O, CVIJETU RUŽI , OČIMA PJESNIKA

Sazviježđe poljubaca

Dajem Ti onoliko poljubaca koliko

ova  ruža ima latica.

Latice su joj meke i podatne

pa neka i moji poljubci budu takvi.

A ruža miriši.

Duboko, tajnovito, opojno

pa neka i moji poljubci budu takvi.

Nije to prva ruža koju si mi dao.

Sigurno nije i zadnja.

Zato u sazviježđu poljubaca

koje si do sada primio,

pronađi mjesta i za one 

koje će tek doći.          


................    


  
Ruža pod maskom

Uzbibalo se mnoštvo krabulja.

Srebrene trake na ljubičastom baršunu,

satenske rukavice i osmjesi koji zavode.

Rasplesale se maske,

utiskuju se ukradeni poljupci,

mješaju se želje i udasi

i sve vrije pod ponjavom noći.

Ruža zaogrnuta svilenom pelerinom

natakne bijele cipelice,

lice sakrije krinkom

i plesnim korakom pripoji se mnoštvu.

Očarane njenim vitkim stasom

a još više neshvatljivim oblakom opojnosti

maske su se ugibale njenoj pojavi

i radoznalo došaptavale – Tko je ova?

A ona je tražila onoga

koji joj je svako jutro

nježno pomilovao obraz

a zatim se još brže izgubio.

Naposljetku ga ugleda.

Stasita pojava odjevena u crno,

naslonjena na ogradu mosta,

čekala je baš nju.

Ispruže ruke, dotaknu se

i žurno ispijajući poglede

kroz proreze krinki

izgube se u prvome đardinu.

Noć je uznosila njihova tijela

a riječi što ih šaptahu

govorile su o ljubavi

iskonskoj, željenoj, vječnoj...

U praskazorje, s tek ocrtanim

ružičastim tragovima na nebu,

skidaju se maske.

Ona, ruža, opijena od čežnje

ostade tek u bijeloj košuljici

a on odbaci svoje tamno ruho

i opet postane vjetar

što silovito zagrli svoju dragu.

Krabulje što skinuše svoje maske

nađoše na putu

tek par uvelih latica

i miris što se netvarno

raznosio zrakom.

.................



Geometrija ruža

Da kažem: Ruža.

   Već sam to rekla.

Da kažem: Nježnoružičasta.

   Već sam to rekla.

Da kažem: Samozatajnost.

   Već sam to rekla.

Da kažem: Hvala.

   Ponovila bih to po stoti put.

Sa svakom ružom

   kreće se ispočetka.

Kao da je prva.

   Kao da je jedina.

Kružnica ruža.

   Položena u ravninu

izdužuje se u elipsu

   čija dva središta

smo Ti i ja.

..................



Tajna pokisle ruže

Cijele je noći kišilo

Rominjalo,sijevalo,prestajalo

pa opet dobošalo po parapetu

Jutrom,potražih ruže u svom vrtu

Obasja ih samilosno nebo

Gledam.Krupne kapi kiše

obliše im sedefasta lica

                          Stoički podnose taj nebeski

                          blagoslov i lagano otpuštaju

                          svjetlucave kapljice

                          A ona,što je na sebi skupila

                          sve ljepote nježno ružičaste,

                          pastelnožute,

                          ona što se od pupoljka

                          premetnula u rascvjetalu ružu,

                          samo ta,pognula je glavicu

                          Reci mi ružo

                          Što ti je u duši

                          da te je teret kapi prignuo

                          i pogled,umjesto suncu,

                          okrenuo zemlji

                          Reci mi

                          Zašto tako tužno šutiš

                                    ---

                          Šutim

                          jer krijem nešto

                          što ne smijem reći

                          A lagati ne znam

                          i neću

                          I zato ne mogu nikome

                          donijeti sreću

                          Pa ne želim ni pomutnju

                          Šutim

                          i živim svoju šutnju

http://javorka.webs.com/cvjetnjak.htm