MASLAČAK

* * *

I onda, nakon kraćeg listanja, bacio je pogled na stranicu koja je bila sva ispunjena  napisima o podrijetlu i strukturi jedne biljke i zaustavio se svojim   staračkim očima na riječi - Maslačak!

Tada reče – Među vama zacijelo nema nikoga koji nikada nije nagazio nogom na tu biljku, ili tko nije ubrao njen plod i u njega puhnuo i vidio kako se u pravcu puhanja vjetra razletjelo na desetke njegovih malih padobrana, koji su dosta nalik na padobrane s kojima skaču padobranci, a ta biljka na svojim padobranima nosi sjemenku. Vidite, padobran nije ljudski izum, on milijunima godina postoji u prirodi, i raznosi sjemenke maslačka. Možete zamisliti, kod stvaranja te biljke koliko je trebalo poznavati prirodnih zakona, a među njima podosta i fizikalnih zakona, poput gustoće zraka, snage vjetra. Kupola padobrana satkana je od laganih materijala koje i najmanji lahor vjetra podigne i raznese na desetke metara dalje, a iz  sjemenki će na proljeće niknuti brojni maslačci.

Zar to nije zadivljujuće? Cvijet maslačka je žute, a njegovi padobrančići su matirano bijele  boje.

 Ni sva znanost svijeta nije u stanju odgonetnuti biokemijske procese koji formiraju tu biljku u njezinim različitim stadijima razvoja – od klijanja iz sjemenke, do neobičnog leta njenih padobrančića. Sve u funkciji produžetka života. Brojni neotkriveni biološki zakoni, kemijski zakoni, fizikalni zakoni, poznavanje djelovanja sila u okolišu, i štošta, štošta drugog, nije i ne može biti plod slučajnosti, već smišljenog i dugotrajnog procesa kreiranja te biljke.

I ova biljka ima u sebi bijelu mliječ, to je njena bijela krv, njena hraniteljica. Ima potpuno šuplje stabljike poput cijevčica.  Programirana posebnim kemijskim procesima da proizvede zelenu stabljiku, da proizvede žuti cvijet, da se oplođeni cvijet putem pčele, nekog bumbara ili vjetra pretvori u neobično lagane i matirano bijele padobrančiće. Da ih u simbiozi s drugim vanjskim silama raznese do novih i novih staništa. Sve to nije i ne može biti slučajno. Nastala je kao plod neizrecivog egzaktnog znanja, prvenstveno biokemijskog, od potpunog sagledavanja njenih najsitnijih segmenata, do sagledavanja biljke kao cjeline i potpunog sagledavanja okruženja u kojem ima staništa. Da posebno ne spominjem vizualnu i funkcionalnu, te tehničku maštovitost njenih kreatora. Vjerujem da im je za to trebalo dugo vremena, možda i tisuće godina!

Starac je pri tom zašutio i očima pogledao put neba. Potom je dugo razmišljao, tri puta kimnuo glavom u znak neshvatljivosti svega toga u našim ljudskim glavama. Starac je stajao pred Knjigom, ali ju očito nije doslovce čitao, kao da su misli iz Knjige same ulazile u njegovu dušu i prepričavao ih je običnim, za prisutne svima shvatljivim riječima. Pogledao je oko sebe ljude, koji su samo šutjeli i isčekivali što će Starac na kraju reći. Duboko je zaronio misli u svoju još dublju dušu i na kraju prozborio – A za nas je to obični maslačak u čije padobrančiće pušemo radi zabave.

 Nimalo nije čudno da je to tako jer smo i mi sami objekt, a ne subjekt tog stvaranja. Tko je kreator te nesvakidašnje biljke? Možda mitski Dedal, možda sin mu Ikar, ili možda ta tajanstvena spontana evolucija života?! Nikad se ne zna!

* * *
______________________________

Autor teksta, Mile Prpa, odlomak iz romana KNJIGA ŽIVOTA . Napisan tijekom mjeseca prosinca 2004.g - i siječnja 2005. g. 


Na  web stranici  www.mile-prpa.com u mogućnosti ste dodatno  obavijestiti se podrobnije o sadržaju cjelokupnog poetsko-filozofskog i slikarskog opusa, te ponaosob procijeniti o kvaliteti i značajnosti stvaralačkog   umjetničkog doprinosa  g.Mile Prpe na području umjetnosti.