http://www.youtube.com/watch?v=xXT2nVbMizs&feature=related
Domoljubna fronta
Troroga
(crvenozvijezdaška) „sloboda“ ili Domoljubna fronta - danas je
raskrižje našeg puta - u budućnost ili naš sve ubrzaniji nestanak! O
lijepa, o draga, o slatka slobodo / dar u kom sva blaga Višnji nam Bog
je d'o .../ sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi / ne mogu bit
plata tvojoj čistoj ljepoti". (I. Gundulić). Zar vas ova Himna slobode
ne poziva na budnost, pa ako treba i žrtvu?! Na njen zov povijesno su
se odazivali brojni hrvatski naraštaji predvođeni hrabrim hrvatskim
sinovima. A, mi, danas - zar bi to trebalo biti iti najmanje upitno?!
Ali kako stvari stoje – izgleda da jeste upitno!?
Kuda nam plovi hrvatski brod? U luku spasa ili u buru i oluju?! U luku spasa može uploviti samo ako je unutar sebe jedinstven i složan, u buru ili oluju putuje – podijeljen. Tragična povijesna hrvatska politička razdjelnica iz doba II. svjetskog rata nikako da se prevlada i spoji narod u jedan duh i u jedno tijelo. Ta spojnica naprosto nije moguća, jer – neoboljševička politika SDP-a i HDZ-a (stranke koje su danas ideološki gotovo potpuno izjednačene, osim u dijelu članstva) ne želi da na vidjelo iziđe – sva tragična Istina koja i kakva se je dogodila u II. Svjetskom ratu, a posebno u Poraću na ovim našim prostorima. Ona bi, kad bi izišla u cijelosti u javnost, bila za hrvatski neoboljševizam na vlasti - naprosto porazna, katastrofična i croatofobna.
Pa ma kako da oni tu povijesnu Istinu opravdavali, ona se opravdat ne može, pa ma kako da je potiskivali potisnut se ne može, pa ma kako da je skrivali sakrit se ne može, pa ma kako da je prešućivali – prešutit se ne može. I zato s njome treba u cijelosti izići u javnost – lege artis. Bezbrojne ljudske kosturnice govore mukom tišine koja razara savijesti, a ta povijesna Istina za svakog istinoljubivog čovjeka je prestrašna, ljudskim dimenzijama neshvatljiva, naprosto monstruozna, zastrašujuća. Ta Istina kao da vapi za osvetom! Ali ne! – Ona vapi za molitvom i oprostom, te kajanjem. Premda u našem narodu postoji izreka – Tko se ne osveti taj se ne posveti! Potpuno pogrešno! Nemamo niti jedan slučaj u svojoj povijesti da je neki osvetnik uzdignut na čast oltara i čast svetosti.
Ovih dana kumrovački recidiv te politike (troroge kape sa crvenim zvijezdama), kao da se frankenštajnovski ponovno bude i prijete ovim prostorima, unatoč kristalno jasnim rezolucijama Vijeća Europe - kojima se osuđuje svaki totalitaristički sustav, a posebno komunistički kao veliko povijesno, pa i najveće svjetsko zlo koje se dogodilo u svijetu, ponajprije istočnoeuropskim narodima. Ova krizna vremena su vremena prijemčivosti takve politike, što oni drugi vrlo dobro znaju. I zato treba puhati i na hladno. Tu je i Grčka koja sve više izmiče ispod europske kontrole, i na njenim sljedećim parlamentarnim izborima sve veću šansu za pobjedu imaju – crveni, možda i oni izrazito lijeve orijentacije, što bi bilo porazno i za samu Grčku kao kolijevku europske civilizacije i kulture, ali i za ionako iznutra uzdrmanu EU, ali možda i više za susjedne zemlje iz njenog, a posebno nekadašnjeg komunističkog okruženja medju koje nažalost spada i naša Hrvatska.
Najnovijim ustavnim promjenama u RH stvaraju se uvjeti i „pravne“ podloge za različite političke i politikanske integracije, protivno volji visokopostotne većine naroda. Prema Nacrtu izmjene Ustava za ulazak u EU bilo bi dovoljno da na referendumu od onih koji bi izišli na glasanje - za ulazak u EU glasa većina, (dakle većina izišlih na referendum) što simbolično znači ako iziđu i samo trojica glasača i da od te trojice dvojica glasaju „za“ ulazak u EU, taj referendum pravno bi uspio. Zar to nije monstruozno?! Ali ne samo za ulazak u EU.
Takav referendumski kvorum je primjenjiv i za druge političke medjudržavne integracije, pa jednako i za one koje nam neki europski politički krugovi nude, da ne kažem nameću kroz – Jugosferu ili neke druge slične jugonostalgičarske asocijacije! Osim toga u tom Nacrtu izmjene i dopune Ustava RH, svi zahtjevi hrvatskog iseljeništva za sudjelovanjem u gospodarskom i političkom životu Domovine su izigrani, a rješenje koje se predlaže je toliko zamuljano da ne može ni funkcionirati, niti može odražavati interese ogromnog broja hrvatskog iseljeništva. To je rješenje za dijasporu naprosto ponižavajuće. Takav ustav nije ustav iza kojeg bi stajao narod i koji bi bio u interesu oba nacionalnog korpusa domovinske i iseljene Hrvatske, već predstavlja pravo - neoboljševičko nedonošče, i na takvim temeljima Hrvatskoj nema budućnosti. To našem narodu mora biti posve jasno i u tom smislu ga treba podučavati. Kao narod, čini se da uopće nismo „buntovna kategorija“ recimo poput Grka, možda smo buntovni tek onda kada nam dogori do kože, ali tada obično biva sve kasno. Ne zaboravimo da svaki čovjek da bi bio čovjek mora imati svoje – dostojanstvo. A isto tako narod koji nema svoga dostojanstva – nije narod, i nije dostojan biti u zajednici s drugim narodima!
Pred nama je vrijeme priprema za nadolazeće, nadamo se redovne, parlamentarne izbore.
Rezultati tih izbora za naš narod i našu budućnopst mogli bi biti i sudbonosi. Prijeti realna opasnost da uz već lijevi Pantovčak, dobijemo i lijeve Banske dvore, sa svim posljedicama koje iz toga mogu proizići, i to čak u dvije varijante. Prva - pobjedom SDP-a na parlamentarnim izborima, a druga još vjerojatnijom i nezgodnijom tzv. velikom (neoboljševičkom) koalicijom SDP-a i HDZ-a. Ako bi do toga došlo nizašto više ne bi se pitalo narod, pa niti za njegove najsudbonosnije odluke. Vjerojatno bi tada vlast te partiokoalicije potrajala možda i decenijama.
Moramo shvatiti da je naša sloboda, ali nažalost i naša država – još uvijek nježna, osjetljiva biljčica koja je daleko od dubokih i snažnih korijena. Njena sudbina je u našim ili u „našim“ rukama. Bilo kako bilo pasivnošću i neizlaskom na izboire nećemo ništa dobro postići. Jer snaga, te, nedomoljubne i sebične Hrvatske leži samo u našoj slabosti. U slabosti naše neorganiziranosti, u našoj nesposobnosti, u našoj rezignaciji, našoj šutnji, u našem ponašanju – nek nas voda nosi kuda nosi. To su sve preozbiljne stvari da bismo smjeli tako razmišljati. Moramo znati da tek sâmi možemo skrojiti svoju sudbinu bilo dobru ili onu lošu...!
Političke stranke koje njeguju nacionalne, vjerske i društvene, te posebno i povijesne vrijednosti u našem narodu zbog svoje usitnjenosti gurnute su na marginu političkih zbivanja iako u njima, gledano u cjelini i zbirno, postoji velika zapretana snaga koje one pojedinačno nisu u stanju osloboditi. Danas se moramo svi ponašati društveno odgovorno, ispred svakog osobnog interesa staviti – viši i zajednički interes naroda i države!
Danas, zbog situacije u kojoj se nalazi naša domovina, nitko, ama baš nitko nema pravo tražiti prednost za svoj osobni interes, ili interes svoje političke stranke kojoj pripada - pred općim interesom Domovine. Danas se svi trebamo staviti na raspolaganje Domovini, što znači odbaciti svaki partikularni interes, a zagovarati i boriti se samo za onaj zajednički, svenarodni, svedomoljubni. Nitko nas neće izvući iz ove situacije ako se sami ne organiziramo, ako se sami ne pokrenemo, ako se sami ne izvučemo. Još uvijek sve nije kasno, i još uvijek sve nije izgubljeno.
