Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

U POVODU 68.OBLJETNICE KOMUNISTIČKOG UBOJSTVA 66.HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA U ŠIROKOM BRIJEGU,4.VELJAČE,ZAPOČINJU "3.DANI POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA"



Fra Zvjezdan Linić na ovogodišnjim Danima pobijenih hercegovačkih franjevaca


"U samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu 4. veljače započinju »3. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca« u povodu 68. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca.

Ove godine Dani će biti prenošeni i preko interneta. Poveznicu i potrebne podatke moći će se pronaći na portalu Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« www.pobijeni.info", priopćeno je iz Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. 







Ovogodišnji program započinje molitvom krunice i razmatranjem u 17.00, zatim slijedi sv. misa zadušnica u 18.00, a nakon nje Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u 19.00. Bit će tako 4. 5. i 6 veljače, a sve će predvoditi fra Zvjezdan Linić. 

Kroz spomenuta tri dana podijelit će se i nagrade onima koji su sudjelovali na »2. nagradnom natječaju« s temom pobijeni hercegovački franjevci. Prvoga dana nagrade će dobiti pučkoškolci, drugoga mladež, a trećega odrasli. 

"Na sam dan obljetnice, 7. veljače, program započinje u 16.00 molitvom pred ratnim skloništem, gdje su ubijeni hercegovački franjevci, nastavlja se molitvom u crkvi na grobu 22-ice pobijenih franjevaca, te sv. misom zadušnicom koju će predvoditi i na njoj propovijedati provincijal hercegovačkih franjevaca fra Ivan Sesar. Na kraju će vicepostulator fra Miljenko Stojić iznijeti rad Vicepostulature kroz prošlu godinu, a gvardijan fra Sretan Ćurčić zahvaliti svima koji su sudjelovali u priređivanju ovih Dana", priopćio je organizator 3. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca
 

"Ove će godine 7. veljače po prvi put biti obilježen i kao »Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk« što ga je 23. veljače 2012. proglasila Općina Široki Brijeg.

Nadamo se da će bit poslušan naputak sadržan u odluci proglašenja Dana sjećanja da se tada popodne zatvore mjesta rada tako da i djelatnici u njima mogu doći u samostansku crkvu na sv. misu. Dan prije, 6. veljače, u 9.45 načelnik širokobriješke općine Miro Kraljević, pročelnik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg Pero Kožul te vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić položit će vijenac i zapaliti svijeću za sve pobijene franjevce i puk Božji pred križem u središtu Širokog Brijega", priopćeno je iz Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

D.Š.



Preuzeto s  www.hrsvijet.net

PREDSTAVLJANJE KNJIGE AKADEMIKA JOSIPA PEČARIĆA: "RASIZAM DOMAĆIH SLUGU" U ZAGREBU,14.02.2013.


a, Zagreb (treća knjiga iz triologije o rasizmu)
Pozivamo vas na predstavljanje
treće knjige iz trilogije akademika Josipa Pečarića o rasizmu:

RASIZAM DOMAĆIH SLUGU

 josip pecaric 1010

Knjigu će predstaviti:
mons. dr. sc. Vlado Košić, biskup sisački
prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, saborski zastupnik
mons. Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila
akademik Dubravko Jelčić
i autor.
  
Glazbeni program: Stanko Šarić
Predstavljanje će se održati u Zagrebu u ponedjeljak 04. veljače 2013. u dvorani Vijenac Nadbiskupskog pastoralnog instituta, Kaptol 29a.

BISKUP VLADO KOŠIĆ O KNJIZI
Akademik Josip Pečarić jest najbolji predstavnik našega hrvatskoga naroda jer se nije umorio u borbi za istinu kada je to bilo protivno svim tendencijama s pravom javnosti u Hrvatskoj. Tim više je njegova posljednja knjiga “Rasizam domaćih slugu” primjer njegove hrabrosti da se suprotstavi onima koji su prignuli šije i dopustili da ih nepravde lome, i što je još gore, i sami su se bili upregnuli u tu nepravednu rabotu. Koliko je Pečarićeva hrabrost bila velika svjedoči upravo činjenica da je uporno prešućivan u sredstvima priopćivanja i u hrvatskoj javnosti. Međutim, to na žalost govori još više o porobljenoj Hrvatskoj u kojoj smo se našli, a koju sam Bog oslobađa kad na usta Theodora Merona izriče istinu o našim generalima i o našem osloboditeljskom pravednom ratu u kojem je stvorena Lijepa Naša. Držim da je njegov prijedlog – koji je opetovano dvanaest puta pisao predsjedniku Vlade – da se generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču dodijeli Nobelova nagrada za mir bio i jest ne samo krik u nevolji, nego još više racionalni zaključak i da je kod onih koji su ga mogli vidjeti, izazvao veliko poštovanje i ponos.
Zahvaljujem gospodinu akademiku Josipu Pečariću na toj hrabrosti i na upornosti u borbi za istinu. Ovu bi knjigu trebao pročitati svaki Hrvat, razmišljati o njenom sadržaju svaki misleći domoljub. Ona je svjedočanstvo da Hrvatska (još) nije izgubljena, da naša Domovina ima budućnost. Akademik Pečarić priznati je matematičar svjetskog ugleda pa se nadam da je svojim oštrim umom dobro izračunao gdje smo i kamo idemo. Dapače, prokazao je naše vlastite hrvatske grijehe, ali i pokazao put kako ih je moguće okajati. To je put ponosa na istinu i put nasljedovanja najhrabrijih, među kojima je zasigurno na posebno istaknutom mjestu naš akademik Pečarić.

