Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

USKRSNU GOSPODIN DOISTA, ALELUJA !






Uskrsnuo si  , Gospodine  Isuse !

Uskrsnuo si za mene, za nas, za svakog čovjeka. Pobijedio si grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta zato da i mi uskrsnemo.
Pomozi nam da uskrsne naša vjera, naša nada i naša ljubav! Uskrisi u nama novu snagu da te slijedimo i da te svjedočimo u tajni tvojega vazmenog otajstva, u tajni tvoje smrti i uskrsnuća.
Isuse, ne dopusti da nam bolna iskustva gubitka, nesreće i straha zatamne pogled na tvoje svjetlo. Ne dopusti nam da potonemo u beznađe i da nas dotaknu negativni osjećaji koje si ti pobijedio svojim uskrsnućem.
Uskrsni, Gospodine, u srcima onih koji više ne vjeruju u snagu prijateljstva i dobrote. U svima koji su dopustili da im srce nagrize mržnja, želja za osvetom i za sigurnošću stečenu nasiljem.
Isuse, uskrsni u djeci koja se rađaju, uskrsni u ljudima koji traže snagu za život, za sebedarje. Uskrsni u svima koji su ranjeni u tijelu, u duši, ili u duhu.

Grob nije mogao tebe, začetnika života, zadržati u svojem krilu.
Dođi, Gospodine Isuse! Trebamo te. Tvoje uskrsnuće novost je i nada svijeta. Tvoje uskrsnuće jedina je stabilna točka u svemiru koja sve pokreće, od koje sve dolazi i koja sve k sebi privlači. Tvoje uskrsnuće stvarnost je bez završetka. Slaveći tvoje uskrsnuće, Isuse, danas i svake nedjelje, ne slavimo tek minuli događaj nego tebe uskrsloga.

Slavimo tvoj izlazak iz vremena u novo postojanje, slavimo svoju budućnost.

Fra Zvjezdan Linić
Izvor: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=20026
.............




                                                                           
                                                                             

PJESMA USKRSLOGA KRISTA


Iz smrti se vratih zbog ljubavi!
Gori nebo, gore srca!
Plam taj žari, plam taj vrca.
Krista Boga
Uskrsloga, Uskrsloga!
Bilom lupa naša krvca!
Drhte zviježđa nebeskoga!
Iz smrti se vratih zbog čovjeka!
Za sve ljude, svega svijeta!
Nek se čuje sada jeka!
Smrt se guši, život cvjeta!
Za čovjeka, za čovjeka.
Za grešnika ovovijeka
starovijeka, novovijeka!
Iz smrti se vratih zbog života!
Da ne umre, da ne presta,
da rastjera vječne tmine.
Da nam žarka svjetlost sine
sa nebeskoga prijesta!
Za čovjeka ovovijeka
da zablista, Svjetlost Krista!
Tvoga, moga, Uskrsloga!

Mile Prpa

...........

Vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i blagoslovljen Uskrs !


VELIKI PETAK - DAN SPOMENA KRISTOVE MUKE I SMRTI











…….
„Prava, potpuna radost
izlazi upravo iz križa Gospodnjega.
I badava je tražimo drugdje,
samo u križu je možemo naći.
                             ( 6.3.1954. )“
………

„Promatranje muke Kristove
dat će nam potrebnu katoličku širinu.
Da ne gledamo samo sebe,
svoje bolove i  svoju patnju,
Da ne stojimo kao ukopani pred njom,
već da imamo smisla
za tuđe patnje, tuđe boli;
za boli najbliže okoline,
patnje svih bližnjih,
našeg naroda, Crkve, čitavoga svijeta.
Jer sve te boli i patnje sastaju se, stječu se,
dobivaju smisao,  dobivaju plodnost
          u izmučenom Kristu,
          u ranjenom i izudaranom Kristu,
          u raspetom Kristu.
Ako promatramo muku Kristovu,
nećemo biti sitničavi, uski,
već široki, univerzalni, pravi katolici.

