KRIŽNI PUT: SPOMEN-MISA ZA HRVATSKE ŽRTVE PORAĆA U CRNGROBU

Hrvatsko društvo Ljubljana, predsjednik Petar Antunović, Općina Škofja loka - Komisija za evidentiranje i uređenje prikrivenih grobova, predsjednik Jože Peter Kranjc, i Lari Lučić predsjednik Odbora za istraživanje žrtava porača pri Savezu hrvatskih društava u Sloveniji,  organizirali su i ove godine održavanje spomen mise za poslijeratne žrtve u Crngrobu, malom mjestu simboličnog imena u neposrednoj blizini Škofje Loke.

U nedjelju 16. svibnja 2010. u raskošnoj crkvi Marijina uznesenja, misu je predvodio starološki župnik i dekan dekanata Škofja Loka, Dr Alojzije Snoj, a liturgijsko slavlje uzveličao je i ovaj puta, Mješoviti pjevački zbor župe sv. Josipa iz Zagreba.

Crkva Marijinog uznesenja u Crngrobu je 1991. godine obilježila 700 godina od prvog spomena. Jedna je od najljepših crkava u Sloveniji, jer je po arhitekturi i slikarstvu u gotskom stilu, a njena oprema, raskošni oltari, u baroku. Oduvijek je bila poznata kao crkva u koju su dolazili hodočasnici iz cijelog kraja, uže i dalje okolice, štujući Gospu s Isusom, predstavljenu  malim, vrijednim kipom na velikom, glavnom, raskošnom oltaru.

Prije 65 godina tragična događanja na Bleiburgu proširila su se diljem Slovenije. I u Crngrobu, u tom prekrasnom planinskom kraju, na osami, u zgradi kraj crkve, tijekom rascvjetanog Marijanskog mjeseca svibnja, događao se zločin kojeg je teško opisati, kojeg je još teže objasniti, shvatiti, koji užasava, jer gotovo svakodnevno poprima sve veće razmjere. Istraživanja traju, a javljaju se i novi svjedoci U doba jugoslavenskog antifašizma i “bratstva i jedinstva naroda i narodnosti“, pod prijetnjama smrti se o svemu - šutjelo. Mnoga su djeca rasla bez oba roditelja, ili što je bilo češće bez oca, ali i bez prava na odgovore na trajno otvorena pitanja – gdje su? Mnoge su majke očekivale svoju djecu, žene svoje muževe, jer su tadašnje komunističke vlasti širile glasine prema kojima su svi oni bili zarobljeni, radili u ruskim rudnicima u Sibiru, a njihov povratak je siguran…

Mnogi su čekali čitav život. Danas, međutim, znamo da su tzv. pobjednici i “osloboditelji” izbjegle Hrvate - civile, Zagrepčane, žene i djecu, razoružanu hrvatsku vojsku, dakle također civile, članove hrvatske vlade i članove njihovih obitelji - opljačkali, danima mučili i bez ikakvih suđenja i dokazane krivice – ubijali. Nakon rata, u miru. U prekrasnoj šumi blizu crkve u Crngrobu, postoji pet križevima obilježenih grobnica. Prvi križ su postavili 22.7.1990.god Slovenski kršćanski demokrati, a zahvaljujući entuzijazmu i upornosti gospodina Želimira Kužatka, Hrvata, sudionika Križnog puta kao devetogodišnjeg dječaka, i njegovoj ljubavi prema domovini i Hrvatskom narodu, svibanjska sv. misa za ove hrvatske mučenike, služi se već od 2001. i istina o Crngrobu proširila se i u Hrvatskoj i ona se više ne može sakriti.

Zagrebački pjevači, okupljeni u udruzi “Hrvatska bašćina”, članovi HVIDR-e iz Zagreba, s Ivanom Pandžom i mnogi drugi hrvatski branitelji i domoljubi,  hodočaste u Crngrob i zajedno s lokalnim stanovništvom obilježavaju tragičan svibanj i lipanj 1945. u Crngrobu, zadnju postaju Križnog puta za mnoge Hrvate. Svake se godine okuplja sve više hodočasnika , a rezultati istraživanja koja se obavljaju i traju, svake godine donose nove zastrašujuće spoznaje i podatke. Otkrivaju se nova mjesta, utvrđuju se preciznije brojke, a poneka žrtva dobije i ime… Predsjednik Komisije gospodin Kranjc je ove godine potvrdio podatak novijih istraživanja kojima je utvrđeno da samo na jednoj križem obilježenoj livadi, Hudične štenge, ima oko 450 žrtava, uglavnom Hrvata.

