|
Božja volja
Vrijeme korizme je vrijeme posta,
molitve i žrtve, vrijeme predanja u Božju volju. Liturgijska čitanja nam
donose uzore predanja u volju Božji. Abraham je velik jer je spremno sve
podredio Božjoj volji i vjernosti njegovim obećanjima. Vjeruje u Božju riječ
i spreman je žrtvovati i sina. Isus, kao Sluga Jahvin, spremno izvršava što
je Ocu po volji. Spreman je položiti život jer zna da ga Bog zbog svoje
vjernosti neće ostaviti u Podzemlju. Žrtva i smrt nije zadnje, nego Božja
riječ čovjeku, Božja vjernost.
Prvo čitanje i Evanđelje vode nas na
brdo. U prvom čitanju brdo je Morija (brijeg Amorejaca), u predaji
simbolično brdo Hrama. “Uzmi svog sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš...”
Teška zapovijed. Kao da Bog sebi proturječi, ruši svoja obećanja. Ali poslušnost
je vrjednija od žrtve. Svjestan je da obećanje ne ovisi o Izaku, nego o
Bogu. Ljubi Boga više nego svoje dijete. Spreman je žrtvovati sina obećanja
Božjoj volji. Otac vjere, prijatelj Božji, kreće sa sinom prema brdu. Tri
dana šutnje Boga nakon njegove teške zapovijedi. Prekida ju samo razgovor
Abrahama sa Sinom, koji pita: gdje je žrtva? – što je ispušteno u današnjem
čitanju. I dolazi do žrtvenog čina kojeg zaustavlja Jahvin Anđeo, sam Bog,
i daje Abrahamu veliko obećanje: blagoslov će biti za sve narode.
Kao vjernici doživljavamo strašnu i
bolnu šutnju Boga na putu vjere. Vjera nam se tada očituje u čistoj i goloj
stvarnosti. Abraham se mora odreći očinstva i osloniti se samo na Božju
riječ. Riječ Božja ruši njegovo očinstvo, da primi sina obećanja. Ne možemo
plodove Božje ljubavi uživati prije nego u dubini svojeg bića ne iskusimo
podvojenost i žrtve, razvlašćenjem svoga “ja” i oslonimo se samo na Boga i
njegovu riječ.
Evanđelje nas vodi na brdo
Preobraženja – Tabor. Isus je jasno najavio svoju smrt i uskrsnuće, Petar
smatra da moćno i slavno kraljevstvo, koje proroci navješćuju, ne može doći
kroz patnju i smrt (Mk 8, 31-33). Krist želi da svjedoci muke i uskrsnuća
dožive unaprijed vazmeno otajstvo, slavno i božansko otajstvo što se skriva
u tom ljudskom liku. Na Isusovu krštenju, u Preobraženju i u Vazmu objave
su odlučne i snažne, i razotkrivaju nam površinu postojanja i osobe Isusa
iz Nazareta, na izgled obična i skromna čovjeka.
Petar reče Isusu: “Učitelju, dobro
nam je ovdje...” Petar želi odmah uživati mir i radost uskrsnuća, brišući
tamni i patnički hod; Božju šutnju i smrt. U tom pitanju prepoznajemo sebe:
To smo mi: želimo odmah konačno svjetlo i mir, ući u nebeski Jeruzalem.
Evanđelist kaže za Petra: “Nije znao što kaže!”. Nema puta do slave bez
patnje, bez križa, bez Božje šutnje.
Stari kažu da je biser plod bolesti
školjke. Što je teža to je biser bolji i dragocjeniji. I naš put je hod
kroz boli, a ne udobnosti i sigurnosti, put patnje i smrti koji vodi u
slavu i preobraženje.
Otac kao na krštenju progovara: “Ovo
je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” Na krštenju je riječ upravljena Isusu,
ovdje učenicima i svima nama. Moramo slušati Isusa i kad nam govori o
svojoj patnji i smrti koje nas uvode u slavu uskrsnuća i preobraženje.
Drugo čitanje je himan Božjoj
ljubavi. Kršćani su progonjeni, optuženi pred samim Bogom, kao Job. Apostol
veli: Tko će nas optužiti? Bog? Ali on je dao Sina svoga. Sotona koji tuži?
Bog čovjeka ljubi iako ne zaslužuje toliku ljubav. Krist? Ta zar može
osuditi on koji je za nas umro! Bog koji je u kritičkim situacijama podizao
suce i kraljeve da spasi svoj narod, u posljednjim vremenima dao nam je
Sina koji svojom smrću i uskrsnućem postaje Spasiteljem. Božju ljubav ništa
ne može osujetiti, ništa slomiti. Stoga nema životnih prilika u kojima bi
vjernik morao biti tjeskoban, kolebati u vjeri i gubiti predanje u Božju
vjernost. To je uvjerenje Pavlove zajednice, to mora biti i naše.
Bogu ostati vjeran, izvršiti njegovu
volju i kad traži i najveću žrtvu, izvor je blagoslova. Abrahamu zasluži
blagoslov za sve narode na zemlji. Isusova poslušnost Ocu čini ga
“prvorođencem od mrtvih” (Kol 1, 18), “prvorođencem među mnogom braćom”
(Rim 8, 29). Bog ostaje vjeran, uza sve naše nedostatke, promašaje, grijehe
ako smo spremni ispuniti njegovu svetu volju. A “ako je Bog za nas, tko će
protiv nas?”
|
|