Danas, sve što iti najmanje diše hrvatski, bilo u domovini ili dijaspori, bilo kao pojedinci, bilo kao političke stranke, bilo udruge ili institucije, svi ama baš svi hrvatski misleći ljudi trebamo se staviti u funkciju i na slobodnim i demokratskim izborima uspostaviti - potpunoma novo vodstvo Hrvatske, i to na širokim osnovama, daleko od bilo kakvog neoboljševizma koji danas dominira Hrvatsakom u svim segmentima njenog i našeg života kroz SDP i HDZ, a prvenstveno kroz medije. Uspostaviti to novo vodstvo na tradicijama slobodarstva, pravednosti, pravne države, na temeljima naše povijesne tradicije, bezuvjetne zaštite nacionalnih interesa bilo partikularno, bilo u globalu. To možemo postići samo ako se nesebično organiziramo i udružimo za predstojeće parlamentarne izbore u, da je tako nazovem – DOMOLJUBNU FRONTU, za slobodnu Hrvatsku i Hrvatsku budućnosti! Ne trebamo se bojati nikoga, to je naše ustavno pravo, i ne izlazimo van bilo koje zakonske mogućnosti i imamo se pravo slobodno pripremati za slobodne izbore.
Postavimo sami sebi pitanje – zašto našom Hrvatskom uvijek moraju vladati oni koji nemaju podršku velikog dijela naroda, zašto su na funkcijama ljudi koje ne osjećamo kao svoje, koji kako se čini ne osjećaju ni sami Hrvatsku kao svoju? Mi to možemo i moramo promijeniti. Demokratski, ljudski, pravnim sredstvima - na slobodnim izborima u slobodnoj Domovini. Jednostavno zato jer smatramo da smo bolji (jer smo se spremni žrtvovati, a oni žrtvuju Hrvatsku), pošteniji i domoljubiviji nego oni – koji su nas zbog svojih sebičnih interesa – doveli do ove situacije, na samoj granici dužničkog ropstva, bijede i siromaštva, a što nas još najviše boli , a to je da su Hrvatsku ponizili do krajnosti i ponovno oživjeli sluganski mentalitet prema svima, koji ničemu ne vodi do li do vlastite propasti. (Najveće moralno poniženje u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti jeste podizanje (obnova) spomenika našim masovnim ubojicama – četnicima iz 1941.g. u Srbu) To je toliko suludo da je bez presedana u cjelokupnoj ljudskoj povijesti.
Zato, pozovimo sve zdravorazumske i zdarvohrvatske orijentirane političke stranke, udruženja i pojedince u Hrvatskoj da se bezuvjetno udružimo za predstojeće parlamentarne izbore u – DOMOLJUBNU FRONTU, tako da Domoljubna fronta postane najjača i najprepoznatljivija politička izborna opcija, jednostavno da postane - pobjedonosna!.
U tu Domoljubnu frontu trebaju se udružiti i zajednički nastupiti na izborima, ne samo sve političke stranke koje misle i dišu hrvatski, već joj javno trebaju dati podršku sve odreda braniteljske udruge, i brojne druge udruge i udruženja koje su proistekla iz Domovinskog rata, a jednako tako treba joj javno, na sva zvona, dati podršku vandomovinska i iseljena Hrvatska i njihove organizacije i udruženja poput Hrvatske bratske zajednice, Hrvatskog svjetskog kongresa, Hrvatskog svjetskog sabora, Stranke hrvatskog zajedništva i sva druga društva i udruženja u dijaspori, kao i ugledni hrvatski znanstvenici u domovini i svijetu.
Ali posebno naglašavam da treba pozvati mlade ljude neka misle na svoju budućnost, na svoju budućnost u svojoj domovini, a ne na budućnost u dalekim prekooceanskim zemljama. Svojim glasovima uključite se i preuzmite Hrvatsku u svoje ruke! I uredite je prema svome vlastitom ukusu.
Hrvatsko radništvo, koje je danas u najtežem položaju, iz te situacije može ga izvući samo domoljubna nacionalna politika koja želi dobro svim društvenim slojevima, a ne divlje menadžerstvo koje u sprezi s politikom razara i uništava sve gospodarske i društvene vrijednosti domovine. Podrška radništva je – conditio sine qua non, dakle uvijet bez kojeg se ne može i ne smije graditi nikakva politika, jer radništvo je temelj svakog uspješnog društva, pa i temelj naše države. Svakom radnom čovjeku treba vratiti i osigurati – puno radno i ljudsko dostojanstvo.
Ta podrška, a posebno i podrška mladih treba biti glasna i jasna, neka ječi i brdima i dolinama naše Domovine. Samo tako možemo pobijediti. I ne trebamo se nikoga bojati! Neka se zna! Neka se javno zna iza čega će stajati glavnina hrvatskog naroda pri tome misleći kako na onaj njegov corpus u domovini i jednako tako i na onaj razasut u cijelome svijetu! Posebno naglašavam takovoj Domoljubnoj fronti trebali bi dati bezrezervnu punu podršku i Hrvati u BiH, koji su danas najugroženiji, a njihov spas i opstanak na svojim prostorima treba i mora osigurati upravo ta Domoljubna fronta nihove matične države i to kao svoj prioritetni zadatak – u štićenju nacionalnih interesa hrvatskog naroda bez obzira gdje se njegovi pojedini dijelovi nalazili. U toj otvorenoj podršci da ne preskočim i Crkvu u Hrvata kao najsnažniji duhovni faktor i povijesno stup opstojnosti hrvatskog naroda...!
Danas nitko nema pravo na kilavo ponašanje kada je u pitanju spas i budućnost vlastitog naroda, domovine i države.
Zaboravimo na privatne interese i interese pojedinaca!
Toliko ćemo uspjeti koliko ćemo bito odlučni. Naša snaga je u našoj odlučnosti, a u onima drugima (koje zajedničkim imenom možemo nazvati neoboljševizam), leži snaga, ne u narodu jer je tamo nikada nisu ni imali, već samo i jedino u našoj neodlučnosti, našoj neorganiziranosti i našoj slabosti. Zato svi, beziznimno svi – u pokret za zdravu Hrvatsku i njenu budućnost, za cjelokupni hrvatski narod ma gdje da se nalazio. U pokret za jedinstvo svih Hrvata svijeta na temeljima slobodarstva, pravde i jednakosti, te posebno Istine - uvažavajući kršćenske temelje naše opstojnosti i njegove vječne postulate kao zalog naše budućnosti!
Moguća su i politički trusna vremena širih razmjera, i mi moramo zabetonirati naše jedinstvo! Nacionalno jedinstvo u svim slojevima hrvatskog društva i države. Sve više postaje jasno da je EU nestabilna paradržavna tvorevina u funkciji globalizma i da nam teško može postati ideal, a još manje garant našeg opstanka, sigurnosti i prosperiteta.
Dajmo već jednom kao narod i kao pojedinci - postanimo misleća kategorija! Mislimo svojom glavom za svoju, ne nečiju drugu, već za svoju budućnost, za budućnost svoje djece.
Trgnimo se jednom iz letargije, probudimo se iz nekakavog lažnog sna! Nitko nam neće razriješiti naše probleme. To možemo i moramo učiniti mi sami zajedničkim snagama domovinske i iseljene Hrvatske, pa ma kakve žrtve pri tome podnijeli.
Ako to sami ne učinimo dok još možemo, kad nam drugi budu to činili, kad nam budu krojili sudbinu, tada nas politički neće biti ili ćemo predstavljati posve beznačajan faktor....!
Mile Prpa, http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3602&Itemid=1
Troroga
(crvenozvijezdaška) „sloboda“ ili Domoljubna fronta - danas je
raskrižje našeg puta - u budućnost ili naš sve ubrzaniji nestanak! O
lijepa, o draga, o slatka slobodo / dar u kom sva blaga Višnji nam Bog
je d'o .../ sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi / ne mogu bit
plata tvojoj čistoj ljepoti". (I. Gundulić). Zar vas ova Himna slobode
ne poziva na budnost, pa ako treba i žrtvu?! Na njen zov povijesno su
se odazivali brojni hrvatski naraštaji predvođeni hrabrim hrvatskim
sinovima. A, mi, danas - zar bi to trebalo biti iti najmanje upitno?!