Prema knjizi Dr. Mitje Ferenca i Želimira Kužatka „Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji“, vjeruje se da su u skupini od 69 osoba, članova i službenika vlade NDH, koje su engleske okupacijske vlasti 17. 5. 1945. u Austriji predale partizanima, 15 najznačajnijih ljudi odveli u Zagreb, gdje su nakon kratkog suđenja ubijeni - među njima i hrvatski književnik i ministar Mile Budak - a da su svi ostali likvidirani u Crngrobu. 


Prema svjedočenjima ohrabrenih padom komunizma, nekim neslužbenim dokumentima i prema nađenim fotografijama, danas se zna da u Crngrobu počivaju dr. Zvonimir Cihlar, baron Alpi Rauch, Franjo Keller, Ivan Prpić, Lucijan Blažeković, ustaški poručnik Dina Milinković, liječnik Pavelićevih gardista dr. Schaffer, majka ustaškog pukovnika Juce Rukavina, devetnaestogodišnja kćerka hrvatskog književnika i ministra u vladi NDH Mile Budaka, Grozda, kao i njena rođakinja Ana, kćer ministra NDH Frkovića Mirna, urednik „Hrvatskog lista“ Franjo Babić, itd. Imena žrtava izranjaju kao i njihove kosti.... Znaju se i izvršitelji i nalogodavci zločina koliko god. se još i danas o njima šuti.


Na misnom slavlju u spomen upravo svima njima, znanima i neznanima, i ove je godine zaorila Hrvatska uskrsna pjesma srčanih pjevača Župe sv. Josipa iz Zagreba pod vodstvom dugogodišnjeg dirigenta prof. Josipa Škvorca i orguljašice prof. Sandre Petković.

Nakon misnog slavlja u procesiji, molitvom koju je predvodio msgr. dr. Alojzije Snoj i hrvatskom pučkom pjesmom, hodočasnici su obišli svih pet obilježenih grobnica te položili cvijeće i svijeće. 


Cijelom događaju bili su nazočni predstavnici općine Škofje Loke, kao i predstavnici Hrvatskog veleposlanstva u Sloveniji. Ljubazni domaćini priredili su bogati domjenak za sve goste, pa je slijedilo, ovaj puta kraće druženje župljana i gostiju jer su domaćini počastili goste iz Hrvatske i upoznavanjem sa Škofjom Lokom uz stručno vodstvo gospođice Mirjam, prof. arheologije. 


U šetnji, razgovoru, druženju i pjesmi, sklopljena su nova prijateljstva i dogovorena daljnja suradnja i susreti. Hodočasnici iz Hrvatske zahvaljuju Hrvatskom društvu Ljubljana, predsjedniku Petru Antunoviću i tajniku Lari Lučiću i općini Škofja Loka na pomoći u ostvarenju ovog hodočašća.

AUTOR: Prof. Jasna Polić-Biliško
FOTO: Oskar Šarunić





hrsvijet.net


............................


KRIŽNI PUT

Nikada mi nisi rekla majko,
Što nam je odnio taj rat,
Za rod drugih ja da saznam,
Kako mi je skončao brat

Nikada mi nisi rekla majko,
Što je bio Križni put,
Bojala si se majko moja,
Čuvala si obiteljski kut.

Upalit ću noćas svijeću,
Nek pukne stijena, nek presuše vrela.
Upalit ću noćas svijeću,
Jer brata mi nema, jer brata mi nema,
I to brata najstarijeg,
Tebi majko najmilijeg.

Nikada mi nisi rekla majko,
Što je bio Križni put,
Bojala si se majko moja,
Čuvala si obiteljski kut.

Đuka Čaić


.............................

Počivali u miru Božjem !


:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


"Cijelom događaju bili su nazočni predstavnici općine Škofje Loke,......"


Upućujem riječi pohvale i zahvale  predstavnicima općine Škofje Loke na iskazanom  razumijevanju spram stravične patnje nedužno stradalih ljudskih bića i izrazu ljubezne  susretljivosti spram hodočasnika.