|
Otajstvo vjere
Otajstvo Presvetog Trojstva na prvi pogled se predstavlja kao nepoznata
stvarnost, otajstvo pred kojim zatajuje svako umovanje, u koje se ne može
prodrijeti, koje se ne može shvatiti. Međutim, misterij-otajstvo ne
označava tamnu i nedostiživu stvarnost, nego nešto što se može doumiti, što
ljudskom razumu otvara mogućnost dubljeg prodora u tajnu. Otajstvo nije
neko iracionalno iskustvo, naprotiv ono pruža razumu mogućnost da raste u
svojoj spoznaji, iako nikad neće do dna razotkriti otajstvo.
Prvo čitanje iz prvog Mojsijeva govora otkriva nam Božju objavu i
skritost Boga, Boga koji je blizak i dalek, gore na nebu i dolje na zemlji.
Bog se objavljuje svojem narodu znakovima, čudesima, izbavljenjem iz
egipatskog ropstva snažnom rukom. U tom Božjem očitovanju Izrael otkriva da
je Bog jedan, da je Bog milosrdan i blag, da je sama dobrota i ljubav, zato
mora držati njegove zakone i zapovijedi da mu bude dobro i poživi na zemlji
koju mu Bog daje zauvijek.
Novim zavjetom ulazimo u nedostupno svjetlo da ostanemo na životu. Tu
je Otac, Sin kojeg Otac šalje i Duh Sveti. Crkva u ime Presvetog Trojstva
otvara svaku liturgiju i završava, svaki blagoslov osoba i stvari. To nam
osvjetljavaju drugo čitanje i Evanđelje.
Pavao govori o dva duha (2. čit.): čovjekov duh, počelo njegova
bivovanja, djelovanja, ljubavi ali i grijeha, ropstva, neslobode. I Duh
Božji: početak ljubavi i zajedništva koji prodire u ljudski duh, zahvaća ga
kao vjetar, vatra koja sve prožima. Stvorenje koje se otvara tom Duhu biva
preobraženo u sina Božjega, postaje član božanske obitelji, subaštinik
Prvorođenca Sina Božjega. Na njegovim usnama ne pojavljuje se molitva
podložnika prema gospodaru, nego čuvstveni zaziv djeteta: Abba! Po tom Duhu imamo istiniti i vlastiti pristup u
unutarnji božanski život. To se ostvaruje po krštenju što je korijen svega
kršćanskog događanja i podržava se po slušanju Božje riječi.
Otajstvo Presvetog Trojstva je otajstvo koje osvjetljava otajstvo
čovjeka. Bog nije samo predmet naših filozofskih i teoloških rasprava, nego
i Biće naše ljubavi i molitve. Ne smijemo o Bogu i Trojstvu govoriti hladno
i nezainteresirano, već s ljubavlju.
Presveto Trojstvo
Kršćanska teologija, bogoštovlje, život, obilježeni su vjerom u Oca,
Sina, Duha Svetoga, u Trojstvo, presvetu Trojicu, trojedinog Boga. Bog
Abrahamov je Bog Isusa Krista. Isus je Božji Mesija, Prorok, Sluga Jahvin,
poslanik, posrednik, veliki svećenik ali i Sin. Usmjerenje k Trojstvu
ostvarujemo po Kristu u Duhu Svetom.
Bog je velik i njegov je život tajna. Pred njim je najprirodniji
čovjekov stav šutnja i poklon. Bog je velik, nedokučiv u svojoj
neograničenosti, mudrosti, svetosti, slavi; ostaje vječno što jest, a ipak
se ljudima objavio. I objavljujući se nije kao ideja, predmet spoznaje,
nego kao svjetlo, život, ljubav. Božjem otajstvu možemo se približiti samo
putovima kojim nam se on približava, a to su: ljubav, dobrota, nježnost;
posebno u Sinu i šaljući Duha, koji nad bezdanima lebdi i stvara ljepote
svemira, zemlje, čovjeka, što prosipa nebesima i zemlji svoju veličinu i
slavu.
