Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

SJEĆANJE NA ŽRTVU VUKOVARA I ŠKABRNJE 1991. - 2013.

                                     
                                               





Vukovar


Jedan grad

na obali rijeke

ponosan a plače
u duši kao dijete
jer sjeća se
veselih sunčanih dana
prepunih trgova ljudi
dječjeg smijeha i galama

ali sjeća se najviše
srušenih domova od granata
posljednjih ispraćaja suza i boli
prokletstva strašnog rata

i pamtit će zauvijek dan
kada razoren do temelja je bio
okupan krvlju suzama i ponosom
slobodu svoju i Hrvatsku je snio

Vukovar danas ponosan i plače
kroz suze djeca i žena
za branitelje sve koji su pali
za sve one kojih nema

Vukovar danas ponosan plače
suze i bol ne odnosi rijeka
mnogo je tanjura postavljenih na stolu
ali nema onih koje tanjur čeka

Vukovar grad
na obali rijeke
ponosan a plače
u duši kao dijete 


N.N.

………


NOĆAS SAM SNILA
....
Noćas sam snila 
Da su djeca došla
Vidjela sam kraj prozora su prošla.
Najstariji progovara:
"Otvori nam majko stara“
Brzo sam potrčala i vrata otvarala
Mog sina za ruku fatala ... 
Tine, Tine mili
Pa tebe su četnici ubili.
To te Isus oživo ko Lazara.
Jeste majko mila dao mi krila. 
I nema sina moga. sine … 
Tine, sad si bio  
Kud' si mi se skrio.
A možda je drugi po redu.
Možda je moj Mijo.
Mijo, Mišane, ako je majka šestoro rodila
Majki nije puno bilo.
Vi ste bili meni i desno i lijevo krilo.
Javi se sine majci svojoj.
Nema ga
Možda je treći po redu. 
Možda je moj Ivo 
Što je u Dunav skočio.
Ivo, Ivo, Ivane ljute rane
Jel'te odnesoše nebeske visine,
Dunavske dubine.
Majka te sine traži
Sad si bio
Kud si mi se skrio.
Da bol ublažim.
Možda je četvrti po redu
Moj Mato – moje zlato.
Tumaram, hodam po hodniku
Od vrata do vrata
Pa nema moga zlata.
Ja udarim susjedu na vrata 
Susjed brzo zbori 
Pa mi vrata otvori
"Ajd' u sobu majko stara
Nisi ništa snila“
"Jesam, susjed“
Djeca su mi bila
Kud su se skrila.
"Ajd' u sobu – zbogom i laku noć“.
Ja osta sama 
U slike gledajuć
I misleć kud ću sada proć!
Djeco moja
Sokolovi mili
Kud ste mi se skrili
Pa sad ste bili …

Majka Hrabrost, Kata Šoljić ( 1922-2008 )
.......



..Ovud čelik je orao zemlju, 

Ovdje u vatri su stajali divi

Danas što ispod humaka drijemlju.

Oni su mrtvi - al' priđite bliže;
Vidite tračak taj bljedi i fini;
Čudo to svijetlo, što s groba se diže;
To ideali su besmrtni njini.

Vidjeli ste ih - Te turobne humke;
Rake heroja,
Što mrijeti su znali.
Pođite sada, al pođite šutke!
Znajte da oni i za vas su pali ..

Fran  Mažuranić ml.




Bojovnikov epitaf
......
Nemoj me nikada zanijekati brate
Niti se stidjeti ove svete stijene!
Ja sam umro za Hrvatsku i za te,
Ti živi Hrvatsku i živi mene!
......
Ante Nadomir Tadić Šutra


..................

U sjećanje na poginule hrvatske bojovnike .




.......




(Fotografija preuzeta s www.ezadar.hr)


ŠKABRNJI U SPOMEN


Koračam polako k'o avet u noći
Samo jecaj vjetra me prati u tišini
Dok granje vihori, to granje života
K'o gavrani crni, misli mi se jate.
Svud oko mene - bogečko groblje
I lebde zrakom ti mirisi prošlosti
Niotkud tračka svjetla u toj dolini
Dolini sjećanja, dolini suza i boli.