Sisak, 14. prosinca 2012.

Preuzeto s www.udruga-gavran.hr
.............


Prateći  svo dosadašnje   javno djelovanje  štovanog akademika Pečarića, mirne savjesti  izjavljujem  :   


Evo Čovjeka i Bogu mila,istinoljubiva,pravdoljubiva, akademika Josipa Pečarića, bogoljuba, rodoljuba i domoljuba ,istinski odana rječju i djelom  prvenstveno sveopćoj dobrobiti Domovine. 



Štovani, gospodine akademiče Josipe Pečariću, HVALA .


Božji blagoslov, nek  prati Vašu obitelj, i  osobno Vas, ma , gdje bili!



........



Hm,   pojedini će  nakon što pročitaju  zabrundati ; Tko je taj lik??? Što njega izdvaja kao hvalevrijedan primjer naspram  ostalih Hrvata i Hrvatica????  




Za "nevjerne Tome"  : 


Djelomično se slažem s možebitnim prigovorom. Točno, nije jedini, ali je prvi među jednakima.



Koliko je vas   spremno zanemariti poantu poruke "šutnja je zlato" ?    a,  napose u vremenskoj situaciji  u kojoj   prevladava "pravdoljubivo"načelo - "kadija te tuži kadja ti sudi" ?


U vrijeme, kad zbog situacione slike sve češće se pitam  :  Je li kalendarski    2013. nastupjela  ili smo  u  1945.???



Uz to, prečesto odjekuje među Hrvaticama i Hrvatima pitanje: 

Komu glas povjeriti na izborima kada su svi isti???



Dragi moji, Hrvatice i Hrvati, ma, gdje bili :


 Ukoliko bi se ukazala prilika na izbornom listiću ugledati ime i prezime  uvaženog akademika 

Josipa Pečarića, te ostale   Hrvatice i Hrvate  pameću , stručnošću ,  i iznad plavo navedenim  

karakternim osobinama jednakima njemu , koliko bi vas bilo spremno glasom podržati sve 

takve????? 



  

Ja ne dvojim niti trena kako postupjeti   ukolko bi se ukazala prilika.

Kruha i masti će biti, al, nas kako je krenulo sve manje će biti.


Preporučam, mislite umom , ne trbuhom.

 










  .   




   


DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA
















Ne ponovilo se stravično zlo nezamislivo i neprihvatljivo zdravom umu nikada i ikome više.

Nedužno stradali počivali u miru Božjem!

CRVENOKLJUNI LABUD (CYGNUS OLOR)

   








































































































































"Nije sretan onaj čovjek
koji za srećom trči
kao za leptirom,
nego onaj koji je zahvalan
za sve što mu se daje. "


Phil Bosmans, 
Izvor „ Blagdan radosti“    Glas Koncila ,  srpanj  2002.                                         



                                                             









ŠTO VIŠE CVIJEĆA U VRTU MI CVJETA, SLIKA ZEMLJE BIT ĆE LJEPŠA




















Cvijeće nema ruku.
Ono raste i cvate.
I daje ono što jest:
ljepotu i radost.
Ni za čim pohlepno ne teži,
ništa ne uzima za sebe –
osim sunca,
ali i ono sja svima.

Phil Bosmans, 
Izvor „ Blagdan radosti“    Glas Koncila ,  srpanj  2002.

............

Uz lijepi cvijet, i lijepe misli  priliči i lijepa glazba.


                              


Post posvećujem cvjetoljupcima, stiholjupcima i glazboljubcima.


Ukusi su razlićiti. Ne pridaju svi pažnju cvijeću,  stihovima, i klasičnoj glazbi.. 

 Stoga dodatno prilažem i   glazbene priloge :


                                                   "... Ne, ne, moj Sokole, ti ne ćeš ummrijeti

                                                      ti i Vila Velebita vječno će te živjeti..."




                                        
                                                        " ...Tebi ću pjevat' i s tobom živit,
u tvom je srcu i moja sjena

i dokle živim, za te ću molit,

da budeš sretna i blagoslovljena ...."




                                              
                                               


                                         
                                         " IZVORI GOSPODNJI 
                                        
                                                                                
                                                 ...puni su radosti za ljude  sve...za umorne"



21. OBLJETNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA RH

                                             

                                                                               



..................


