.......Nikada mi nisi rekla majko,
Što je bio Križni put,
Bojala si se majko moja,
Čuvala si obiteljski kut....
Đuka Čaić
......
EPITAF NEZNANIH
....Reci im, da naše groblje
Ne krije struk krizantema;
Pokopani smo ko roblje,
Za kojeg cvijeća nema. ....
Janko Žanetić
Da ne ponovim nehotice „grijeh“ moje Majke , (osobno nije sudjelovala niti pod jednom vojnom odorom u vrijeme WW2, no, unatoč tomu, nije mogla izbjeći, učestali zlokobni šum koraka na kućnom pragu dugi niz godina.) koju je brižnost o sudbi vlastite djece ( jer, odjek koraka postao je sve učestalija pojavnost) primorala da drži jezik svezan poput mašne, također, dugi niz godina.
Kada strah iz brižnosti nad vlastitom djecom ovlada vama, teško ga se osloboditi. Naknadno mi je u već poodrasloj dobi, ispripovijedila i dugi niz godina prešućivani dio.
Opraštam Ti Majko, jer, danas, kada imam vlastitu djecu, razumijem
da nisi u to vrijeme mogla drugačije postupjeti.
Djeca, su naivna po prirodi, i lako ih se navede, da ispričaju što, o komu, ili čemu roditelji u Domu zbore , tko im sve u posjet svraća.
Dokaz, da si ispravno postupjela u to vrijeme , je Tvoja vlastita kći.
Po prirodi karaktera, pričljiva je, nisi Ti, tomu kriva.
No, draga Majko, misliš li Ti, da je srce pokojne gđe K.Šoljić , bilo od kamena ?
Izgubila je braću, i čeriri sina .
Imaju li suze pokojničine cijenu, Majko?
Tko od nas ima pravo vršiti raztakanje i rasprodaju Domovine pod svaku cijenu, , Majko, u , i na ime takovih suza?
Ili , suza pokojne gđe Bušić ( Kenduša) ?
Tko si ima za pravo od nas uzeti, da im odredi početnu tržišnu vrijednosnu osnovicu , Majko?
Ili nedaj Bože, nepresušnom izvoru suza svih onih Majki, koje, su od 1918, u vrijeme WW2 45 i u vrijeme obrambenog domovinskog rata 91 – 95 ostale bez vlastite djece i ostalih članova obitelji usamljene zavijeke , ni krive, ni dužne.
Ne postoji razlika između majčinih suza vremenski starih više od šezdesetak godina, i 19- godišnjih .
Naročito, onih Majki, koje uzalud potrage vrše, a još uvijek nemaju mogućnost spoznaje gdje su skončali zemni ostaci vlastite im djece .
Znam reći ćeš, isplakala sam potok gorkih suza. Sjećam se, Majko.
Suze, muk, i prst na usnama, na svako upućeno pitanje.
Pamtim ja Tvoje suze, Majko, ne, brini .
Tvoj Brat je živ, majko.
Zahvaljujući Božjoj milosti i ljudima plemenite duše uspjeo ostati na životu , a nakon sveg proživljenog pakla, i dočekati priliku da iznova stupi i poljubi SVETO HRVATSKO TLO.
Mogu li Tvoje suze biti izjednačene sa suzama svih iznad navedenih Majki ?
Mišljenja sam, da ne.
Jer, unatoč svem proživljenom žalu, Tebe i pokojne Bake, Vaše suze su , suze radosnice.
Vaša djeca su živa, Majko.
Tko i što je stvarni uzrok tomu, Majko, ?
Tko će me tomu podučiti ?
Da ne ponovim Tvoju grešku, (odnosno, lijem suze , a neprestano prstom preko usana ,ušutkavam djecu .) , ne prestajem se podučavati, iz sveg dostupnog , unatoč činjenici što sam po starosnim godinama , jednom nogom bliže grobu.
Draga Majko, da se uvjeriš u ozbiljnost mojih nakana , a budući da nisi pored mene, kao dokaz, prilažem Ti , tekst iz knjige koju sam nedavno imala priliku naručiti,
( Poštovanom Gospodinu, ako prati ovu stranicu, koji mi je pružio pomoć pri nabavci knjige, ovom prilikom se od sveg srca javno zahvaljujem)
i pročitati ju,( a poput Tebe Majko, i proliti usput potok suza ).
No, želim da znaš , i razlog , tj. zašto sam se odlučila izvršiti narudžbu.
Kako bih na vrijeme i ispravno podučila prvo samu sebe, ( nikada nije kasno za nove spoznaje, tko ima želju) zatim djecu, a potom i buduću unučad.