Mrak se crni na ovu dolinu spusti
Sve purpurne cvijetove zakri u čas
Zakri i male zakrvavljene ciklame
I NAŠIH MRTVIH SOLDATA LIK.
I dođoh ja do te kuće kamene stare
A u njoj stiha plače starica slijepa
U rukama čvrsto svoju krunicu stišće
Al' suze ne teku već sve su isplakane.


I dim tad osjetih.sa kućnog ognjišća
Ognjišća toga - DOMOVINE moje
Slike se nižu, te slike užasa i strave
Ruke četničke vidim do lakta krvave.


Srce mi ludo tad u grudima zakuca
I kao da taj čas nekud iskočiti želi
Ne boj se Škabrnjo, topli moj Dome
Izustih tad glasno - ja u bolu svome.
Visoko, visoko sad naš barjak vihori
Sretna si Škabrnjo sloboda nam je tu
Postojbina bila oduvijek si HRVATA
Oduvijek si značila Ti znamen za nju.


HRVATSKI Dome Tvoj sin će doći
Izgradit će on opet tu ognjišće svoje
Dječji cvrkut  će razliti se zrakom
Zrakom i dolom ŠKABRNJE moje.


Vladimir Biondić ,vladimir@alfaiomega.hr
...............




«Svaka svijeća jedna sjena, jedna duša koje nema. Jedno dijete, jedna žena, starac, borac koji ih nema. Ostale su uspomene, sadašnje i prošlo vrijeme. Ostala je rana ljuta, da se sjetiš teškog puta.

Ostala je suza slana, mladost naša pokopana.

Ostalo je mnogo toga, nikad ne izrečenoga.

– Za naš Vukovar i Škabrnju !


Da se oprosti ali nikad ne zaboravi ! "

Pater Luka Rađa

...........

Poginuli HRVATSKI VITEZOVI  i nedužno stradali civili počivali u miru Božjem !



...............................



"KO DA OPET ČUJEM TOPOVE

Nekad tako sijećanje me
vrate u tu jesen 91
Kao tamne sijene što me prate

 dok se bijes sa tugom 
 u suzama hrva

vidim opet one momke iste 

zvoni pjesma svi ko jedan stoje,
srca velikog i duše čisti
nisu htjeli tuđe
 branili su svoje

Ko da opet čujem topove
u duši grme kada sjetim se

 onih što su život za te dali 
dok su neki otimali krali

Ko da opet čujem topove
u daljini ruše a ja pitam se
oj Hrvatsko sveto nebo čisto
jesmo li te svi voljeli isto

Vatre rata sad  su ugašene
razišao se dim na zgarištima
jesu li sve bitke dobivene
ili ih braćo još prednama ima

Ko da opet čujem topove
u duši grme kada sjetim se
 onih što su život za te dali 

dok su neki otimali krali

Ko da opet čujem topove
u daljini ruše a ja pitam se
oj Hrvatsko sveto nebo čisto
jesmo li te svi voljeli isto. "




Tko nije imao priliku proživjeti pakao rata na vlastitoj koži, taj teško  može shvatiti  i razumjeti svu proživljenu patnju i bol  moga naroda.



Dok god sam živa odzvanjat će mojim umom  stravična rika topova,  sveg ostalog oruđa i vapijući krik do neba grada heroja Vukovara  u trenutku pada.



 Ne ponovilo se stravično zlo nikada više   hrvatskom narodu, ma gdje bio, i bilo kojem drugom narodu. 

Jer, rat, nije nikomu brat!


                                            ..............................

                                            "...vidim opet one momke iste 
                                            zvoni pjesma svi ko jedan stoje,
                                             srca velikog i duše čisti
                                                     nisu htjeli tuđe
                                                      branili su svoje....."






                             Hrvatski Vitezovi i Junaci Domovine,

                                                          vječna Vam slava i hvala !