Bijela ruža
Kada ti ljubav dotakne
dušu
otvori se
zadrhti
prospi svoju nježnost
dodirni i druge
da osjete
što znači
voljeti
a uzvratit
će ti
kako tko
bude
znao i htio
netko
će ti pokloniti rukom oslikanu vazu
pridodat
će i svileni šal
drugi
će ustati ranom zorom
da
ti nabere mirisnih trava
a netko će doći sa bijelom ružom
nekome će biti dovoljno
samo da bude u tvojoj blizini
blizu izvora – izvora ljubavi.
Eho mog čeznuća
Ružo, moja ružo!
Eho mog čeznuća.
Odazivu duše.
Smiraju pogleda.
Tebi se utičem,
od tebe tražim blagoslov.
..........
Snovi
Obujmih ružu.
Gle! Osjećam
među dlanovima
udarce srca.
Prislonim joj lice.
Oćutih baršun
ili je to Tvoj dodir.
Tonem u san
a pod glavom jastuk
pun ružinih latica.
Kakvi li su samo
moji snovi?
........
Sub rosa
Kakav bi Ti bio život
kad u njemu ne bi bilo ruža?
Tko bi poticao Tvoju dušu
da širi opojne mirise
koje dobronamjerni ljudi prepoznaju
i hrle u Tvoju blizinu?
Tko bi Te podsjećao
na plemenitu gestu darivanja
kad ne bi bilo ovog vjesnika srca?
Znadeš li boljeg barometra
rasploženja od ruže?
Uočavaš li
prvo trnje,
tada si
blizu depresije.
Ako se
diviš bojama,
otvaraš
svoj duh
ljepotama
svijeta.
A ako te
zanese miris,
na dobrom
si putu
prema
rajskim visinama.
Svatko se u svome životu sreće s ružom.
Nekome će rođenje biti
posuto ružama,
drugome će pupoljci krasiti zapučak
i vjenčani buket njegove mladenke,
a rijetki će biti oni
koji na posljednjem ispraćaju
ne budu otpremljeni ružama.
Postoje i
ona razdoblja u životu
kada nam darivanje ruža
pređe u naviku.
I to su ona sretna vremena,
puna zahvalnih osmijeha
i toplih poljubaca.
Možda mi možeš u povjerenju reći
može
li se život nazvati životom
ako u njemu nema ruža?
...............
autor stihova Javorka Pangerčić, http://javorka.webs.com