Nadam se da će mi Bog uslišati molbu i dopustiti da poživim još bar toliko vremena koliko je potrebno da ispunim zavjet vezano za buduće unučiće.
Anderson je napisao zanimljive priče za djecu. Unučad rado slušaju kada im Andersonove bajke bake i djedovi prepričavaju.
No, mišljenja sam da u svakom slučaju trebaju prvo poslušati hrvatske autore . Jer, hrvatska povijest sadržajno bogata je mnoštvom prekrasnih , itekako zanimljivih, a napose i vrlo poučnih sadržaja.
Obožavam poeziju, a, rado pročitam i prozu. Naročito kada je misao u tekstu ovako lijepim riječima , i vrlo poučnim sročen.
----------------------------
Iz knjige V.Lasić : MIRO BAREŠIĆ
BORAC ZA HRVATSKU DRŽAVU U TUĐINI I DOMOVINI
„Knjigu posvećujemo hrvatskom vojniku, vitezu Miri Barešiću, njegovim suborcima koji ugradiše svoje živote u temelje hrvatske neovisnosti, svim braniteljima, kojima na raznim bojišnicama diljem LIJEPE NAŠE, na njezinim povijesnim i prirodnim prostorima, naš neprijatelj nanese teške rane koje još zacijelile nisu-dakle, svima i onima u nebeskoj slavi i onima na putu prema nebeskom Jeruzalemu - uvjereni da su svi zahvalni Bogu za današnju slobodnu Hrvatsku, ali da su ipak sanjali malo drugačiju. Knjiga BAREŠIĆ je poziv svima, posebice hrvatskoj mladeži da pođe njihovim stopama. „
P.S.
Ime autora ovih redaka nije navedeno ispod teksta ni u izvornom izdanju knjige, te, vam ga ne mogu predočiti, ni uz najbolju volju.
...................
Majci Kenduši
Ove noći u mojoj tamnici
U prokletoj zemlji Americi.
Sanjao sam da mi majka stara
s Međugorskom Gospom razgovara.
Gospu pita o povratku momu,
i moli se Bogu velikomu.
Da joj spasi iz tamnice sina
a Gospa joj ublažava boli
i tješi je da ne gubi nadu
da viruje u Božiju pravdu.
Da će skoro sina dočekati
Sirota Majka nije doživjela priliku za života ugledati Sina ( gosp. Zvonka Bušića ) na kućnom pragu. Preminula je , a naknadno je kao što vam je poznato gosp. Zvonko Bušić stekao slobodu.
Da ne ponovim nehotice „grijeh“ moje Majke , (osobno nije sudjelovala niti pod jednom vojnom odorom u vrijeme WW2, no, unatoč tomu, nije mogla izbjeći, učestali zlokobni šum koraka na kućnom pragu dugi niz godina.) koju je brižnost o sudbi vlastite djece ( jer, odjek koraka postao je sve učestalija pojavnost) primorala da drži jezik svezan poput mašne, također, dugi niz godina.
Kada strah iz brižnosti nad vlastitom djecom ovlada vama, teško ga se osloboditi. Naknadno mi je u već poodrasloj dobi, ispripovijedila i dugi niz godina prešućivani dio.
Opraštam Ti Majko, jer, danas, kada imam vlastitu djecu, razumijem
da nisi u to vrijeme mogla drugačije postupjeti.
Djeca, su naivna po prirodi, i lako ih se navede, da ispričaju što, o komu, ili čemu roditelji u Domu zbore , tko im sve u posjet svraća.
Dokaz, da si ispravno postupjela u to vrijeme , je Tvoja vlastita kći.
Po prirodi karaktera, pričljiva je, nisi Ti, tomu kriva.
No, draga Majko, misliš li Ti, da je srce pokojne gđe K.Šoljić , bilo od kamena ?
Izgubila je braću, i čeriri sina .
Imaju li suze pokojničine cijenu, Majko?
Tko od nas ima pravo vršiti raztakanje i rasprodaju Domovine pod svaku cijenu, , Majko, u , i na ime takovih suza?
Ili , suza pokojne gđe Bušić ( Kenduša) ?
Tko si ima za pravo od nas uzeti, da im odredi početnu tržišnu vrijednosnu osnovicu , Majko?
Ili nedaj Bože, nepresušnom izvoru suza svih onih Majki, koje, su od 1918, u vrijeme WW2 45 i u vrijeme obrambenog domovinskog rata 91 – 95 ostale bez vlastite djece i ostalih članova obitelji usamljene zavijeke , ni krive, ni dužne.
Ne postoji razlika između majčinih suza vremenski starih više od šezdesetak godina, i 19- godišnjih .
Naročito, onih Majki, koje uzalud potrage vrše, a još uvijek nemaju mogućnost spoznaje gdje su skončali zemni ostaci vlastite im djece .
