Najnoviju presudu Suda u Haagu besmisleno mi je komentirati.
Pa o njoj ponajbolje govore naslovi mojih knjiga:
Sramotni sud u Haagu, Stih, Zagreb, 2001.
Priznajem, Hrvat sam! Zagreb, 2005.
Zločinački sud u Haagu, Zagreb, 2008.
Sud je samo potvrdio da sam bio u pravu kada sam tim knjigama dao te naslove.
Drugim riječima nisu osudili hrvatske junake, već sami sebe.
O hrvatskim političarima koji su im u tome pomogli, također ne treba trošiti riječi.
O njima ponajbolje govori naslov knjige:
J. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009.
Zar sam narod na izborima nije dao odgovor na upitnik iz naslova?
Veleizdajnicima je u Hrvatskoj danas mnogo, mnogo bolje!
Zašto je to tako? Ne znam.
Možda bih razumio kada bi mi netko suvislo objasnio zašto sam
bio pozvan da govorim na prosvjedu u Splitu prilikom uhićenja
generala Gotovine.
Kada sam stigao u Split, nije mi dozvoljeno govoriti.
bio pozvan da govorim na prosvjedu u Splitu prilikom uhićenja
generala Gotovine.
Kada sam stigao u Split, nije mi dozvoljeno govoriti.
Evo tog govora, kojega nisu htjeli objaviti ni u „Hrvatskom listu"::
Neodržani govor akademika Josipa Pečarića u Splitu11. prosinca 2005.
Oprostite mi, ali moram na početku iskazati svoj ponos što su oni koji su
najzaslužniji što imamo svoju državu - hrvatski branitelji - pozvali mene
hrvatskog akademika da govorim na ovom veličanstvenom skupu potpore
najslavnijem hrvatskom generalu i vojskovođi Anti Gotovini.
Lisice na njegovim rukama su lisice na rukama svih Hrvata.
To su lisice na ponosu i dostojanstvu hrvatskog naroda!
Mnogi se i danas pitaju: Kako je to moguće? Kako je moguće hapsiti i
osuđivati one koji su davali svoje živote za slobodu svoga naroda i svoje
domovine jer takvi su oduvijek bili najviše poštivani. Svugdje, i to ne samo
u svom narodu. Na primjer, zapovjednik NATO-a, general Clarke, rekao je
u Zagrebu 1998. godine, dakle iste godine kada su se u Haagu počeli
interesirati za generala Gotovinu:
"Znadete, jako cijenim vaše oružane snage, čak sam bio veliki obožavatelj
general-pukovnika Gotovine u njegovim operacijama prije nekoliko godina."
Zato je reakcija Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana
na zahtjev iz Haaga u svezi s generalom Gotovinom bila je reakcija
vođe jednog ponosnog i dostojanstvenog naroda:
Vlada tada traži od Vijeća sigurnosti da odgovori može li sud koji
je osnovalo Vijeće sigurnosti procesuirati vojne akcije koje je isto
to Vijeće sigurnosti u dvije svoje rezolucije oglasilo legitimnima,
dozvoljenima i oslobodilačkima, tj. može li se dogoditi presedan
da jedna oslobodilačka akcija i njezina oslobodilačka vojska
odgovaraju, za oslobađanje okupiranog dijela svoje zemlje!
Vijeće sigurnosti nikada nije odgovorilo hrvatskoj Vladi i sukladno
tome u vrijeme Tuđmanove vlasti ni jedan hrvatski general nije bio
procesuiran. Tuđman - najveći državnik s kraja dvadesetog stoljeća
- morao je učiti Vijeće sigurnosti nešto tako očito.
Problem je u tome što Hrvatski domovinski rat nije samo velikosrpska
agresija, nego su u toj agresiji i izravno i neizravno sudjelovale i
najmoćnije države tzv. demokratskog svijeta.
Izgubivši rat protiv Hrvatske vojske, svjetski moćnici su se okrenuli
onom o čemu je davno pisao kineski filozof i pisac Sun Tsu:
"Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na
bojnom polju. Samo indirektna metoda može jamčiti pravu pobjedu
(...) Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Širite nejedinstvo i svađe
među građanima neprijateljske zemlje (...) Poništavajte sve vrednote.
Budite velikodušni s ponudama i poklonima da biste kupili informacije
i ortake. Svugdje smjestite svoje ljude. Nemojte štedjeti ni u novcu,
ni u obećanjima, jer to donosi visoke kamate."
A ljudi koje je Sun Tsu opisao kao najniže i najodvratnije ima u
Hrvatskoj puno. Na to su nas upozoravali i Šenoa i Matoš i Šegedin
i Tuđman.
"Trećejanuarska" vlast počinje s tzv. detuđmanizacijom, tj obračun
s Tuđmanovim djelom koje je "milenijska sreća Hrvata" kako reče
akademik Novak. Počinje s obračunom sa svime što je hrvatsko, a
u prvom redu s onim najvrednijim – onima koji su uz Tuđmana
najzaslužniji što imamo Hrvatsku: hrvatskim braniteljima i ratnim
ministrom Gojkom Šuškom.
Ta vlast omogućava podizanje optužnice protiv generala Gotovine,
optužnice koju su zajedno sastavili predstavnici poraženih strana
u vojnom dijelu Domovinskog rata: Carla del Ponte ispred
poraženih svjetskih moćnika i Savo Štrbac ispred poražene
velikosrpske soldateske. Vijeće sigurnosti, koje je svojim embargom
na uvoz oružja tj. oduzimanjem hrvatskom narodu pravo na samoobranu
sve to oduševljeno pozdravlja izjednačavajući heroja obrambenog rata
s onima koji su vršili genocid u BiH, a koje su svjetski moćnici nagradili
dajući im državu u državi.