Ali kako stvari stoje – izgleda da jeste upitno!?Kuda nam plovi hrvatski brod? U luku spasa ili u buru i oluju?! U luku spasa može uploviti samo ako je unutar sebe jedinstven i složan, u buru ili oluju putuje – podijeljen. Tragična povijesna hrvatska politička razdjelnica iz doba II. svjetskog rata nikako da se prevlada i spoji narod u jedan duh i u jedno tijelo. Ta spojnica naprosto nije moguća, jer – neoboljševička politika SDP-a i HDZ-a (stranke koje su danas ideološki gotovo potpuno izjednačene, osim u dijelu članstva) ne želi da na vidjelo iziđe – sva tragična Istina koja i kakva se je dogodila u II. Svjetskom ratu, a posebno u Poraću na ovim našim prostorima. Ona bi, kad bi izišla u cijelosti u javnost, bila za hrvatski neoboljševizam na vlasti - naprosto porazna, katastrofična i croatofobna.
Pa ma kako da oni tu povijesnu Istinu opravdavali, ona se opravdat ne može, pa ma kako da je potiskivali potisnut se ne može, pa ma kako da je skrivali sakrit se ne može, pa ma kako da je prešućivali – prešutit se ne može. I zato s njome treba u cijelosti izići u javnost – lege artis. Bezbrojne ljudske kosturnice govore mukom tišine koja razara savijesti, a ta povijesna Istina za svakog istinoljubivog čovjeka je prestrašna, ljudskim dimenzijama neshvatljiva, naprosto monstruozna, zastrašujuća. Ta Istina kao da vapi za osvetom! Ali ne! – Ona vapi za molitvom i oprostom, te kajanjem. Premda u našem narodu postoji izreka – Tko se ne osveti taj se ne posveti! Potpuno pogrešno! Nemamo niti jedan slučaj u svojoj povijesti da je neki osvetnik uzdignut na čast oltara i čast svetosti.
Ovih dana kumrovački recidiv te politike (troroge kape sa crvenim zvijezdama), kao da se frankenštajnovski ponovno bude i prijete ovim prostorima, unatoč kristalno jasnim rezolucijama Vijeća Europe - kojima se osuđuje svaki totalitaristički sustav, a posebno komunistički kao veliko povijesno, pa i najveće svjetsko zlo koje se dogodilo u svijetu, ponajprije istočnoeuropskim narodima. Ova krizna vremena su vremena prijemčivosti takve politike, što oni drugi vrlo dobro znaju. I zato treba puhati i na hladno. Tu je i Grčka koja sve više izmiče ispod europske kontrole, i na njenim sljedećim parlamentarnim izborima sve veću šansu za pobjedu imaju – crveni, možda i oni izrazito lijeve orijentacije, što bi bilo porazno i za samu Grčku kao kolijevku europske civilizacije i kulture, ali i za ionako iznutra uzdrmanu EU, ali možda i više za susjedne zemlje iz njenog, a posebno nekadašnjeg komunističkog okruženja medju koje nažalost spada i naša Hrvatska.
Najnovijim ustavnim promjenama u RH stvaraju se uvjeti i „pravne“ podloge za različite političke i politikanske integracije, protivno volji visokopostotne većine naroda. Prema Nacrtu izmjene Ustava za ulazak u EU bilo bi dovoljno da na referendumu od onih koji bi izišli na glasanje - za ulazak u EU glasa većina, (dakle većina izišlih na referendum) što simbolično znači ako iziđu i samo trojica glasača i da od te trojice dvojica glasaju „za“ ulazak u EU, taj referendum pravno bi uspio. Zar to nije monstruozno?! Ali ne samo za ulazak u EU.
Takav referendumski kvorum je primjenjiv i za druge političke medjudržavne integracije, pa jednako i za one koje nam neki europski politički krugovi nude, da ne kažem nameću kroz – Jugosferu ili neke druge slične jugonostalgičarske asocijacije! Osim toga u tom Nacrtu izmjene i dopune Ustava RH, svi zahtjevi hrvatskog iseljeništva za sudjelovanjem u gospodarskom i političkom životu Domovine su izigrani, a rješenje koje se predlaže je toliko zamuljano da ne može ni funkcionirati, niti može odražavati interese ogromnog broja hrvatskog iseljeništva. To je rješenje za dijasporu naprosto ponižavajuće. Takav ustav nije ustav iza kojeg bi stajao narod i koji bi bio u interesu oba nacionalnog korpusa domovinske i iseljene Hrvatske, već predstavlja pravo - neoboljševičko nedonošče, i na takvim temeljima Hrvatskoj nema budućnosti. To našem narodu mora biti posve jasno i u tom smislu ga treba podučavati. Kao narod, čini se da uopće nismo „buntovna kategorija“ recimo poput Grka, možda smo buntovni tek onda kada nam dogori do kože, ali tada obično biva sve kasno. Ne zaboravimo da svaki čovjek da bi bio čovjek mora imati svoje – dostojanstvo. A isto tako narod koji nema svoga dostojanstva – nije narod, i nije dostojan biti u zajednici s drugim narodima!
Pred nama je vrijeme priprema za nadolazeće, nadamo se redovne, parlamentarne izbore.
Rezultati tih izbora za naš narod i našu budućnopst mogli bi biti i sudbonosi. Prijeti realna opasnost da uz već lijevi Pantovčak, dobijemo i lijeve Banske dvore, sa svim posljedicama koje iz toga mogu proizići, i to čak u dvije varijante. Prva - pobjedom SDP-a na parlamentarnim izborima, a druga još vjerojatnijom i nezgodnijom tzv. velikom (neoboljševičkom) koalicijom SDP-a i HDZ-a. Ako bi do toga došlo nizašto više ne bi se pitalo narod, pa niti za njegove najsudbonosnije odluke. Vjerojatno bi tada vlast te partiokoalicije potrajala možda i decenijama.
Moramo shvatiti da je naša sloboda, ali nažalost i naša država – još uvijek nježna, osjetljiva biljčica koja je daleko od dubokih i snažnih korijena. Njena sudbina je u našim ili u „našim“ rukama. Bilo kako bilo pasivnošću i neizlaskom na izboire nećemo ništa dobro postići. Jer snaga, te, nedomoljubne i sebične Hrvatske leži samo u našoj slabosti. U slabosti naše neorganiziranosti, u našoj nesposobnosti, u našoj rezignaciji, našoj šutnji, u našem ponašanju – nek nas voda nosi kuda nosi. To su sve preozbiljne stvari da bismo smjeli tako razmišljati. Moramo znati da tek sâmi možemo skrojiti svoju sudbinu bilo dobru ili onu lošu...!
Političke stranke koje njeguju nacionalne, vjerske i društvene, te posebno i povijesne vrijednosti u našem narodu zbog svoje usitnjenosti gurnute su na marginu političkih zbivanja iako u njima, gledano u cjelini i zbirno, postoji velika zapretana snaga koje one pojedinačno nisu u stanju osloboditi. Danas se moramo svi ponašati društveno odgovorno, ispred svakog osobnog interesa staviti – viši i zajednički interes naroda i države!
Danas, zbog situacije u kojoj se nalazi naša domovina, nitko, ama baš nitko nema pravo tražiti prednost za svoj osobni interes, ili interes svoje političke stranke kojoj pripada - pred općim interesom Domovine. Danas se svi trebamo staviti na raspolaganje Domovini, što znači odbaciti svaki partikularni interes, a zagovarati i boriti se samo za onaj zajednički, svenarodni, svedomoljubni. Nitko nas neće izvući iz ove situacije ako se sami ne organiziramo, ako se sami ne pokrenemo, ako se sami ne izvučemo. Još uvijek sve nije kasno, i još uvijek sve nije izgubljeno.
Danas, sve što iti najmanje diše hrvatski, bilo u domovini ili dijaspori, bilo kao pojedinci, bilo kao političke stranke, bilo udruge ili institucije, svi ama baš svi hrvatski misleći ljudi trebamo se staviti u funkciju i na slobodnim i demokratskim izborima uspostaviti - potpunoma novo vodstvo Hrvatske, i to na širokim osnovama, daleko od bilo kakvog neoboljševizma koji danas dominira Hrvatsakom u svim segmentima njenog i našeg života kroz SDP i HDZ, a prvenstveno kroz medije. Uspostaviti to novo vodstvo na tradicijama slobodarstva, pravednosti, pravne države, na temeljima naše povijesne tradicije, bezuvjetne zaštite nacionalnih interesa bilo partikularno, bilo u globalu. To možemo postići samo ako se nesebično organiziramo i udružimo za predstojeće parlamentarne izbore u, da je tako nazovem – DOMOLJUBNU FRONTU, za slobodnu Hrvatsku i Hrvatsku budućnosti! Ne trebamo se bojati nikoga, to je naše ustavno pravo, i ne izlazimo van bilo koje zakonske mogućnosti i imamo se pravo slobodno pripremati za slobodne izbore.