                                       ( 8. 3. 1943. )“

Službenica Božja  Marica Stanković
          (1900 – 1957 )

Izvor: „Život je lijep“ – Izbor misli i poticaja, (str. 40, str.53 )
          Teovizija, Zagreb, 2011.god.



.......

                                                               








VELIKI ČETVRTAK ( MISA VEČERE GOSPODNJE )




Izl 12, 1-8. 11-14
1 Kor 11, 23-26
Iv 13, 1-15



Razmatranje




Velikim četvrtkom počinje Vazmeno trodnevlje. Na današnji dan blagoslivlja se sveto ulje koje se upotrebljava pri slavljenju sakramenata, a svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja. Samo ime Krist, hebrejski Mesija, na grčkom znači Pomazanik. Mi smo, po Njemu, nazvani kršćanima, što znači da smo i mi Pomazanici i da nastavljamo, svaki na svoj način, Njegovo poslanje u svome vremenu.

Veliki četvrtak je i spomen na Posljednju večeru. I mi smo pozvani Gospodinovu stolu kojemu je On nekad pozvao svoje apostole, nekoliko im puta ponovivši riječi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.“ Te večeri Isus nam je ostavio svoju oporuku, ustanovivši sakrament svoga tijela i krvi. Sveti Pavao u Prvoj poslanici upućenoj Korinćanima spominje Kristove riječi izrečene „one noći kad je bio predan“. Pri posljednjoj večeri, zahvalivši Gospodinu i razlomivši kruh, Isus reče: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.“ Zatim uze i čašu govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite, kad god pijete, meni na spomen.“

Na taj način Krist ustanovljuje euharistiju, što je središnji obred našeg, kršćanskog bogoštovlja, spomen-čin Kristova otkupiteljskog djela, znak Njegove trajne prisutnosti među vjernicima pod prilikama kruha i vina, i čimbenik njihovog zajedništva. Taj obred kojim se euharistija ponavlja i svetkuje nazivamo misom. Glavni dijelovi euharistije su blagoslov i pretvorba kruha i vina, te lomljenje kruha (hostije) i njegovo dijeljenje s pričesnicima. Pri tome se činu spominjemo Kristove posljednje večere s učenicima i Njegove neizmjerne žrtve za čovječanstvo.

Na današnji se dan po još jednom velikom činu spominjemo Kristovog oproštaja s učenicima. Osim, dakle, ustanovljenja euharistije, svećeničkog reda i Gospodnje zapovijedi o bratskoj ljubavi – prisjećamo se i Kristovog pranja nogu svojim učenicima. Svojim primjerom takozvane degradacije ili ponižavanja – Isus nas poziva da i mi služimo svojoj braći, da ih prihvaćamo i ljubimo.

„…Budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13, 1)

Život bez ljubavi je pakao. U tome se slažemo svi, pa čak i francuski pisci egzistencijalisti, inače poznati po odbijanju Boga. U svom kazališnom komadu „Zatvoreno društvo“ Jean Paul Sartre zamišlja troje ljudi, koji se nikada prije nisu vidjeli, zatvorenih u prostoriju bez prozora, bez mogućnosti da se jedni drugima makar malo pomaknu s puta. Počinju se mrziti, jedni druge smatraju bezveznjacima i bijednicima, međusobno se muče do bezumnosti, prigovaraju, provociraju, ubadaju, žele se međusobno uništiti... Zašto? Zato što je to bezizlazno mjesto čisti pakao, a u paklu nema ljubavi. Da, bez barem trunke ljubavi naš je zajednički život nemoguć.

Albert Camus, također francuski egzistencijalist, ukazuje nam na istu poantu, ali na posve drukčiji način, bez imalo riječi. On kaže: „Kad bih trebao napisati studiju o životu, knjiga bi imala 100 stranica - od toga bi 99 stranica bilo praznih, a na posljednjoj stranici napisao bih: Poznajem samo jednu jedinu dužnost, a to je - ljubiti.“

Danas, na Veliki četvrtak, kao na skoro nijedan drugi dan, Isus nas uvodi u školu ljubavi. Daje nam priliku doživjeti Njegovu ljubav u bratskoj pashalnoj gozbi. Ustanovljenjem presvete euharistije daruje nam trajnu prisutnost svoje ljubavi. U simboličnom pranju nogu pokazuje nam svu svoju ljubav koja će se u punini razotkriti na križu.

