Na „Interpolovu“ popisu traženih osoba za „ratni zločin“ nalazi se po nekima 40, a po nekima i 340 branitelja Vukovara, a po najnovijim glasinama još i stotinjak branitelja Osijeka! Potražuje ih Srbija, brutalni agresor na skoro sve nesrpske narode u bivšoj Jugoslaviji, agresor koji je počinio više od 95% od svih zločina u proteklome ratu.
Ali autorstvo tog čina ne pripada samo Srbiji, već za pretpostaviti i tajnim službama nekih zapadnoeuropskih zemalja – koje su zacrtale svoj sve evidentniji cilj – brisanje Hrvatske države s političke karte svijeta. Sve to ne bi bilo toliko strašno, da takva podla međunarodna politika nije našla u samoj Hrvatskoj svoju petu kolonu i to u samim vrhovima državne vlasti i to prvenstveno one na Pantovčaku počevši od bivšeg predsjednika Mesića koji je tražio individualizaciju krivnje, a dobio je njenu potpunu generalizaciju, pa sve preko njegovog nasljednika i SDP-ovca dječjeg lica koji je pokrenuo „pomirenje“ među narodima na tlu bivše Juge. Ovo je rezultat njegova pomirenja i poziva srpskom predsjedniku Tadiću da posjeti Vukovar. Bila je to igra vuka i bezazlenog naivnog janjeta.
U braniteljskim udrugama zazvonilo je zvono na uzbunu, jer taj spisak najvjerojatnije neće ostati samo na Vukovaru i Osijeku, već će se proširiti i na Pakrac, Gospić, Zadar, Dubrovnik i na sva druga mjesta i gradove gdje su ginuli hrvatski mladići braneći svoju rodnu grudu. „Hrvatska“ službena politika na sve to reagira mlako ili bolje kazano nikako, kao da je riječ o nekim uobičajenim kriminalcima i džeparošima.
Hrvatski narod i Hrvatska država doživljavaju politički šok za šokom od antihrvatstva svojih vodećih političara. Riječ je o izravnom, gotovo bih kazao, vojno-psihološkom udaru na samu opstojnost hrvatske države, s nesagledivim posljedicama za političku stabilnost ne samo Hrvatske već i drugih država nastalih na tlu bivše Juge.
Ovo je igra novog psihološkog rata, koji se potpiruje u radionicama nekih tajnih zapadnoeuropskih službi s ciljem ponovne destabilizacije Balkana. Hrvatska vlast se nalazi na čistini između sve većeg bijesa naroda – i sve podlijih traženja međunarodne zajednice, nesposobna da povuče prave poteze, nesposobna da brani dostojanstvo mučeničkog naroda i da se čvrsto opredijeli za stranu naroda i njegovu obranu, za suverenu Hrvatsku, koju bi trebala braniti čak i pod cijenu svojih vlastitih života.
Hod gusaka u maglu, koja se sada naziva – EU, sve više postaje jasno da se radi o srljanju u svoju vlastitu propast, i da se je spremno za taj ulazak koji nam ništa dobro ne obećava – odreći svega, pa i hrvatske slobode.
Sad je došao red na braniteljske udruge, da složno i jedinstveno takvoj politicu kažu odlučno – NE!
Da Srbiji kažu da ćemo još žešće i jedinstvenije stati na branik domovine nego što smo to uradili 1991.g. za svaku ugrozu, bez obzira s koje strane ugroza dolazila da li iznutra ili izvana. No, i u ovoj situaciji ne smijemo se predati emocijama, već hladne glave, razumno razmisliti što nam je činiti.
Dijapazon mogućih rješenja je relativno velik, od toga da im se vrati istom ili još većom mjerom, mogući prekid diplomatskih odnosa, uvođenje viza za ulazak u Hrvatsku i sl. ali mlaka hrvatska vlast nema volje za bilo što učiniti. Bilo kako god bilo, od ovog podlog udara na našu opstojnost moramo se obraniti svim raspoloživim pravnim i drugim sredstvima, a naše političare upozoriti, da svatko onaj koji ne vodi politiku hrvatskih nacionalnih interesa da nema što tražiti u hrvatskoj politici.
Potez srpskih vlasti je takav da ga pošten i plemenit čovjek uopće ne može ni razumjeti, ali je taktički i strateško-politički vrlo daleko ciljan i već sada je izazvao velike štete, a da ne kažem da će zadobiti i podršku zapadnih političkih krugova. To je žestoki udarac u trbuh, ali taj udarc nije udarac samo na hrvatsku državu i hrvatski narod, već je i udarac na hrvatske političare, koji bi im trebao pomoći da izgube svaku, pa i najmanju iluziju o dobronamjernosti srpske politike prema Hrvatskoj bilo one u samoj Hrvatskoj ili one iz Srbije ili RS. Jednako tako trebao bi im pomoći da razbiju i iluzije glede EU-a, jer svakome iti malo mislećem čovjeku sve više postaje jasno da nas tamo u političkom smislu ne čeka ništa dobro.
Oni sami moraju shvatiti da se nalaze u istoj košari s hrvatskim braniteljima, tj. da će jednako dijeliti posljedice svoje politike i istu sudbinu s braniteljima, pa ma kakva god da ta sudbina bila.
Mile Prpa, http://amac.hrvati-amac.com