Postavimo sami sebi pitanje – zašto našom Hrvatskom uvijek moraju vladati oni koji nemaju podršku velikog dijela naroda, zašto su na funkcijama ljudi koje ne osjećamo kao svoje, koji kako se čini ne osjećaju ni sami Hrvatsku kao svoju? Mi to možemo i moramo promijeniti. Demokratski, ljudski, pravnim sredstvima - na slobodnim izborima u slobodnoj Domovini. Jednostavno zato jer smatramo da smo bolji (jer smo se spremni žrtvovati, a oni žrtvuju Hrvatsku), pošteniji i domoljubiviji nego oni – koji su nas zbog svojih sebičnih interesa – doveli do ove situacije, na samoj granici dužničkog ropstva, bijede i siromaštva, a što nas još najviše boli , a to je da su Hrvatsku ponizili do krajnosti i ponovno oživjeli sluganski mentalitet prema svima, koji ničemu ne vodi do li do vlastite propasti. (Najveće moralno poniženje u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti jeste podizanje (obnova) spomenika našim masovnim ubojicama – četnicima iz 1941.g. u Srbu) To je toliko suludo da je bez presedana u cjelokupnoj ljudskoj povijesti.
Zato, pozovimo sve zdravorazumske i zdarvohrvatske orijentirane političke stranke, udruženja i pojedince u Hrvatskoj da se bezuvjetno udružimo za predstojeće parlamentarne izbore u – DOMOLJUBNU FRONTU, tako da Domoljubna fronta postane najjača i najprepoznatljivija politička izborna opcija, jednostavno da postane - pobjedonosna!.
U tu Domoljubnu frontu trebaju se udružiti i zajednički nastupiti na izborima, ne samo sve političke stranke koje misle i dišu hrvatski, već joj javno trebaju dati podršku sve odreda braniteljske udruge, i brojne druge udruge i udruženja koje su proistekla iz Domovinskog rata, a jednako tako treba joj javno, na sva zvona, dati podršku vandomovinska i iseljena Hrvatska i njihove organizacije i udruženja poput Hrvatske bratske zajednice, Hrvatskog svjetskog kongresa, Hrvatskog svjetskog sabora, Stranke hrvatskog zajedništva i sva druga društva i udruženja u dijaspori, kao i ugledni hrvatski znanstvenici u domovini i svijetu.
Ali posebno naglašavam da treba pozvati mlade ljude neka misle na svoju budućnost, na svoju budućnost u svojoj domovini, a ne na budućnost u dalekim prekooceanskim zemljama. Svojim glasovima uključite se i preuzmite Hrvatsku u svoje ruke! I uredite je prema svome vlastitom ukusu.
Hrvatsko radništvo, koje je danas u najtežem položaju, iz te situacije može ga izvući samo domoljubna nacionalna politika koja želi dobro svim društvenim slojevima, a ne divlje menadžerstvo koje u sprezi s politikom razara i uništava sve gospodarske i društvene vrijednosti domovine. Podrška radništva je – conditio sine qua non, dakle uvijet bez kojeg se ne može i ne smije graditi nikakva politika, jer radništvo je temelj svakog uspješnog društva, pa i temelj naše države. Svakom radnom čovjeku treba vratiti i osigurati – puno radno i ljudsko dostojanstvo.
Ta podrška, a posebno i podrška mladih treba biti glasna i jasna, neka ječi i brdima i dolinama naše Domovine. Samo tako možemo pobijediti. I ne trebamo se nikoga bojati! Neka se zna! Neka se javno zna iza čega će stajati glavnina hrvatskog naroda pri tome misleći kako na onaj njegov corpus u domovini i jednako tako i na onaj razasut u cijelome svijetu! Posebno naglašavam takovoj Domoljubnoj fronti trebali bi dati bezrezervnu punu podršku i Hrvati u BiH, koji su danas najugroženiji, a njihov spas i opstanak na svojim prostorima treba i mora osigurati upravo ta Domoljubna fronta nihove matične države i to kao svoj prioritetni zadatak – u štićenju nacionalnih interesa hrvatskog naroda bez obzira gdje se njegovi pojedini dijelovi nalazili. U toj otvorenoj podršci da ne preskočim i Crkvu u Hrvata kao najsnažniji duhovni faktor i povijesno stup opstojnosti hrvatskog naroda...!
Danas nitko nema pravo na kilavo ponašanje kada je u pitanju spas i budućnost vlastitog naroda, domovine i države.
Zaboravimo na privatne interese i interese pojedinaca!
Toliko ćemo uspjeti koliko ćemo bito odlučni. Naša snaga je u našoj odlučnosti, a u onima drugima (koje zajedničkim imenom možemo nazvati neoboljševizam), leži snaga, ne u narodu jer je tamo nikada nisu ni imali, već samo i jedino u našoj neodlučnosti, našoj neorganiziranosti i našoj slabosti. Zato svi, beziznimno svi – u pokret za zdravu Hrvatsku i njenu budućnost, za cjelokupni hrvatski narod ma gdje da se nalazio. U pokret za jedinstvo svih Hrvata svijeta na temeljima slobodarstva, pravde i jednakosti, te posebno Istine - uvažavajući kršćenske temelje naše opstojnosti i njegove vječne postulate kao zalog naše budućnosti!
Moguća su i politički trusna vremena širih razmjera, i mi moramo zabetonirati naše jedinstvo! Nacionalno jedinstvo u svim slojevima hrvatskog društva i države. Sve više postaje jasno da je EU nestabilna paradržavna tvorevina u funkciji globalizma i da nam teško može postati ideal, a još manje garant našeg opstanka, sigurnosti i prosperiteta.
Dajmo već jednom kao narod i kao pojedinci - postanimo misleća kategorija! Mislimo svojom glavom za svoju, ne nečiju drugu, već za svoju budućnost, za budućnost svoje djece.
Trgnimo se jednom iz letargije, probudimo se iz nekakavog lažnog sna! Nitko nam neće razriješiti naše probleme. To možemo i moramo učiniti mi sami zajedničkim snagama domovinske i iseljene Hrvatske, pa ma kakve žrtve pri tome podnijeli.
Ako to sami ne učinimo dok još možemo, kad nam drugi budu to činili, kad nam budu krojili sudbinu, tada nas politički neće biti ili ćemo predstavljati posve beznačajan faktor....!
Mile Prpa, http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3602&Itemid=1
POLJSKI MAK
* * *
I zato ju je Starac počeo čitati: Sad
je već dugo listao stranice. Pred njim se počeo otvarati čudesan svijet flore i
faune. Zaustavio se negdje nasumice na nekoj stranici, pri čijem je vrhu naišao
na naslov, na riječ – Mak!
Starac više nije ni gledao u Knjigu, već je pogledao prema nebu i kao opčaran nekom magijom nastavio govoriti o tom cvijetu. Taj mak nikada nemojte pogaziti nogom kad šećete poljima ili nekom stazom pokraj koje raste. Pogledajte tu njegovu krhku stabljiku, pogledajte taj pupoljak, i kad ga rastvorite u njemu su složene, gotovo kao da su zgužvane, crvene latice, poput zgužvanih crvenih plahtica. Kad se pupoljak rastvori, te se crvene plahtice rašire i k'o nekom nevidljivom peglom, same se od sebe ispeglaju i sjaju čudesnom crvenom bojom, koja je gotovo nadahnuta božanskom snagom i zrači nekom posebnom jednostavnošću. Otkinete li rukom njegovu stabljiku, nemojte misliti da to njega ne boli, ali tada ćete vidjeti da iz njegove rane teče bijela mliječ, njegova bijela krv. Što se u toj bijeloj mliječi krije? Zacijelo biokemijska struktura, koja kad bi se znanstveno proučavala i razgrađivala po elementima, ne bi se mogla sva proučiti, razraditi i sistematizirati možda ni godinama. Ona u sebi krije elemente i programe budućeg izgleda i funkcije te biljke.