Znam reći ćeš, isplakala sam potok gorkih suza. Sjećam se, Majko.
Suze, muk, i prst na usnama, na svako upućeno pitanje.
Pamtim ja Tvoje suze, Majko, ne, brini .
Tvoj Brat je živ, majko.
Zahvaljujući Božjoj milosti i ljudima plemenite duše uspjeo ostati na životu , a nakon sveg proživljenog pakla, i dočekati priliku da iznova stupi i poljubi SVETO HRVATSKO TLO.
Mogu li Tvoje suze biti izjednačene sa suzama svih iznad navedenih Majki ?
Mišljenja sam, da ne.
Jer, unatoč svem proživljenom žalu, Tebe i pokojne Bake, Vaše suze su , suze radosnice.
Vaša djeca su živa, Majko.
Tko i što je stvarni uzrok tomu, Majko, ?
Tko će me tomu podučiti ?
Da ne ponovim Tvoju grešku, (odnosno, lijem suze , a neprestano prstom preko usana ,ušutkavam djecu .) , ne prestajem se podučavati, iz sveg dostupnog , unatoč činjenici što sam po starosnim godinama , jednom nogom bliže grobu.
Draga Majko, da se uvjeriš u ozbiljnost mojih nakana , a budući da nisi pored mene, kao dokaz, prilažem Ti , tekst iz knjige koju sam nedavno imala priliku naručiti,
( Poštovanom Gospodinu, ako prati ovu stranicu, koji mi je pružio pomoć pri nabavci knjige, ovom prilikom se od sveg srca javno zahvaljujem)
i pročitati ju,( a poput Tebe Majko, i proliti usput potok suza ).
No, želim da znaš , i razlog , tj. zašto sam se odlučila izvršiti narudžbu.
Kako bih na vrijeme i ispravno podučila prvo samu sebe, ( nikada nije kasno za nove spoznaje, tko ima želju) zatim djecu, a potom i buduću unučad.
Nadam se da će mi Bog uslišati molbu i dopustiti da poživim još bar toliko vremena koliko je potrebno da ispunim zavjet vezano za buduće unučiće.
Anderson je napisao zanimljive priče za djecu. Unučad rado slušaju kada im Andersonove bajke bake i djedovi prepričavaju.
No, mišljenja sam da u svakom slučaju trebaju prvo poslušati hrvatske autore . Jer, hrvatska povijest sadržajno bogata je mnoštvom prekrasnih , itekako zanimljivih, a napose i vrlo poučnih sadržaja.
Obožavam poeziju, a, rado pročitam i prozu. Naročito kada je misao u tekstu ovako lijepim riječima , i vrlo poučnim sročen.
----------------------------
Iz knjige V.Lasić : MIRO BAREŠIĆ
BORAC ZA HRVATSKU DRŽAVU U TUĐINI I DOMOVINI
„Knjigu posvećujemo hrvatskom vojniku, vitezu Miri Barešiću, njegovim suborcima koji ugradiše svoje živote u temelje hrvatske neovisnosti, svim braniteljima, kojima na raznim bojišnicama diljem LIJEPE NAŠE, na njezinim povijesnim i prirodnim prostorima, naš neprijatelj nanese teške rane koje još zacijelile nisu-dakle, svima i onima u nebeskoj slavi i onima na putu prema nebeskom Jeruzalemu - uvjereni da su svi zahvalni Bogu za današnju slobodnu Hrvatsku, ali da su ipak sanjali malo drugačiju. Knjiga BAREŠIĆ je poziv svima, posebice hrvatskoj mladeži da pođe njihovim stopama. „
P.S.
Ime autora ovih redaka nije navedeno ispod teksta ni u izvornom izdanju knjige, te, vam ga ne mogu predočiti, ni uz najbolju volju.
...................
Majci Kenduši
Ove noći u mojoj tamnici
U prokletoj zemlji Americi.
Sanjao sam da mi majka stara
s Međugorskom Gospom razgovara.
Gospu pita o povratku momu,
i moli se Bogu velikomu.
Da joj spasi iz tamnice sina
koga čeka već dvajest godina.
Moja majka
zaklinje i molia Gospa joj ublažava boli
i tješi je da ne gubi nadu
da viruje u Božiju pravdu.
Da će skoro sina dočekati
i sa njime Uskrs proslaviti.
(Iz pjesme Zvonke Bušića Taika
posvećene majci Kenduši pisane u američkom zatvoru) Sirota Majka nije doživjela priliku za života ugledati Sina ( gosp. Zvonka Bušića ) na kućnom pragu. Preminula je , a naknadno je kao što vam je poznato gosp. Zvonko Bušić stekao slobodu.