POKOŠENA TRAVA
Pokošena trava mirisima tuče,
na livadi sijeno otkosima tkaje.
Ljeto, a proljet već dobrano juče
- ta nebeska jara sjaje li, sjaje.
I kosci u znoju, zamasi ih nose,
pokosom kose oštrinom režu.
Oširoko brusi izbrijano tlo se,
odrezi trave na travu liježu.
Osahla sijena miris nosne draži,
oči pase umor livadasta cvijeta.
Odmor se nudi, duh ga ne traži
- blagodat ga stere ovruća ljeta.
Sve što raslo i u duhu nam cvalo
- tek otkosom puninu ploda dalo.
autor stihova Mile Prpa