Ali, vratimo se ponovno njegovome cvijetu. Što ćete najprije primjetit? Zar to nije najsavršeniji sklad date crvene nijanse njegovih latica, koja se od vrha latice mijenja prema njenom dnu, gdje kao nekom magijom, prelazi u neku vrstu polucrne sjajne boje u savršenom skladu sa sjajem nijansi crvene boje latica, kao i ukupnom bojom stabljike i lišća. U sredini cvijeta primjetit ćete žutu boju tučka i peludi, koja opet presavršeno odgovara nijansama i crne i crvene boje latica. Ni slutiti ne možete da se u tom stadiju cvijeta krije budući plod maka (ambar i kupola), koji će u sebi sadržavati na stotine malih, vrlo sitnih zrnaca svog sjemena. Ambar s kupolom kao plod maka predstavlja pravo remek-djelo graditeljstva. Ni Michelangelova kupola crkve sv. Petra u Rimu, kao jedna od najsavršenijih građevina učinjenih ljudskim umom i rukom, nije po graditeljskoj, oblikovnoj i umjetničkoj strukturi ravna ljepoti i graditeljskoj umješnosti ploda maka. Na gornjem dijelu toga ambara u kojem se krije na stotine zrnaca, nalaze se stupovi na kojima je položena kupola. Građena je sa višestrukom funkcijom, među ostalim da spriječi i prodor vode u ambar. Ima i oluke i okomita rebra. Posebno impresioniraju otvori između stupova koji služe za ispadanje sjemena iz ambara kad u potpunosti sazori, i kad se stabljika koja nosi taj plod uslijed djelovanja vjetra ili nekog drugog čimbenika nagne na bilo koju stranu.
U Knjizi je još
i dugački tekst o toj biljci i njenim tajnama, ljepotama i nastanku, a posebno
o kemijskoj i fizikalnoj strukturi njenog tijela. Ovdje je riječ o istinskom
majstorskom graditeljstvu. Zar nam plod
maka o tome zorno ne govori? Potom Starac spusti glavu prema Knjizi, kao
da nije čitao iz nje, već iz Neba, ili iz tko zna kojih tajni svoje vlastite
duše i reče – Što mislite koliko je trebalo vještine, mudrosti, znanja, truda,
a vjerojatno i vremena da se kreira ova zadivljujuća biljka. Za nas koji jedva
da o tome išta razmišljamo – to je
običan crveni mak!? Zar ima išta ljepše
vidjeti nego kada u proljeće
šećete zelenim žitnim poljima ukrašenim crvenim cvjetovima maka?!
Potom se sjetio stiha jednog pjesnika «Crveni
mak je remek-djelo tkanja neke u ljepoti posve jednostavne žene». I doista – reče – crveni mak je bez i najmanje
dvojbe kreativno djelo proizišlo iz neke nježne, vrlo sjetne ženske duše. Sve
najbolje osobine svog karaktera ona je prenijela na svoju kreaciju. Ne znamo
što bi na to kazala spontana evolucija života?!
Teško da bi u toj kreaciji
mogla i vodu nositi, ili bi pocrvenila poput cvijeta maka!? Starac reče!
* * *
Autor teksta, Mile Prpa, odlomak iz romana KNJIGA ŽIVOTA . Napisan tijekom mjeseca prosinca 2004.g - i siječnja 2005. g.
Na web stranici www.mile-prpa.com u mogućnosti ste dodatno obavijestiti se podrobnije o sadržaju cjelokupnog poetsko-filozofskog i slikarskog opusa, te ponaosob procijeniti o kvaliteti i značajnosti stvaralačkog umjetničkog doprinosa g.Mile Prpe na području umjetnosti.
E.mail: mile.prpa@zg.t-com.hr
Autor teksta, Mile Prpa, odlomak iz romana KNJIGA ŽIVOTA . Napisan tijekom mjeseca prosinca 2004.g - i siječnja 2005. g.
CRVENI
MAKOVI
U
nama crveni
već
makovi zriju.
U
nama već se stere
žitni
pliš zeleni.
U
nama već krtice riju
taj
sklad, tu harmoniju.
Ta
žita, zelena žita
i
vjetar što pod njima struji.
Mlado
klasje zrna skrita
u
lahoru, u lahoru.
Skoro
u oluji, u oluji.
U
nama crveni
već
makovi zriju.
U
nama već nestaju rose.
U
nama žitni pliš zeleni
već
kao zrelo klasje kose.
Na web stranici www.mile-prpa.com u mogućnosti ste dodatno obavijestiti se podrobnije o sadržaju cjelokupnog poetsko-filozofskog i slikarskog opusa, te ponaosob procijeniti o kvaliteti i značajnosti stvaralačkog umjetničkog doprinosa g.Mile Prpe na području umjetnosti.
E.mail: mile.prpa@zg.t-com.hr
POTICAJNE MISLI
Misli Majke Tereze
Isus je siromah bez odjeće kojega treba odjenuti.
Isus je bolesnik kojega treba liječiti.
Isus je samac kojega treba voljeti.
Isus je neželjen čovjek kojega treba prihvatiti.
Isus je gubavac kojemu treba oprati rane.
Isus je prosjak kojemu treba udijeliti smiješak.
Isus je pijanac kojega treba saslušati.
Isus je mentalni bolesnik kojega treba zaštiti.
Isus je maleno dijete - da ga se zagrli.
Isus je slijepac – da ga se vodi.
Isus je gluh - da mu se govori razumljivo.
Isus je onaj osakaćeni – da se ide s njim.
Isus je drogirani – da mu se bude prijatelj.
Isus je prostitutka koju treba odvratiti od pogibelji i iskazati joj prijateljstvo.
Isus je zatvorenik kojega treba pohoditi.
Isus je starac kojega treba poslužiti.
Iz govora prigodom dodjele Nobelove nagrade za mir
Veličina siromašnih je realnost. Jednog dana došao mi je jedan gospodin i rekao: "Tamo živi jedna Hindu-obitelj sa osmero djece, koji već dugo vremena gladuju." Ja sam uzela rižu i odnijela je tamo, njihove oči zasjale su od gladi. Dok sam još bila tamo majka im je podijelila rižu i sa jednom polovicom izašla vani. Kada se vratila natrag, pitala sam je što je to radila.
A ona mi je odgovorila: "I oni su gladni".
Znala je da su njihovi susjedi, jedna muslimanska obitelj, znala je da su i oni gladni.
Ono što je mene najviše začudilo nije bila činjenica da je ona nešto dala svojim susjedima, nego da je u svojoj patnji, ipak, znala da ima i drugih koji pate.
Ona je imala hrabrosti da dijeli i da podijeli ljubav.
(Majka Tereza), www.molitve.info
"Ja nikada ne zapažam mnoštvo, nego samo pojedinu osobu. Kada bih ja sebi predočila mnoštvo potrebitih, nikada ne bih počela rad. Važna je svaka pojedina osoba. Ja vjerujem u susret osoba."
Isus je bolesnik kojega treba liječiti.
Isus je samac kojega treba voljeti.
Isus je neželjen čovjek kojega treba prihvatiti.
Isus je gubavac kojemu treba oprati rane.
Isus je prosjak kojemu treba udijeliti smiješak.
Isus je pijanac kojega treba saslušati.
Isus je mentalni bolesnik kojega treba zaštiti.
Isus je maleno dijete - da ga se zagrli.
Isus je slijepac – da ga se vodi.
Isus je gluh - da mu se govori razumljivo.
Isus je onaj osakaćeni – da se ide s njim.
Isus je drogirani – da mu se bude prijatelj.
Isus je prostitutka koju treba odvratiti od pogibelji i iskazati joj prijateljstvo.
Isus je zatvorenik kojega treba pohoditi.
Isus je starac kojega treba poslužiti.
Iz govora prigodom dodjele Nobelove nagrade za mir
Veličina siromašnih je realnost. Jednog dana došao mi je jedan gospodin i rekao: "Tamo živi jedna Hindu-obitelj sa osmero djece, koji već dugo vremena gladuju." Ja sam uzela rižu i odnijela je tamo, njihove oči zasjale su od gladi. Dok sam još bila tamo majka im je podijelila rižu i sa jednom polovicom izašla vani. Kada se vratila natrag, pitala sam je što je to radila.
A ona mi je odgovorila: "I oni su gladni".
Znala je da su njihovi susjedi, jedna muslimanska obitelj, znala je da su i oni gladni.
Ono što je mene najviše začudilo nije bila činjenica da je ona nešto dala svojim susjedima, nego da je u svojoj patnji, ipak, znala da ima i drugih koji pate.
Ona je imala hrabrosti da dijeli i da podijeli ljubav.
(Majka Tereza), www.molitve.info
VRT 2010. - CVIJET KADIFA
"Čovjek koji je sposoban pobijediti samoga sebe, sposoban je pobijediti i sve svoje neprijatelje - tj. zloću u njima! "
(Mile Prpa)
..................
Lijepa i poučna misao. Iznaći hrabrosti i snage pobjedu izvojevati prvenstveno sam nad sobom , je umijeće.
PRIOPĆENJE STRANKE JEDINO HRVATSKA
Priopćenje stranke Jedino Hrvatska: Osuđujemo izdajničku trgovinu
Dogovor SDP-a
i HDZ-a da će hrvatski državljani s prebivalištem izvan Hrvatske
ubuduće glasovati samo u hrvatskim diplomatsko-konzularnim
predstavništvima i da će u Hrvatski sabor birati tri zastupnika - nije
samo diskriminatoran, nego i uvrjedljiv.
