zapovjednik Oklopne bojne 4. gardijske brigade HV-a;
1. listopada 1993. - načelnik oklopnih postrojbi 4. gardijske brigade HV-a;
1. listopada 1994. - načelnik stožera 4. gardijske brigade HV-a;
krajem srpanja 1995. - zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade HV-a;

ČINOVI:

5. svibnja 1992. - bojnik,
stožerni brigadir
general bojnik - čin mu je dodjeljen posmrtno

ODLIKOVANJA:

General-bojnik Andrija Matijaš-Pauk odlikovan je:
- Redom kneza Domagoja s ogrlicom
- Redom bana Jelačića, (posmrtno)
- Redom Nikole Šubića Zrinskog
- Spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992.

Izvori:

Janko Bobetko: Sve moje bitke
http://marina.hr/
www.vojska.net/hrv/www.udruga-gavran.hr


............



PAUK  

Brk je crni, brada jaka,
znak je čelo, volja u junaka
sa kupole,topnik tuče,
ispred svih je, potez vuče.
Pauk gleda, rukom maše,
na svom konju u smrt jaše.

Poginuo na izmaku rata
sa plejadom neznanih junaka,
pošao je u legendu
glasom pravog prijatelja, brata.
Stajao je ispred i, neka se znade,
bio dragulj udarne brigade.
Koji čovjek!
Priznat.
Štovan.
Za života već ogroman,
iznad neba on je stao,
sa zvijezdama zablistao.

N.N.








Vječna mu slava i HVALA!
Počivao u miru Božjem.