U Isusu se Božja veličina objavila u ljudskom liku. Otkriva se kao
prijatelj, drug, dobrotvor, liječnik, učitelj, otac, koji dolazi u pohode,
oprašta, smiluje se, liječi, prihvaća grešnike, siromahe, djecu, sve.
Postao je kao jedan od nas. I sklapa savez vječni s otkupljenim i spašenim
čovječanstvom.
Božji Duh ostvaruje Božju prisutnost u nama, saveznički, suradnički,
sinovski odnos između Boga i ljudi, u kome kličemo: Abba! Oče!
Budući da su odnosi Oca, Sina i Duha Svetoga stvarni i osobni, i naši
moraju biti osobni, zahvatiti našu najdublju stvarnost, čitavu osobnost. Ti
odnosi se uspostavljaju po vjeri i ljubavi, po osobnom odnosu s Isusom
Kristom, jedinim Posrednikom, u sakramentima, u euharistiji, u slušanju
riječi, u zajedništvu s ljudima u ime Isusovo, u služenju čovjeka patnika,
siromaha, zatočenika...
Trojstvo se očituje u djelovanju spasenja: Otac poklanja svoju ljubav
da bismo postali djeca Božja; Duh tjera ropski strah i ispunja nas
sinovskim osjećajima; Sin nas kroz patnju u proslavu uči kako se postigne
baština. Duh nas oslobađa od samodostatnosti, od poganskog fatalizma i
determinizma, i sprema nas na pobjedničku borbu protiv duha tijela.
Istina vjere
Slaviti svečanost Presvetoga Trojstva je sjećanje i zahvala za
spasenjsko Božje djelo, koje se očituje kao dar Oca i Sina i Duha Svetoga.
Sve dolazi od Oca, koji je izvor božanskog i stvorenog života. Otac se
objavljuje po Sinu koji ulazi u našu povijest postavši čovjekom i dariva
nam milost spasenja po Duhu Svetome.
Bog se ne predstavlja kao neka monada zatvorena u sebi, nego kao
zajedništvo života, kao Otac, Sin i Duh Sveti, Trojstvo koje dohvaća svaku stvarnost,
privlačeći sve svojom ljubavlju. Sin Božji koji je postao čovjekom kao i
mi, može biti jedini Posrednik, jer je Bog i čovjek, i po uskrsnuću dana mu
je “sva vlast na nebu i na zemlji”, postao je Gospodin-Kyrios. U njemu i mi postajemo djeca Božja i možemo Ocu
upraviti zaziv Isusove intimnosti sa svojim Ocem:Abba! Tatica!. Svjedoči nam to Duh Sveti koji je
izliven u nama. (2. čit.)
Svečanost Presvetog Trojstva je slavlje Boga prisutna u povijesti;
slavlje prisutnosti Boga u dubinama bića čovjeka koji postaje “hram Duha
Svetoga” i “sin Božji”; slavlje prisutnosti Boga u Crkvi; slavlje
prisutnosti koju moramo živjeti, osjetiti, produbljivati, otkrivati sve
više, iako je nikad nećemo iscrpsti do dna; slavlje našeg zajedništva,
života po Kristu u Duhu Svetom u Ocu.
Izvor: www.veritas.hr
........
PRESVETO TROJSTVO
PRESVETO TROJSTVO TAJNO NAD SVE TAJNE
VJERUJEM U TE MADA, TE NE POJMIM
MOJ UM SE KLANJA TVOJEM
VELIČANSTVU
ŽIVOTU TVOM SE DIVI ON
U TVOJEG BITKA BOGATSTVO BEZ MJERE
SLAVA TI SVA JE
MOGUĆNOST
ZNANJE , PRAVDA , I LJUBAV, SVETOST I DOBROTA
I NE IZMJERNOST
VJEKOVA
OČE NEBESKI VJEČNA BOŽJA
RIJEČI
PRESVETI DUŠE KOJI ŽIVOT DIJELIŠ
VELIKI BOŽE TROJSTVO U JEDINSTVU
SLAVI TE VJERNI LJUDSKI ROD
I..Šram
|
|