Diskriminatoran
je jer povećava broj skupina s različitim biračkim pravom. Pripadnici
nekih narodnih manjina imat će, kako najavljuju HDZ-ovi koalicijski
partneri, pravo na dva glasa; drugi, odnosno pripadnici srpske narodne
manjine, imat će pravo na jedan glas i mogućnost da uz svoja zakonski
zajamčena tri zastupnika izaberu i četvrtoga; Hrvati izvan Hrvatske,
koliko god ih izašlo na izbore, imat će tri zastupnika u Hrvatskomu
saboru. Duboko je uvrjedljivo da državljani koji su zdušno sudjelovali
u stvaranju hrvatske države u njoj imaju manja prava od onih koji su se
uspostavi hrvatske države i oružjem suprotstavljali.
Stoga Jedino Hrvatska oštro osuđuje tu izdajničku međusobnu trgovinu dviju dominantnih frakcija u saborskomu Savezu za Europu.
Zagreb, 22. svibnja 2010.
http://www.jedinohrvatska.hr
MOJOJ MAJCI
KRIŽNI PUT
.......Nikada mi nisi rekla majko,
Što je bio Križni put,
Bojala si se majko moja,
Čuvala si obiteljski kut....
Đuka Čaić
......
EPITAF NEZNANIH
....Reci im, da naše groblje
Ne krije struk krizantema;
Pokopani smo ko roblje,
Za kojeg cvijeća nema. ....
.......Nikada mi nisi rekla majko,
Što je bio Križni put,
Bojala si se majko moja,
Čuvala si obiteljski kut....
Đuka Čaić
......
EPITAF NEZNANIH
....Reci im, da naše groblje
Ne krije struk krizantema;
Pokopani smo ko roblje,
Za kojeg cvijeća nema. ....
Janko Žanetić
Da ne ponovim nehotice „grijeh“ moje Majke , (osobno nije sudjelovala niti pod jednom vojnom odorom u vrijeme WW2, no, unatoč tomu, nije mogla izbjeći, učestali zlokobni šum koraka na kućnom pragu dugi niz godina.) koju je brižnost o sudbi vlastite djece ( jer, odjek koraka postao je sve učestalija pojavnost) primorala da drži jezik svezan poput mašne, također, dugi niz godina.
Kada strah iz brižnosti nad vlastitom djecom ovlada vama, teško ga se osloboditi. Naknadno mi je u već poodrasloj dobi, ispripovijedila i dugi niz godina prešućivani dio.
Opraštam Ti Majko, jer, danas, kada imam vlastitu djecu, razumijem
da nisi u to vrijeme mogla drugačije postupjeti.
Djeca, su naivna po prirodi, i lako ih se navede, da ispričaju što, o komu, ili čemu roditelji u Domu zbore , tko im sve u posjet svraća.
Dokaz, da si ispravno postupjela u to vrijeme , je Tvoja vlastita kći.
Po prirodi karaktera, pričljiva je, nisi Ti, tomu kriva.
No, draga Majko, misliš li Ti, da je srce pokojne gđe K.Šoljić , bilo od kamena ?
Izgubila je braću, i čeriri sina .
Imaju li suze pokojničine cijenu, Majko?
Tko od nas ima pravo vršiti raztakanje i rasprodaju Domovine pod svaku cijenu, , Majko, u , i na ime takovih suza?
Ili , suza pokojne gđe Bušić ( Kenduša) ?
Tko si ima za pravo od nas uzeti, da im odredi početnu tržišnu vrijednosnu osnovicu , Majko?
Ili nedaj Bože, nepresušnom izvoru suza svih onih Majki, koje, su od 1918, u vrijeme WW2 45 i u vrijeme obrambenog domovinskog rata 91 – 95 ostale bez vlastite djece i ostalih članova obitelji usamljene zavijeke , ni krive, ni dužne.
Ne postoji razlika između majčinih suza vremenski starih više od šezdesetak godina, i 19- godišnjih .
Naročito, onih Majki, koje uzalud potrage vrše, a još uvijek nemaju mogućnost spoznaje gdje su skončali zemni ostaci vlastite im djece .
Znam reći ćeš, isplakala sam potok gorkih suza. Sjećam se, Majko.
Suze, muk, i prst na usnama, na svako upućeno pitanje.
Pamtim ja Tvoje suze, Majko, ne, brini .
Tvoj Brat je živ, majko.
Zahvaljujući Božjoj milosti i ljudima plemenite duše uspjeo ostati na životu , a nakon sveg proživljenog pakla, i dočekati priliku da iznova stupi i poljubi SVETO HRVATSKO TLO.
Mogu li Tvoje suze biti izjednačene sa suzama svih iznad navedenih Majki ?
Mišljenja sam, da ne.
Jer, unatoč svem proživljenom žalu, Tebe i pokojne Bake, Vaše suze su , suze radosnice.
Vaša djeca su živa, Majko.
Tko i što je stvarni uzrok tomu, Majko, ?
Tko će me tomu podučiti ?
Da ne ponovim Tvoju grešku, (odnosno, lijem suze , a neprestano prstom preko usana ,ušutkavam djecu .) , ne prestajem se podučavati, iz sveg dostupnog , unatoč činjenici što sam po starosnim godinama , jednom nogom bliže grobu.
Draga Majko, da se uvjeriš u ozbiljnost mojih nakana , a budući da nisi pored mene, kao dokaz, prilažem Ti , tekst iz knjige koju sam nedavno imala priliku naručiti,
( Poštovanom Gospodinu, ako prati ovu stranicu, koji mi je pružio pomoć pri nabavci knjige, ovom prilikom se od sveg srca javno zahvaljujem)
i pročitati ju,( a poput Tebe Majko, i proliti usput potok suza ).
No, želim da znaš , i razlog , tj. zašto sam se odlučila izvršiti narudžbu.
Kako bih na vrijeme i ispravno podučila prvo samu sebe, ( nikada nije kasno za nove spoznaje, tko ima želju) zatim djecu, a potom i buduću unučad.
Nadam se da će mi Bog uslišati molbu i dopustiti da poživim još bar toliko vremena koliko je potrebno da ispunim zavjet vezano za buduće unučiće.
Anderson je napisao zanimljive priče za djecu. Unučad rado slušaju kada im Andersonove bajke bake i djedovi prepričavaju.
No, mišljenja sam da u svakom slučaju trebaju prvo poslušati hrvatske autore . Jer, hrvatska povijest sadržajno bogata je mnoštvom prekrasnih , itekako zanimljivih, a napose i vrlo poučnih sadržaja.
Obožavam poeziju, a, rado pročitam i prozu. Naročito kada je misao u tekstu ovako lijepim riječima , i vrlo poučnim sročen.
----------------------------
Iz knjige V.Lasić : MIRO BAREŠIĆ
BORAC ZA HRVATSKU DRŽAVU U TUĐINI I DOMOVINI
„Knjigu posvećujemo hrvatskom vojniku, vitezu Miri Barešiću, njegovim suborcima koji ugradiše svoje živote u temelje hrvatske neovisnosti, svim braniteljima, kojima na raznim bojišnicama diljem LIJEPE NAŠE, na njezinim povijesnim i prirodnim prostorima, naš neprijatelj nanese teške rane koje još zacijelile nisu-dakle, svima i onima u nebeskoj slavi i onima na putu prema nebeskom Jeruzalemu - uvjereni da su svi zahvalni Bogu za današnju slobodnu Hrvatsku, ali da su ipak sanjali malo drugačiju. Knjiga BAREŠIĆ je poziv svima, posebice hrvatskoj mladeži da pođe njihovim stopama. „
P.S.
Ime autora ovih redaka nije navedeno ispod teksta ni u izvornom izdanju knjige, te, vam ga ne mogu predočiti, ni uz najbolju volju.
...................
Majci Kenduši
Ove noći u mojoj tamnici
U prokletoj zemlji Americi.
Sanjao sam da mi majka stara
s Međugorskom Gospom razgovara.
Gospu pita o povratku momu,
i moli se Bogu velikomu.
Da joj spasi iz tamnice sina
a Gospa joj ublažava boli
i tješi je da ne gubi nadu
da viruje u Božiju pravdu.
Da će skoro sina dočekati
Sirota Majka nije doživjela priliku za života ugledati Sina ( gosp. Zvonka Bušića ) na kućnom pragu. Preminula je , a naknadno je kao što vam je poznato gosp. Zvonko Bušić stekao slobodu.