Petar, koji još ne razumije što Isus čini i što želi s pranjem nogu, odlučno to odbija. Zar da mu njegov Gospodin pere noge? To nikako! Petar još nije „progledao“, još nije nadahnut Duhom Svetim pa u svojoj dobroti i prostodušnosti reagira nagonski, burno, ljudski. Mi bismo, nasuprot njemu, trebali znati o čemu je riječ. Ivan Evanđelist gleda dublje i pomnije sluša Kristove riječi: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“ (Iv 13, 15). Ona ista Isusova ljubav koja dolazi do izražaja u euharistiji, očituje se i u pranju nogu, a do kraja obistinjuje na križu.

Koliko je Ivanu Evanđelistu važno pranje nogu, svjedoči samo mjesto na koje ga stavlja. Ivan izvješćuje o tomu na centralnom mjestu na kojemu drugi evanđelisti govore o ustanovljenju euharistije. Kad Isus na svojoj posljednjoj večeri kaže: „Ovo činite meni na spomen“, tu ne misli samo na euharistijsko slavlje, nego na čitav životni stav. Perući učenicima noge, Krist ih pita: „Razumijete li što sam vam učinio?“ Ako, dakle, ja – Gospodin i učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“

Kao na rijetko koji drugi dan, ovdje su liturgija i život u vrlo tijesnoj vezi. Razdvajanje ovih dviju stvarnosti protivilo bi se onome što je Isus učinio predavši samog sebe. Sama misa bez pranja nogu, točnije služenja drugima, bila bi samo puka forma. Prava se pretvorba ostvari kada se euharistija realizira u životu. Kad se to oboje dogodi, Gospodinova je prisutnost očita.

Umjetnici na svoj način izražavaju tajne. Tako je jedan svećenik i slikar, Nijemac Sieger Koder, jednom svojom slikom nazvanom „Dao sam vam primjer“, ukazuje na to da su pranje nogu i euharistija međusobno povezani i imaju jednaku težinu. Gospodin Petru pere noge. Petar sjedi na stolici, a Isus pred njim kleči. Petar je uznemiren i prestrašen – što to želi njegov Gospodin i Učitelj? Lijevom rukom odmahuje i odbija. Isus nam je okrenut leđima, ali mu se lice odražava u vodi u kojoj Petru želi oprati noge. Na taj način slikar želi prikazati Isusovu prisutnost.

U pozadini slike na jednom se stolu nalazi kalež i plitica s euharistijskim darovima - kruhom i vinom, tijelom i krvlju Gospodina. U sjeni se naziru lica ljudi koji razumiju što Isus čini i nastoje da se u Crkvi nikada ne zaboravi Isusov primjer pranja nogu.

Oh, kad bismo barem bili dostojni besramno gledati u Presveto, u zlatno sunce monstrance, u Kristovo bijelo, čisto tijelo žrtvovano za nas. Kad bismo barem uvijek imali ljubavi za svu svoju braću, pa i svakog našeg životnog Judu Iškariotskoga, te mu, kleknuvši preda nj, oprali noge, izmirivši se tako s njim i prihvativši ga kakav jest. Kad bismo barem uvijek bili uzvanici na gozbi Kristovoj, i sjeli u Njegovu blizinu, podijelivši kruh s braćom. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu! A ako i ne uđeš pod naš krov, Gospodine, samo reci riječ i naša će duša ozdraviti!

Isuse, hvala ti za beskrajnu ljubav koju nam iskazuješ u misnom slavlju. Ti očekuješ od nas da liturgiju živimo onako kako si je i ti sam prije nas živio. Pomaži nam da druge ljubimo kad su i prljavi, da bismo i u nečistoći ugledali čudo tvoje ljubavi – lice tvoga milosrđa i odanosti.

Amen.