Priznanje Republike Hrvatske

Približava se 15. siječnja, 2013.g. što je dvadeset i prva obljetnica datuma kada je 1992.g. došlo do odluke Europske jedanaestorice o diplomatskom priznanju Hrvatske i Slovenije. Do zaključno 22. svibnja 1992.g., kad je Hrvatska primljena za punopravnog člana Ujedinjenih naroda, doživjeli smo diplomatsko priznanje od 81 države, a do kraja kalendarske godine 1992. g. Hrvatsku je priznalo ukupno stotinu država.
15. siječnja slavimo kao Dan diplomatskog priznanja Hrvatske države.
20-godina-priznanja-otkrivamo-nepoznate-detalje-novije-povijesti-slika-450152Taj dan, kao i prethodne pripreme u složenom procesu završnog čina afirmacije Hrvatske, ugrađeni su u našu opstojnost a sadržaj događaja, utječe na postupke u vođenju hrvatske politike.
Ostvarivanje državnog subjektiviteta Hrvatske ostvareno je u tri faze:
1. faktičko priznanje postignuto tijekom ljeta 1991.g. Međunarodni subjektivitet Hrvatske razvijao se postupno od 25. lipnja 1991.g. Naime, već samim činom Deklaracije o nezavisnosti, Hrvatska je postigla afirmaciju, a zatim vrlo brzo i političko priznanje, i to činjenicom da je EZ 28. lipnja 1991.g. poslala svoju delegaciju u Zagreb na sastanak s vrhovništvom Hrvatske i Slovenije.
PriznanjeNakon stjecanja međunarodnog subjektiviteta 7. rujna 1991.g. i diplomatskog priznanja 15. siječnja 1992.g., do zaključno 22. svibnja 1992.g., kad je Hrvatska primljena za punopravnog člana Ujedinjenih naroda, doživjeli smo priznanje od 81 države, a do kraja kalendarske godine 1992.g. Hrvatsku je priznalo ukupno stotinu država.2. Političko priznanje postignuto s datumom 7. rujna 1991. g., nakon što je Hrvatska postigla položaj faktičkog subjekta međunarodnog prava. Značaj tog datuma se temelji na odluci arbitražne komisije pod predsjedanjem Roberta Badintera, predsjednika Ustavnog suda Francuske. Nakon 6786.hrvatska zastavatog datuma svi sukobi, a osobito oružana suprotstavljanja i ljudske žrtve, te rušenja, odnosno nanošenja imovinske štete na teritoriju Hrvatske, spadaju u režim međunarodnog sukoba, pa se shodno tome ispunjavaju potrebni uvjeti za ostvarivanje naknade za pretrpljene štete.
3. diplomatsko priznanje, 15. siječnja 1992.g. je isključivo deklarativne prirode. To je činjenica utvrđena arbitražnom komisijom pod zasjedanjem R.Badintera, nakon političkog priznanja. Diplomatsko priznanje Hrvatske prirodan je slijed potvrđivanja već postignutih rezultata tijekom razrade političkog priznanja. Javno potvrđivanje odluke Europske jedanaestorice o diplomatskom priznanju Hrvatske i Slovenije bilo je objavljeno 15. siječnja 1992. g. jer je Njemačka ratificirala diplomatsko priznanje već 19. prosinca 1991.g. Osim toga, mnoge druge države su dale svoje priznanje, među njima i kao članice UN: Island, Ukrajina i Vatikan.
Bitno je istaknuti da se ne zaboravlja: Nakon stjecanja međunarodnog subjektiviteta 7. rujna 1991.g. i diplomatskog priznanja 15. siječnja 1992.g., do zaključno 22. svibnja 1992.g., kad je Hrvatska primljena za punopravnog člana Ujedinjenih naroda, doživjeli smo priznanje od 81 države, a do kraja kalendarske godine 1992.g. Hrvatsku je priznalo ukupno stotinu država.

Inga Lisac

Pripremljeno 9. prosinca 2012., kao podsjetnik na bitnu obljetnicu nedavne hrvatske povjesti



http://www.hkv.hr

..........
"Poklonimo se Domovini...
jer ostvaren je tisućljetni san,
sad Hrvatska je tu.

Neka zvone zvona pobjede za Domovinu...."




Vječna slava i hvala hrvatskim braniteljima  na tlu Domovine i diljem svijeta. 

Jer, bez njihova odano spremnog odaziva i nesebične žrtve u obrani Domovine međunarodna zajednica ne bi imala  potrebu dvojiti i  usaglašavati stavove ; zaslužuje li RH i hrvatski narod      i diplomatsko priznanje ?  





"...Padoše mnogi za mir svet,
poklonimo se....."


Jesmo li ih već zaboravili ???? Nadam se,  ne, i ne ćemo sve dok smo živi.

















Poginulim hvatskim braniteljima u obrambenim vojnim akcijama i preminulima u miru ,pokoj vječni daruj im,Gospodine!

Svjetlo Tvoje slave svjetlilo njima!