Da ne ponovim nehotice „grijeh“ moje Majke , (osobno nije sudjelovala niti pod jednom vojnom odorom u vrijeme WW2, no, unatoč tomu, nije mogla izbjeći, učestali zlokobni šum koraka na kućnom pragu dugi niz godina.) koju je brižnost o sudbi vlastite djece ( jer, odjek koraka postao je sve učestalija pojavnost) primorala da drži jezik svezan poput mašne, također, dugi niz godina.
Kada strah iz brižnosti nad vlastitom djecom ovlada vama, teško ga se osloboditi. Naknadno mi je u već poodrasloj dobi, ispripovijedila i dugi niz godina prešućivani dio.
Opraštam Ti Majko, jer, danas, kada imam vlastitu djecu, razumijem
da nisi u to vrijeme mogla drugačije postupjeti.
Djeca, su naivna po prirodi, i lako ih se navede, da ispričaju što, o komu, ili čemu roditelji u Domu zbore , tko im sve u posjet svraća.
Dokaz, da si ispravno postupjela u to vrijeme , je Tvoja vlastita kći.
Po prirodi karaktera, pričljiva je, nisi Ti, tomu kriva.
No, draga Majko, misliš li Ti, da je srce pokojne gđe K.Šoljić , bilo od kamena ?
Izgubila je braću, i čeriri sina .
Imaju li suze pokojničine cijenu, Majko?
Tko od nas ima pravo vršiti raztakanje i rasprodaju Domovine pod svaku cijenu, , Majko, u , i na ime takovih suza?
Ili , suza pokojne gđe Bušić ( Kenduša) ?
Tko si ima za pravo od nas uzeti, da im odredi početnu tržišnu vrijednosnu osnovicu , Majko?
Ili nedaj Bože, nepresušnom izvoru suza svih onih Majki, koje, su od 1918, u vrijeme WW2 45 i u vrijeme obrambenog domovinskog rata 91 – 95 ostale bez vlastite djece i ostalih članova obitelji usamljene zavijeke , ni krive, ni dužne.
Ne postoji razlika između majčinih suza vremenski starih više od šezdesetak godina, i 19- godišnjih .
Naročito, onih Majki, koje uzalud potrage vrše, a još uvijek nemaju mogućnost spoznaje gdje su skončali zemni ostaci vlastite im djece .
Znam reći ćeš, isplakala sam potok gorkih suza. Sjećam se, Majko.
Suze, muk, i prst na usnama, na svako upućeno pitanje.
Pamtim ja Tvoje suze, Majko, ne, brini .
Tvoj Brat je živ, majko.
Zahvaljujući Božjoj milosti i ljudima plemenite duše uspjeo ostati na životu , a nakon sveg proživljenog pakla, i dočekati priliku da iznova stupi i poljubi SVETO HRVATSKO TLO.
Mogu li Tvoje suze biti izjednačene sa suzama svih iznad navedenih Majki ?
Mišljenja sam, da ne.
Jer, unatoč svem proživljenom žalu, Tebe i pokojne Bake, Vaše suze su , suze radosnice.
Vaša djeca su živa, Majko.
Tko i što je stvarni uzrok tomu, Majko, ?
Tko će me tomu podučiti ?
Da ne ponovim Tvoju grešku, (odnosno, lijem suze , a neprestano prstom preko usana ,ušutkavam djecu .) , ne prestajem se podučavati, iz sveg dostupnog , unatoč činjenici što sam po starosnim godinama , jednom nogom bliže grobu.
Draga Majko, da se uvjeriš u ozbiljnost mojih nakana , a budući da nisi pored mene, kao dokaz, prilažem Ti , tekst iz knjige koju sam nedavno imala priliku naručiti,
( Poštovanom Gospodinu, ako prati ovu stranicu, koji mi je pružio pomoć pri nabavci knjige, ovom prilikom se od sveg srca javno zahvaljujem)
i pročitati ju,( a poput Tebe Majko, i proliti usput potok suza ).
No, želim da znaš , i razlog , tj. zašto sam se odlučila izvršiti narudžbu.
Kako bih na vrijeme i ispravno podučila prvo samu sebe, ( nikada nije kasno za nove spoznaje, tko ima želju) zatim djecu, a potom i buduću unučad.
Nadam se da će mi Bog uslišati molbu i dopustiti da poživim još bar toliko vremena koliko je potrebno da ispunim zavjet vezano za buduće unučiće.
Anderson je napisao zanimljive priče za djecu. Unučad rado slušaju kada im Andersonove bajke bake i djedovi prepričavaju.
No, mišljenja sam da u svakom slučaju trebaju prvo poslušati hrvatske autore . Jer, hrvatska povijest sadržajno bogata je mnoštvom prekrasnih , itekako zanimljivih, a napose i vrlo poučnih sadržaja.
Obožavam poeziju, a, rado pročitam i prozu. Naročito kada je misao u tekstu ovako lijepim riječima , i vrlo poučnim sročen.
----------------------------
Iz knjige V.Lasić : MIRO BAREŠIĆ
BORAC ZA HRVATSKU DRŽAVU U TUĐINI I DOMOVINI
„Knjigu posvećujemo hrvatskom vojniku, vitezu Miri Barešiću, njegovim suborcima koji ugradiše svoje živote u temelje hrvatske neovisnosti, svim braniteljima, kojima na raznim bojišnicama diljem LIJEPE NAŠE, na njezinim povijesnim i prirodnim prostorima, naš neprijatelj nanese teške rane koje još zacijelile nisu-dakle, svima i onima u nebeskoj slavi i onima na putu prema nebeskom Jeruzalemu - uvjereni da su svi zahvalni Bogu za današnju slobodnu Hrvatsku, ali da su ipak sanjali malo drugačiju. Knjiga BAREŠIĆ je poziv svima, posebice hrvatskoj mladeži da pođe njihovim stopama. „
P.S.
Ime autora ovih redaka nije navedeno ispod teksta ni u izvornom izdanju knjige, te, vam ga ne mogu predočiti, ni uz najbolju volju.
...................
Majci Kenduši
Ove noći u mojoj tamnici
U prokletoj zemlji Americi.
Sanjao sam da mi majka stara
s Međugorskom Gospom razgovara.
Gospu pita o povratku momu,
i moli se Bogu velikomu.
Da joj spasi iz tamnice sina
koga čeka već dvajest godina.
Moja majka
zaklinje i molia Gospa joj ublažava boli
i tješi je da ne gubi nadu
da viruje u Božiju pravdu.
Da će skoro sina dočekati
i sa njime Uskrs proslaviti.
(Iz pjesme Zvonke Bušića Taika
posvećene majci Kenduši pisane u američkom zatvoru) Sirota Majka nije doživjela priliku za života ugledati Sina ( gosp. Zvonka Bušića ) na kućnom pragu. Preminula je , a naknadno je kao što vam je poznato gosp. Zvonko Bušić stekao slobodu.
VRT 2010. - CVIJET PAVITINA
Prvi ovogodišnji procvat cvijeta pavitine.
............
Molitva nije
tek dokona zabava starica.
Kad je valjano razumijemo i primjenjujemo,
riječ je o najmoćnijem instrumentu djelovanja.
MAHATMA GANDHI
------------------
Kliknite ovdje ....
.............
Z a svaki slučaj anđelčić nek' prospe prah, jer, SOTONA nikada ne spava.
Kad je valjano razumijemo i primjenjujemo,
riječ je o najmoćnijem instrumentu djelovanja.
MAHATMA GANDHI
------------------
Kliknite ovdje ....
.............
Z a svaki slučaj anđelčić nek' prospe prah, jer, SOTONA nikada ne spava.
KRIŽNI PUT: SPOMEN-MISA ZA HRVATSKE ŽRTVE PORAĆA U CRNGROBU
Hrvatsko društvo Ljubljana, predsjednik Petar Antunović, Općina Škofja loka - Komisija za evidentiranje i uređenje prikrivenih grobova, predsjednik Jože Peter Kranjc, i Lari Lučić predsjednik
Odbora za istraživanje žrtava porača pri Savezu hrvatskih društava u
Sloveniji, organizirali su i ove godine održavanje spomen mise za
poslijeratne žrtve u Crngrobu, malom mjestu simboličnog imena u
neposrednoj blizini Škofje Loke.
U nedjelju 16. svibnja 2010. u raskošnoj crkvi Marijina uznesenja, misu je predvodio starološki župnik i dekan dekanata Škofja Loka, Dr Alojzije Snoj, a liturgijsko slavlje uzveličao je i ovaj puta, Mješoviti pjevački zbor župe sv. Josipa iz Zagreba.