Ali detuđmanizacija, a time i slanje hrvatskih generala u Haag nije
mogla uspjeti sve dok je državotvorni dio hrvatskog naroda bio
jedinstven. Svjetskim moćnicima je bila neophodna detuđmanizacija
HDZ-a. I stvoren je današnji HDZ.
Pitam Vas: "Ima li razlike između Sanadera i Mesića?"
U stvari to je naslov moga teksta objavljenog u srpnju 2003.,
dakle prije dolaska ovog HDZ-a na vlast.
Moj odgovor je dan u podnaslovu:
"Mesić je uzor Sanaderu!"
Tek takav podoban HDZ mogao je po svjetskim moćnicima doći na vlast.
I to sam predvidio rečenicom:
"Kad gazda mijenja slugu, uvijek nađe boljeg slugu!"
Ono što nije mogao sluga Račan, mogao je bolji sluga – Sanader.
Sanaderova vlast izravno sudjeluje u hvatanju generala Gotovine.
Izravno sudjeluje u stavljanju lisaca na ponos i na dostojanstvo našeg naroda.
A lisice na rukama našeg generala Gotovine označile su ulazak u posljednju
fazu Domovinskog rata.
Sadašnje vlasti nam kažu kako im trebamo dati povjerenje jer znaju što treba
činiti da bi se obranila istina o Domovinskom ratu i kako na tome već rade.
Crkva u Hrvata im – koliko čujemo vjeruje.
Možemo li i mi, a da ne zatražimo odgovore na neka jednostavna pitanja?
Zašto je obnovljeno suđenje u Lori s obrazloženjem kako nije bilo
omogućeno srpskim ratnim zločincima da svjedoče protiv hrvatskih branitelja?
Zašto hrvatska vlast protuzakonito hapsi hrvatskog novinara Josipa Jovića,
a Sanader protestira kada Sud donosi pravovaljanu presudu ideologu
jugoslavenstva zbog kleveta, a koji pritom javno izjavljuje da neće poštivati
odluke hrvatskog sudstva i time se otvoreno ruga hrvatskoj državi?
Zašto se sudi u Haagu hrvatskim novinarima?
Zašto unatoč Deklaraciji o Domovinskom ratu, iz koje je razvidno
da Hrvatska nije agresor na BiH, ni bivša ni sadašnja vlast nisu
reagirale kada je u Haagu zbog toga Dario Kordić optužen i jedino
zbog toga osuđen na 25 godina.
Hoće li braniti danas i generala Gotovinu tako kako su nas
branili od lažnih optužbi za agresiju Hrvatske na BiH?
Hoće li Gotovinu braniti s onom hrabrošću koju su pokazali ne
usuđujući se zapaliti svijeću na grob Gotovininog ratnog ministra
Gojka Šuška pa čak i na dan kada smo slavili desetu obljetnicu
veličanstvene "Oluje"?
Tko je iz vlasti falsificirao, tj. naredio falsificiranje Brijunskog
transkripta i poslao ga Sudu u Haagu iz Ureda nedostojnog
Tuđmanova nasljednika?
Zašto je sadašnja vlast potvrdila da je očito falsificirani brijunski
transkript vjerodostojan?
Kada čujemo odgovore na ova i slična pitanja tek tada ćemo
znati želi li sadašnja vlast doista obraniti generala Gotovinu,
Hrvatski domovinski rat i hrvatsku državu.
Ako ne dobijemo zadovoljavajuće odgovore svako od tih pitanja
ih optužuje, a onda nema dvojbe da su samo još bolje sluge onima
koje smo pobijedili u oružanom ratu, a kojima samo trebaju osigurati
konačnu pobjedu.
Istina ima i nešto dobro u optužnicama Suda u Haagu. Tim optužnicama
optuženi smo izravno i svi mi. Svi mi smo dio "zločinačke organizacije"
na čelu s Tuđmanom, Šuškom, Bobetkom, Gotovinom, Kordićem, Praljkom
... A priznat ćete – lijepo je biti u tom društvu. Hvala Sudu u Haagu i svima
koji ga podržavaju što imaju tako visoko mišljenje o nama.
Duboko žalimo što nas sve ne može pozvati u Haag, već samo
ponajbolje među nama, iako bi to željeli i mi i oni.
Hvala Ti generale Gotovina što si svojom žrtvom odgodio završnu
operaciju u Domovinskom ratu. Nadam se da si dao dovoljno vremena
našim ljudima da shvate pred kakvom pogibelji se nalazi naša država.
Žele je proglasiti državom nastalom na zločinu, a zna se da takva
država ne može postojati.
Pobijedio si generale u svim bitkama. Sigurno ćeš, zajedno sa
svojim narodom, pobijediti i u ovoj!
Zašto sam generalima i drugim braniteljima u Splitu tada bio nepodoban?
Je li odgovor jednostavan:
Pa i oni su dio mog hrvatskog naroda o kome Thompson pjeva:
Jučer gledam sliku naroda
baca cvijeće po herojima
a već sutra pobjednike sude
prodaše ih za Judine škude
(Kletva kralja Zvonimira)!
Akademik Josip Pečarić
|
Preuzeto s http://hakave.org