"GVOZDANSKO ZAHTJEVA HRVATSKU POZORNOST"


Što je Gvozdansko? Gdje je Gvozdansko? Budite iskreni i priznajte si da ne znate. Jer u našem obrazovnom sustavu Gvozdansko je zadnjih 60 godina osuđeno na memoricid. A nalazi se samo 100 minuta lagane vožnje od Zagreba, na cesti Zagreb-Petrinja-Glina-Dvor na Uni. Gvozdansko je zrinski grad-utvrda u istoimenom selu između Gline i Dvora. Iz turskih povijesnih izvora doznajemo o neviđenoj hrabrosti i junaštvu hrvatskih branitelja u Gvozdanskom 13. siječnja 1578. godine. 
U Drugom svjetskom ratu Gvozdansko je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima 1941. godine. Isto se ponovilo i u Domovinskom ratu 1991. godine.

1-Sv Filip i Jakov Gvozdansko
Župna crkva Svetih Filipa i Jakova, i na susjednom brdu zrinski kaštel Gvozdansko
Ime sela, a kasnije i utvrde, potječe vjerovatno od riječi 'gvozd' koja označava 'šumu', a može značiti i nalazište rudača.
2 Castle Gvozdansko Croatia
2012. Kaštel Gvozdansko
Kaštel (grad-utvrda) Gvozdansko na Zrinskoj gori spominje se od 1488., nakon što je Nikola II. Zrinski dobio privilegij vađenja ovdašnjih ruda srebra i olova.
Zbog turskih napada na Hrvatsku tijekom druge polovice XV stoljeća pojačava se gradnja fortifikacijskih objekata – branič-kula i kaštela, koji su projektirani za obranu od topova i koji su u početku uspjeli zaustaviti tursku navalu s istoka.
3 Kule i tlocrti Gvozdansko
4 Gvozdansko tlocrt ulaz kule
Gvozdansko je renesansni grad-utvrda, s palačom, ulaznom četvrtastom kulom i četiri kružne polukule na uglovima bedema, te malo ekscentrično postavljenom branič-kulom. Pripada najvrijednijim spomenicima feudalnog razdoblja hrvatske povijesti.

5 Crtez-kastela-Gvozdansko-Borovcak
Crtež drevne utvrde Gvozdansko (iz knjige «Gvozdansko - Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora»)
6-Gvozdansko Nikola Zrinski
7-Stari grad Gvozdansko Hrvatska
8-Gvozdansko grad
9-Gvozdansko grad Hrvatska
Palača je na prvom katu imala goleme prozore, a kako nema tragova unutrašnjeg zida palače, vjerojatno je bila drvena.
10-Gvozdansko Croatia
11-Gvozdansko
12-Old castl Gvozdansko Croatia
Branič-kula Gvozdanskog je najveća očuvana branič-kula kružna tlocrta u Hrvatskoj. Današnji prizemni ulaz u kulu je zapravo nasilno probijena rupa u zidu i novijeg je datuma.

