SEBEDARIVANJE = SAMOOSTVARENJE
Bože
sačuvaj da bi kršćanstvo propagiralo neuspjeh te postalo religijom
neuspjeha. Ali ako je religija (re-legere) povezivanje, ona veže uspjeh
i neuspjeh. Štoviše, ona neuspjeh zna pretvoriti u uspjeh. To može samo
religija, i to je čudo religije.
Svi oni koji propovijedaju: "Ako ti molitva nije uslišana, znači ili da si grešan ili da nisi dobro molio ili nisi imao dovoljno veliku vjeru", propovjednici su uspjeha i iskrivljavaju religiju. Za sektu je karakteristično jednostrano cijepanje. Kod nje nema sumnje ni pitanja. Zna se što je uspjeh, a što neuspjeh. Jasno je da je izliječiti uspjeh a neizliječiti neuspjeh, što kod nje – misli – nije moguće jer je tada krivac bolesnik koji nije propisno sudjelovao.
Mijenjaju se i isključuju terapije jedna za drugom. Propagiraju se treninzi sad ovaj sad onaj, autosugestije – sad ova sad ona. I sve postaje tako lako O. K. dok se Harris (začetnik O. K. terapije) ne nađe obješen u svom uredu gdje je tako uspješno svojom metodom liječio pacijente. Sve više terapija, a u svijetu sve više k. o. ljudi.
Gdje leži problem koji mnogi ne žele vidjeti? Ne vide čovjeka stvarnog, onakvog kakav ostaje nakon svih tarapijskih metoda, nego vide samo svoje metode i misle kako će iz epruvete – materijalne ili "duhovne" – izvaditi nekoga novog čovjeka.
Tu leži problem koji je Krist riješio prije 2.000 godina. Ali njegovo rješenje mora ostati Radosna vijest, ne metoda, ne terapija! One su nužno zatvorene u jedan sustav, a vijest je uvijek nepredvidiva vijest i nema granica svoje putanje; stoga joj se ne može dati ime. Ta vijest želi otkriti radost u nepredvidivoj stvarnosti.
I, ako hoćemo, psihološki je to posve ispravno. Bog je Bog ne zato što sve može i što je iznad svega i što je savršen nego zato što svoje bogatstvo ne skriva za sebe nego ga daje. Živi u zajedništvu Trojstva. Daje svoje bogatstvo Sinu, daje ga Duhu, daje ga čovjeku onoliko koliko čovjek može primiti. Bog daje sebe!
Čovjeka je stvorio na svoju sliku te se zato čovjek i ne može drugačije ostvariti nego u posvemašnjem sebedarivanju. Život je ne uspjeh, ne samoostvarenje, nego "dar drugom namijenjen" (Pasternak).
Kad dajem ono što imam, dajem sebe. Time ne gubim sebe nego ostvarujem sebe. Sebedarivanje do umiranja, to je samoostvarenje. Svako samoostvarenje je propadljivo (zdravlje-bolest, uspjeh-neuspjeh, život-smrt, vlast-ropstvo). Jedino se sebedarivanje pretvara u novi život. "Ako zrno pšenice ne umre..." Samoostvarivanje je sebedarivanje sve do sebezaborava.
Svi oni koji propovijedaju: "Ako ti molitva nije uslišana, znači ili da si grešan ili da nisi dobro molio ili nisi imao dovoljno veliku vjeru", propovjednici su uspjeha i iskrivljavaju religiju. Za sektu je karakteristično jednostrano cijepanje. Kod nje nema sumnje ni pitanja. Zna se što je uspjeh, a što neuspjeh. Jasno je da je izliječiti uspjeh a neizliječiti neuspjeh, što kod nje – misli – nije moguće jer je tada krivac bolesnik koji nije propisno sudjelovao.
Mijenjaju se i isključuju terapije jedna za drugom. Propagiraju se treninzi sad ovaj sad onaj, autosugestije – sad ova sad ona. I sve postaje tako lako O. K. dok se Harris (začetnik O. K. terapije) ne nađe obješen u svom uredu gdje je tako uspješno svojom metodom liječio pacijente. Sve više terapija, a u svijetu sve više k. o. ljudi.
Gdje leži problem koji mnogi ne žele vidjeti? Ne vide čovjeka stvarnog, onakvog kakav ostaje nakon svih tarapijskih metoda, nego vide samo svoje metode i misle kako će iz epruvete – materijalne ili "duhovne" – izvaditi nekoga novog čovjeka.
Tu leži problem koji je Krist riješio prije 2.000 godina. Ali njegovo rješenje mora ostati Radosna vijest, ne metoda, ne terapija! One su nužno zatvorene u jedan sustav, a vijest je uvijek nepredvidiva vijest i nema granica svoje putanje; stoga joj se ne može dati ime. Ta vijest želi otkriti radost u nepredvidivoj stvarnosti.
I, ako hoćemo, psihološki je to posve ispravno. Bog je Bog ne zato što sve može i što je iznad svega i što je savršen nego zato što svoje bogatstvo ne skriva za sebe nego ga daje. Živi u zajedništvu Trojstva. Daje svoje bogatstvo Sinu, daje ga Duhu, daje ga čovjeku onoliko koliko čovjek može primiti. Bog daje sebe!
Čovjeka je stvorio na svoju sliku te se zato čovjek i ne može drugačije ostvariti nego u posvemašnjem sebedarivanju. Život je ne uspjeh, ne samoostvarenje, nego "dar drugom namijenjen" (Pasternak).
Kad dajem ono što imam, dajem sebe. Time ne gubim sebe nego ostvarujem sebe. Sebedarivanje do umiranja, to je samoostvarenje. Svako samoostvarenje je propadljivo (zdravlje-bolest, uspjeh-neuspjeh, život-smrt, vlast-ropstvo). Jedino se sebedarivanje pretvara u novi život. "Ako zrno pšenice ne umre..." Samoostvarivanje je sebedarivanje sve do sebezaborava.
Razmatranja Milana Špehara objavljena u knjizi "Ne-koristan Bog. Poticaji za kršćansku meditaciju".