Crkva Marijinog uznesenja u Crngrobu je 1991. godine obilježila 700 godina od prvog spomena. Jedna je od najljepših crkava u Sloveniji, jer je po arhitekturi i slikarstvu u gotskom stilu, a njena oprema, raskošni oltari, u baroku. Oduvijek je bila poznata kao crkva u koju su dolazili hodočasnici iz cijelog kraja, uže i dalje okolice, štujući Gospu s Isusom, predstavljenu malim, vrijednim kipom na velikom, glavnom, raskošnom oltaru.
Prije 65 godina tragična događanja na Bleiburgu
proširila su se diljem Slovenije. I u Crngrobu, u tom prekrasnom
planinskom kraju, na osami, u zgradi kraj crkve, tijekom rascvjetanog
Marijanskog mjeseca svibnja, događao se zločin kojeg je teško opisati,
kojeg je još teže objasniti, shvatiti, koji užasava, jer gotovo
svakodnevno poprima sve veće razmjere. Istraživanja traju, a javljaju
se i novi svjedoci U doba jugoslavenskog antifašizma i “bratstva i
jedinstva naroda i narodnosti“, pod prijetnjama smrti se o svemu -
šutjelo. Mnoga su djeca rasla bez oba roditelja, ili što je bilo češće
bez oca, ali i bez prava na odgovore na trajno otvorena pitanja – gdje
su? Mnoge su majke očekivale svoju djecu, žene svoje muževe, jer su
tadašnje komunističke vlasti širile glasine prema kojima su svi oni
bili zarobljeni, radili u ruskim rudnicima u Sibiru, a njihov povratak
je siguran…U nedjelju 16. svibnja 2010. u raskošnoj crkvi Marijina uznesenja, misu je predvodio starološki župnik i dekan dekanata Škofja Loka, Dr Alojzije Snoj, a liturgijsko slavlje uzveličao je i ovaj puta, Mješoviti pjevački zbor župe sv. Josipa iz Zagreba.
Crkva Marijinog uznesenja u Crngrobu je 1991. godine obilježila 700 godina od prvog spomena. Jedna je od najljepših crkava u Sloveniji, jer je po arhitekturi i slikarstvu u gotskom stilu, a njena oprema, raskošni oltari, u baroku. Oduvijek je bila poznata kao crkva u koju su dolazili hodočasnici iz cijelog kraja, uže i dalje okolice, štujući Gospu s Isusom, predstavljenu malim, vrijednim kipom na velikom, glavnom, raskošnom oltaru.
Mnogi su čekali čitav život. Danas, međutim, znamo da su tzv. pobjednici i “osloboditelji” izbjegle Hrvate - civile, Zagrepčane, žene i djecu, razoružanu hrvatsku vojsku, dakle također civile, članove hrvatske vlade i članove njihovih obitelji - opljačkali, danima mučili i bez ikakvih suđenja i dokazane krivice – ubijali. Nakon rata, u miru. U prekrasnoj šumi blizu crkve u Crngrobu, postoji pet križevima obilježenih grobnica. Prvi križ su postavili 22.7.1990.god Slovenski kršćanski demokrati, a zahvaljujući entuzijazmu i upornosti gospodina Želimira Kužatka, Hrvata, sudionika Križnog puta kao devetogodišnjeg dječaka, i njegovoj ljubavi prema domovini i Hrvatskom narodu, svibanjska sv. misa za ove hrvatske mučenike, služi se već od 2001. i istina o Crngrobu proširila se i u Hrvatskoj i ona se više ne može sakriti.
Zagrebački pjevači, okupljeni u udruzi “Hrvatska bašćina”, članovi HVIDR-e iz Zagreba, s Ivanom Pandžom i mnogi drugi hrvatski branitelji i domoljubi, hodočaste u Crngrob i zajedno s lokalnim stanovništvom obilježavaju tragičan svibanj i lipanj 1945. u Crngrobu, zadnju postaju Križnog puta za mnoge Hrvate. Svake se godine okuplja sve više hodočasnika , a rezultati istraživanja koja se obavljaju i traju, svake godine donose nove zastrašujuće spoznaje i podatke. Otkrivaju se nova mjesta, utvrđuju se preciznije brojke, a poneka žrtva dobije i ime… Predsjednik Komisije gospodin Kranjc je ove godine potvrdio podatak novijih istraživanja kojima je utvrđeno da samo na jednoj križem obilježenoj livadi, Hudične štenge, ima oko 450 žrtava, uglavnom Hrvata.
Prema knjizi Dr. Mitje Ferenca i Želimira Kužatka „Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji“, vjeruje se da su u skupini od 69 osoba, članova i službenika vlade NDH, koje su engleske okupacijske vlasti 17. 5. 1945. u Austriji predale partizanima, 15 najznačajnijih ljudi odveli u Zagreb, gdje su nakon kratkog suđenja ubijeni - među njima i hrvatski književnik i ministar Mile Budak - a da su svi ostali likvidirani u Crngrobu.
Prema svjedočenjima ohrabrenih padom komunizma, nekim neslužbenim dokumentima i prema nađenim fotografijama, danas se zna da u Crngrobu počivaju dr. Zvonimir Cihlar, baron Alpi Rauch, Franjo Keller, Ivan Prpić, Lucijan Blažeković, ustaški poručnik Dina Milinković, liječnik Pavelićevih gardista dr. Schaffer, majka ustaškog pukovnika Juce Rukavina, devetnaestogodišnja kćerka hrvatskog književnika i ministra u vladi NDH Mile Budaka, Grozda, kao i njena rođakinja Ana, kćer ministra NDH Frkovića Mirna, urednik „Hrvatskog lista“ Franjo Babić, itd. Imena žrtava izranjaju kao i njihove kosti.... Znaju se i izvršitelji i nalogodavci zločina koliko god. se još i danas o njima šuti.
Na misnom slavlju u spomen upravo svima njima, znanima i neznanima, i ove je godine zaorila Hrvatska uskrsna pjesma srčanih pjevača Župe sv. Josipa iz Zagreba pod vodstvom dugogodišnjeg dirigenta prof. Josipa Škvorca i orguljašice prof. Sandre Petković.
Nakon misnog slavlja u procesiji, molitvom koju je predvodio msgr. dr. Alojzije Snoj i hrvatskom pučkom pjesmom, hodočasnici su obišli svih pet obilježenih grobnica te položili cvijeće i svijeće.
Cijelom događaju bili su nazočni predstavnici općine Škofje Loke, kao i predstavnici Hrvatskog veleposlanstva u Sloveniji. Ljubazni domaćini priredili su bogati domjenak za sve goste, pa je slijedilo, ovaj puta kraće druženje župljana i gostiju jer su domaćini počastili goste iz Hrvatske i upoznavanjem sa Škofjom Lokom uz stručno vodstvo gospođice Mirjam, prof. arheologije.
U šetnji, razgovoru, druženju i pjesmi, sklopljena su nova prijateljstva i dogovorena daljnja suradnja i susreti. Hodočasnici iz Hrvatske zahvaljuju Hrvatskom društvu Ljubljana, predsjedniku Petru Antunoviću i tajniku Lari Lučiću i općini Škofja Loka na pomoći u ostvarenju ovog hodočašća.
AUTOR: Prof. Jasna Polić-Biliško
FOTO: Oskar Šarunić
hrsvijet.net
............................
KRIŽNI PUT
Nikada mi nisi rekla majko,
Što nam je odnio taj rat,
Za rod drugih ja da saznam,
Kako mi je skončao brat
Što nam je odnio taj rat,
Za rod drugih ja da saznam,
Kako mi je skončao brat
Nikada mi nisi rekla majko,
Što je bio Križni put,
Bojala si se majko moja,
Čuvala si obiteljski kut.
Upalit ću noćas svijeću,
Nek pukne stijena, nek presuše vrela.
Upalit ću noćas svijeću,
Jer brata mi nema, jer brata mi nema,
I to brata najstarijeg,
Tebi majko najmilijeg.
Nikada mi nisi rekla majko,
Što je bio Križni put,
Bojala si se majko moja,
Čuvala si obiteljski kut.
Đuka Čaić
.............................
.............................
Počivali u miru Božjem !
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
"Cijelom događaju bili su nazočni predstavnici općine Škofje Loke,......"
Upućujem riječi pohvale i zahvale predstavnicima općine Škofje Loke na iskazanom razumijevanju spram stravične patnje nedužno stradalih ljudskih bića i izrazu ljubezne susretljivosti spram hodočasnika.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)