13 Kula Gvozdansko Zorislav Horvat
*Erker – konzolna prigradnja na zidu kule.
Opširnije o ulozi i načinu gradnje branič-kula i kaštela može se pročitati u znanstvenom raduZorislav Horvat: Kružne branič-kule u Hrvatskoj krajini u XVI. stoljeću.
14-Gvozdansko wc
Zahodi su redovito prisutni na branič-kulama tijekom cijeloga srednjeg vijeka. Građeni su kao "male kućice" (erker) prigrađene na zid kule, odakle su fekalije padale na najskriveniji dio podnožja kule. Gvozdanski "WC" na branič-kuli bio je najvjerojatnije pozicioniran na sjeveroistočnoj strani trečeg kata kule, a ne znamo kako se osjećao korisnik usluga kada je zapuhao zimski sjeverac.
15-Kula Gvozdansko
Unutrašnjosti branič-kule
Prizemlje je bez otvora, a moglo je služiti kao spremište hrane, opreme i streljiva.
Ulaz u branič-kulu bio je na drugom katu, preko pokretnog mostića sa sustavom koloturnika.
Drveno (?) stubište, provučeno između drvenih greda stropa (vide se kvadratični utori u zidu), u gvozdanskoj branič-kuli nije očuvano.
16-Gvozdansko kula tower Croatia
Promjer unutrašnjosti branič-kule je 9 metara, debljina zidova oko 2 metra, a kula je bila visoka 16 metara.
17-Gvozdansko kula ulaz
Drugi i treći kat
Prostor drugog kata osvjetljavala su tri omanja prozora, s kamenim okvirima izvana, te nišom koja se trapezasto širila prema unutra.
Treći kat bio je glavni stambeni prostor, gotovo dvostruko viši od drugog kata. U zidovima su bila dva prozora, s ovećim kamenim nišama i klupama u njima za rad uz danje svjetlo.
18 Gvozdansko panorama
Nekadašnji ulaz u kaštel Gvozdansko
19 Gvozdansko panorama Croatia
20 Gvozdansko spolij u zidu
Klesani detalj (spolij) zazidanog prozora u bedemu polukule lijevo od ulaza.
21 Gvozdansko puskarnica
Pravokutni otvor puškarnice
Otvor puškarnice i detalj zazidanog prozora su stilsko-građevinske osobitosti početka XVI stoljeća. Ti detalji govore da je kaštel najvjerojatnije izgradio Nikola III. Zrinski (+1534.), vjerojatno na mjestu manje utvrde koja se spominje 1488. godine.
22 Gvozdansko zid utvrde
Nikola III. Zrinski je započeo, a njegov sin Nikola Šubić Zrinski nastavio kovati srebrni novac. Prvi pisani trag o kovnici novca potječe iz 1525. godine.
23 Gvozdansko geolog Velic
Knjiga Damira Borovčaka «Gvozdansko - Hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora» u rukama sveučilišnog profesora, na mjestu junačke smrti posade Gvozdanskog.
Kaštel Gvozdansko najprije je pokušao osvojiti zloglasni poturica Malkoč-beg godine 1561. i to dva puta. Zatim na Gvozdansko dva puta navaljuje Ferhad-beg Sokolović i to godine 1574. i 1576.
Zadnja opsada Gvozdanskog, kojeg je branila posada od oko tri stotine branitelja, trajala je od 3. listopada 1577. do 13. siječnja 1578. Branitelji su odbili i zadnju ponudu da se predaju, koju im je uputio Ferhad-beg na Božić 25. prosinca 1577.
Turci su grad osvojili 13. siječnja 1578., ali tek nakon što su se branitelji smrznuli jer u gradu više nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je potresen i sam Ferhad-beg kojega je zadivila hrabrost posade koja je radije izginula, nego se predala. Poštujući njihovo junaštvo zapovjedio je da se dovede katolički svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu.
Opširnije o opsadi, ali i povijesti kaštela Gvozdansko, može se pročitati u Gvozdansko - svetište hrvatskog junaštva (1/3)
Ostaje prešućeno da je desetak godina poslije smrti Nikole Šubića Zrinskog utvrda Gvozdansko u Hrvatskoj doživjela još tragičniju sudbinu Sigeta. Na žalost ta je povijesna činjenica posve zapostavljena u hrvatskom sjećanju.
24-Gvozdansko sv Filip i Jakov
Župna crkva Svetih Filipa i Jakova, Gvozdansko 2012.
Iz prvoga poznatoga popisa župa Zagrebačke biskupije 1334. godine, vidi se pripadnost Gvozdanskog župi u Žirovcu. Popis župa iz 1501. spominje već tada katoličku župu u Gvozdanskom.
1578. – crkvu Svetih Filipa i Jakova su Turci srušili;
1769. – pod Austro-ugarskom upravom obnavlja se srednjovjekovna župa i crkva pod patronatom sv. Filipa i Jakova;
1941. – crkvu su srpski četnici srušili (nasljednici Vlaha iz turskih vremena);
1965. – crkva je obnovljena;
1991. – crkvu su srpski četnici srušili;
1997. – crkva je obnovljena;
25a-Crkva-u-Gvozdanskom-snimljena1963
Župna crkva Svetih Filipa i Jakova, 1941.
25-Gvozdansko-crkva-Srbi-1991
Župna crkva Svetih Filipa i Jakova, 1991.
26-Gvozdansko streljani Isus 1991
Raspelo iz crkve Svetih Filipa i Jakova srušene 1991. godine; Gvozdansko 2012.
Srpski agresor je svoju mržnju prema svemu hrvatskom i katoličkom pokazao nepoštivanjem sakralnih objekata na područjima njegovih vojnih pohoda u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine. Na okupiranim područjima Banovine nije ostala cijela niti jedna katolička crkva, kapelica, pa čak ni raspela. (poveznicafotografije župnih crkva Sisačke biskupije koje su bile srušene u Domovinskom ratu)
27-Gvozdansko
Hrvati Pounja stoljećima su izloženi krvavim napadima, progonima i istrjebljenju. Počelo je to još od srednjovjekovnih vremena, kada se Hrvatsko kraljevstvo velejunački odupiralo i branilo od tadašnjih osmanlijskih napadača, koji su prijetili cijeloj Europi. No, Europa za to nije puno marila, sve dok su agresiju zaustavljali Hrvati na ostacima ostataka svoga kraljevstva. Nažalost, istrjebljivanje i progon Hrvata iz njihovih naselja politikom se nastavljalo i kasnije u austro-ugarska vremena te opet krvavo nastavilo u nedavnoj prošlosti tijekom 20. stoljeća.
28-Gvozdansko
Jedno takvo tipično mjesto u Pounju je i Gvozdansko. Uspostavom nove Hrvatske države 1990. godine Hrvati toga kraja ponovno su na udaru od velikosrpske ideologije i četničke agresije. No zašto Hrvatska država ni poslije 20 godina od uspostave svoje slobode ne prepoznaje svu svoju povijesnu tragiku, zašto se prešućuje povijest, zašto se arheološki i znanstveno utemeljeno ne utvrde činjenice, zašto se o tim tragedijama medijski ne obavještava javnost, zašto se prešućuje junačka hrvatska prošlost te konačno zašto se kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje ne podučavaju najmlađi naraštaji? Naime, mnogi najnoviji suvremeni događaji mogu se objasniti slijedom nepravdi i zbivanja u prošlosti, jer "tko zanemari pouke iz prošlosti, neodgovorno srlja u budućnost".
29-Gvozdansko
Ono što današnja hrvatska vlast ne prepoznaje i gura "pod tepih" ipak prepoznaje katolički vjernici i Crkva. Uspostavom Sisačke biskupije, biskup Vlado Košić kao i svojevremeno blaženi kardinal Alojzije Stepinac, uočava svu tragediju Hrvata na Banovini. Stoga je i ove godine u organizaciji Sisačke biskupije organizirano veliko misno slavlje za sve branitelje Gvozdanskog iz 1578. godine, ali i svih hrvatskih žrtava Gvozdanskog iz 1941. i 1991. godine.
30-Gvozdansko trece hodocasce
31- biskup Jezerinac Bogovic Kosic u Gvozdanskom
U nedjelju 15. siječnja u crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom svečano misno slavlje u spomen branitelja Gvozdanskog predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, vojnim ordinarijem biskupom Jurajom Jezerincom i brojnim svećenicima Sisačke biskupije. Na misnom slavlju sudjelovali su i brojni vjernici, branitelji i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, pristigli autobusima i osobnim prijevozom iz cijele Hrvatske, od Splita, Karlovca, Zagreba, Varaždina, Čakovca, Nove Gradiške, sve do Osijeka. Iz okolnih mjesta Petrinje, Gline, Dvora i Hrvatske Kostajnice pristigli su lokalni hodočasnici na III. hodočasnički spomen-pohod u Gvozdansko.
32 tri biskupa na misi u Gvozdanskom
33-biskup Bogovic u Gvozdanskom
Biskup Bogović je uz poznate povijesne činjenice o Gvozdanskom, rekao kako se kršćanin ne treba pasivno predati na milost i nemilost tuđem nasilju. Biskup se zauzeo za obranu nevino optuženih te rekao da pastir nosi štap ne samo da se na njega oslanja, već i da brani svoje stado od napadača. I to do kraja, a ne da brani samo sebe i svoje interese. O svjedočenju ljubavi prema ugroženome i prema nemoćnome upozorio je da "kada kršćanin sredstvima koja su mu na raspolaganju brani nevino napadnutoga, svoju obitelj, svoj narod, svoju domovinu, time ne samo da nije povrijeđena kršćanska ljubav nego je ona time upravo posvjedočena". (poveznicaintegralni tekst propovijedi biskupa Bogovića)
34- Gvozdansko Sv Filip i Jakov misa
35 Gvozdansko misa tri biskupa
Na kraju mise vrlo nadahnuto o žrtvama i staradanjima govorio je i lokalni župnik vlč. Stjepan Filipec, koji je pozvao sve nazočne hodočasnike na odavanje sućuti svim poginulima u prošlosti kod mjesnog spomenika i križa, gdje je po programu uslijedilo polaganje cvijeća i svijeća, molitva, kraći govori i predstavljanje knjige autora Damira Borovčaka, "Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora".
36-Gvozdansko-2012
Župna crkva Sv. Filipa i Jakova primila je samo manji dio hodočasnika, veći dio morao je ostati izvan crkve te se nedostatak vanjskog ozvučenja pokazao kao veliki propust.
37 Gvozdansko
38 Gvozdansko spomen kriz
Događanje kod spomenika započelo je skupnim pjevanjem Lijepe naše te odavanjem počasti žrtvama polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, što su učinile mnogobrojne udruge i pojedinci.
41 Gvozdansko polaganje vjenaca
42 Gvozdansko bratovstina Zrinski
Bratovština Petar Zrinski – Časni stol Čakovec
Najprije je počast odao Zdrug udruga iz Zagreba u ime Udruge Bosanskohercegovačkih Hrvata, Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka, Hrvatskog obranbenog reda i Udruga veterana 7. gardijske brigade, zatim Hrvatsko žrtvoslovno društvo iz Zagreba, Udruga Macelj 1945. iz Đurmanca i Zagreba, Bratovština Petar Zrinski – Časni stol Čakovec, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata iz Nove Gradiške, HDZ općine Dvor, Hrvatski demokratski forum iz Struge Banske a potom i pojedinci. Slijedeći je govorio Mile Stanić predsjednik Bosanskohercegovačkih Hrvata iz Zagreba, koji je skrenuo pozornost na doprinos Hrvata iz Bosne u hrvatskoj povijesti te na novo izdanu monografiju udruge "Kalvarija bosansko-hercegovačkih hrvata", autora mr.sc. Ante Milinovića.
39 Gvozdansko biskup Kosic
Molitvu je predvodio sisački biskup Vlado Košić, a u ime domaćina skup je pozdravio predsjednik Hrvatskog demokratskog foruma.
Program kod spomenika vodio je član predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva Ante Beljo, koji je zaključno skrenuo pozornost na potrebu vraćanja zemljišta Hrvatima kojima je poslije 1945. imovina zločinački oteta raznim komunističkim smrtnim presudama nad Hrvatima i konfiskacijama njihove imovine koja je zatim dodijeljena Srbima. Povezao je to s današnjom situacijom srpskih povratnika koji opet imaju veća prava od Hrvata, pa čak i oni koji su sudjelovali u agresiji.
43 Gvozdansko
44 Gvozdansko biskup Bogovic
Povodom III. Hodočasničkog spomen-pohoda izašla je knjiga Damira Borovčaka "Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora" te je o njoj govorio biskup dr. Mile Bogović.
Njegov osvrt na knjigu donosimo u cijelosti:
"Prije Domovinskog rata propješačio sam Liku i Krbavu s povjesničarima i arheolozima (jedan od njih je ovdje nazočan: dr. Milan Kruhek). Naišli smo na mnogo spomenika, ali o tragediji na krbavskom polju 9. rujna 1493., kada je poginulo oko 10.000 branitelja, nije bilo na cijelom prostoru nigdje i ničim zabilježeno. Pitali smo se: hoće li i kada će doći vrijeme da mi svojim žrtvama možemo podignuti spomenik? O tome sam pričao mnogima i pisao na sve strane. Rezultat te inicijative jest današnja Crkva hrvatskih mučenika.
Sličan scenarij ima i priča u koju smo danas uključeni. Dana 13. siječnja 2009. posjetio je Damir Borovčak utvrdu Gvozdansko. I on je tada imao isti doživljaj kao i ja na krbavskom polju. Pričao je o svom doživljaju župniku Filipecu, pa biskupu Košiću. Razgovarao je s povjesničarom Milinovićem. Vidio je da se Gvozdansko ne smije dijeliti od Zrina, jer je mnogo toga što ih povezuje: slavna prošlost, povijesna tragedija i zaborav vlasti na mjesto i na protjerano stanovništvo. Sve te tri dimenzije Zrina i Gvozdanskog opisao je Borovčak u svojoj knjizi. Spomen kamen već je u Crkvi hrvatskih mučenika. Zahvalni smo Damiru Borovčaku što je njegovom inicijativom nastalo obilježavanje godišnjice gvozdanskih žrtava, ali smo zahvalni i spomenutima (Filipec – Košić – Milinović), jer bez njihove podrške i potpore jedva bi što ostvarilo od ovoga što danas vidimo. Kao „prirodni saveznici" ušli smo u tu priču prof. Šeparović, Ante Beljo i ja, a ove godine s nama je i vojni ordinarij Juraj Jezerinac, što obećava da će događaj Gvozdansko naći odjeka i među našim vojnicima i vojnim školama. I ovdje se vidi kako se bijes neprijatelja iskalio na istim mjestima i na istom stanovništvu i 1941. i 1991. I priprema hajke na narod bila je ista. Prisjetite se kakva je bila predratna propaganda o hrvatskom narodu i hrvatskoj državi (genocidan narod i zločinačka država!). Vuk će uvijek optuživati janje da mu muti vodu na potoku, iako ono pije niže od njega. Uvijek će se moći razjariti svjetinu da traži krv; uvijek će biti Pilata koji takvim glasom naroda opravdavati svoje osude nedužnih.
Pišući o stradanju tih dvaju mjesta, Borovčak prepoznaje crte iz poznatog projekta kriminalizacije hrvatske države. Već od početka 20. stoljeća javljaju se učitelji koji svaki vid samostalne hrvatske države proglašavaju krimenom. To je razradio za potrebe komunističke Jugoslavije Viktor Novak, a taj svoj proizvod iznajmili smo i zainteresiranima izvan Hrvatske.
U crkvi sam spomenuo kako je kršćanska zajednica isplela mučeničku mrežu. Ako je u jednoj zajednici mučenički stradao jedan član, ta vijest javljala se drugim zajednicama s posebnim naglascima na hrabrosti mučenika koju je pokazao u svjedočenju svoje vjere i kršćanske ljubavi. Tako su se zajednice međusobno poznavale i povezivale po mučenicima koji su postojali zajedničko blago i zajednički ponos.
S mjesta „velejunaštva bez svjetskog uzora" (ili premca) usuđujem se predložiti nešto slično. Zar ne bi bilo lijepo i korisno kada bi se povezala ona mjesta koja su doživjeli istu sudbinu 1941. godine, odnosno u drugom svjetskom ratu. Da nabrojim samo neka: Zrin, Gvozdansko, Španovica, Boričevac, Udbina, Rudopolje... Vjerujem da su im i danas mnoge muke zajedničke pa mu mogli izmjenjivati iskustva. Čini mi se da bi jedan od korisnih koraka u tom povezivanju bilo zajedničko hodočašće (npr. svake godine 9. rujna) u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbinu. Ondje bi se mogla održati i godišnja skupština eventualne udruge.
To bi bilo i u duhu Borovčakove knjige. On, naime, sva događanja iz prošlosti gleda pod vidom što bi ona mogla značiti nama danas. On želi da sve ono lijepo i veličanstveno što se zbilo u prošlosti i mjesta koja opisuje, postane sastavni dio memorije, sjećanja, današnjeg Hrvata. Uvjeren sam da bi se i svi ovdje prisutni radovali nastanku takve udruge koja bi povezivala naša mučenička mjesta."
40 Gvozdansko
Potom se nazočnima obratio i sam autor knjige "Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora". Damir Borovčak je najprije kronološki naveo kako je došlo do njegovog prvog pohoda Zrinu, a potom i utvrdi Gvozdansko, koju je obraslu trnjem uz pomoć mještana Josipa Grabarevića prvi puta pohodio 13. siječnja 2009.g. Spomenuo je svoju ideju odavanja počasti braniteljima i žrtvama Gvozdanskog iz 1578.g. te poticaj da se taj događaj svake godine u Gvozdanskom obilježi hodočašćem i misnim slavljem. Njegovu ideju prihvatio je župnik vlč. Stjepan Filipec i tako je došlo do I. hodočasničkog spomen-pohoda 2010.g. Zahvalio je uručenjem knjige svima koji su mu pri tom pomogli.
48 Gvozdansko spomen kriz
Borovčak je spomenuo kako spomenik oko kojeg su se okupili hodočasnici stoji na mjestu temelja nekadašnje obiteljske kuće Martina Grabarevića koji se preko Bleiburga uspio spasiti u Kanadi. Njegovi su roditelji i rodbina stradali na Božić 1941. kada su Gvozdansko napali srbočetnici i partizani. Tada je stradalo mnogobrojno stanovništvo mjesta, muškarci ubijani, žene silovane, a kuće i crkva pokradeni i zapaljeni.
49 Gvozdansko mjesto zlocina
O zločinačkom genocidu na Božić 1941. svjedoči niz obiteljskih imena od ukupno 55 popisanih žrtava na spomeniku. Borovčak je upozorio na genocid obitelji Grabarević, kojih je 13-tero stradalo 1941. a još dvoje 1991., kada se zločin u Gvozdanskom ponovio u kući Josipa Grabarevića preko puta spomenika.
50 Gvozdansko Grabarovi
51 Damir-Borovak Ana-Marija-Grabarevi-Gvozdansko-7x
Ana Marija Grabarević
Borovčak je predstavio okupljenima Ana Mariju Grabarević, najmlađu stanovnicu od ukupno svega 19 današnjih župljana Gvozdanskog. Za sjećanje na ovo predstavljanje posvetio je i darovao Ana Mariji svoju knjigu o velejunaštvu Gvozdanskog. Osvrnuvši se na događaje u obrani Pounja 1991. Borovčak smatra da se velejunaštvo gvozdanskih branitelja od prije mnogo stoljeća opet ponovilo u obrambenom Domovinskom ratu. Naveo je primjer nedaleke Struge Banske i junačke obrane hrvatskih policajaca hrvatskog stanovništva od srbočetnika.
52 Damir-Borovak Milka-Blaevi-Gvozdansko-7x
Mira Blažević
Borovčak je istaknuo veličanstvenu žrtvu domaćeg policajca Mile Blaževića i zagrebačkog mladog policajca Željka Filipovića koji su svjesnom žrtvom svog života zaustavili četnički prodor u Strugu Bansku i nekoliko idućih hrvatska sela. U znak poštovanja te žrtve posvetio je i darovao knjigu obitelji Blažević, koju je preuzela supruga Mira.
Ante Beljo je pročitao pismo pravnika i književnika Mile Prpe upučeno Damiru Borovčaku i okupljenim hodočasnicima: "Još jedanput Vam iskreno čestitam na svemu što ste poduzeli da junaštvo Gvozdanskog bez uzora u svijetu postane poznato u cijelom hrvatskom narodu, a posebno na izdavanju prelijepe i poučne knjige.(...) Predlažem da se četvorici hrabrih kapetana koji su branili Gvozdansko: Damjanu Doktoroviću, Jurju Gvozdanoviću, Andriji Stipšiću i Nikoli Ožegoviću oda počast tako da bi se njihovim imenima nazvale četiri ulice u Zagrebu i drugim gradovima, da bi se njihovim imenima nazvale neke vojarne, neke škole, a moguće i jedinice Hrvatske vojske. A također da se i jedna ulica nazove - Ulica branitelja Gvozdanskog."
46 Damir Borovcak Gvozdansko
Damir Borovčak
45 Gvozdansko Damir Borovcak
47 Hodocasce u Gvozdansko
Poslije završetka programa događanja kod spomenika, nastavilo se međusobno druženje hodočasnika, a po lijepom vremenu mnogi su se uputili posjetiti i razgledati utvrdu Gvozdansko, obasjanu zalaskom zimskog sunca.
Konačno i zaključno: Gvozdansko zahtjeva izuzetnu hrvatsku pozornost!
Damir Borovčak i Ljubomir Škrinjar
Slike: Lj.Škrinjar