Izvor: www.veritas.hr

.........







































        "Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove"

                                  ( 1 Kor 10,16)

GODINA VJERE 2012.-2013. - SVETO TRODNEVLJE




prof.dr.Mato Zovkić - Biblijski komentar misnih čitanja u godini C


Sveto trodnevlje - vrhunac liturgijske godine

U svagdanjem govoru navikli smo u sveto trodnevlje ubrajati Četvrtak, Petak i Subotu svetog tjedna. Međutim, večernja misa Velikog četvrtka je u liturgiji predvečerje sutrašnjeg dana, jer su kod Židova veliki blagdani počinjali večer uoči toga. Misom Večere Gospodnje počinje sveto trodnevlje i nastavlja se liturgijom Velikog petka, uskrsnog bdjenja, dnevne mise na Uskrs. Završava službeno Večernjom uskrsnog dana.
U Općim načelima o liturgijskoj godini stoji: "Vazmeno trodnevlje Gospodnje muke i uskrsnuća ističe se kao sjajni vrhunac čitave liturgijske godine: Krist je naime djelo ljudskog otkupljenja i savršene proslave Boga izvršio poglavito svojim vazmenim otajstvom, kada je svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život. Zato svetkovina Vazma ima u liturgijskoj godini ono dostojanstvo što ga u tjednu ima dan Gospodnji" (br. 18).

Čini se da su stari hrvatski pisci Uskrs nazvali Vazmom zato što su taj naziv izveli iz grčke riječi "azima" koja doslovno znači "beskvasni kruh" a skraćeno se upotrebljavala za glavni židovski blagdan Pashu kojoj je Krist dao novi sadržaj svojom smrću i uskrsnućem. Uskrs je najstarija i konstitutivna svetkovina kršćanske zajednice. Od slavljenja Uskrsa kao spomena na Isusovu smrt i uskrsnuće sabrala se Crkva kao uskrsni narod koji ima svoju Pashu, drugačiju od židovske. 
Uskrsno bdjenje sv. Augustin nazvao je "majkom svih bdjenja" ili vigilija. Time je htio reći da svi kršćanski blagdani i svetkovine imaju izvor i sadržaj u uskrsnom otajstvu, jer su ostali blagdani Kristovi, Marijini i svetački slavljenje pojedinih događaja Kristova spasenja koje je u pashalnom otajstvu vrhunski dogođeno i ponuđeno.
Svece slavimo zato što su na svoj način proslavili Krista raspetog i uskrslog pa se u liturgijskim molitvama nikada ne obraćamo svecima izravno nego Bogu koji je u njima nešto učinio po Kristu Gospodinu našemu.

Vrijeme korizme počelo je Pepelnicom i završava pred misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Iako na Veliki petak više razmatramo muku Kristovu a u uskrsnoj noći otajstvo uskrsnuća, u liturgiji se uvijek vežu u nerazdvojnu cjelinu muka i uskrsnuće.
To posebno vidimo iz svećenikove molitve na završetku pričesnog obreda Velikog petka:

Svemogući vječni Bože!

Ti si nas obnovio velikim djelom svoga milosrđa, blaženom smrću i uskrsnućem Isusa Krista:

čuvaj u nama njegove plodove, i primanjem toga otajstva daj nam snage da ti vjerno služimo.

Slavimo muku Kristovu nadajući se uskrsnuću s njime!



Veliki četvrtak:


Večera Gospodnja - žrtva i gozba kojom se konstituira Crkva

Pasha Židova - slika kršćanske Pashe (Izl 12,1-4)

Najstariji izvještaj o ustanovi euharistije (1 Kor 11,23-26)

Ponizni domaćin na gozbi ljubavi (Iv 13,1-15)




Veliki petak:


Drvo križa na kojem je visio Spas svijeta

Muka Isusova po Ivanu (Iv 18,1-19,42)

Sveopća molitva Crkve na dan Kristove smrti

Klanjanje križu

Pričest plodovima ranije Mise


Uskrsno bdjenje:


Ova noć Kristove vjerne oslobađa od grijeha, vraća milost i pridružuje svetima

Služba svijetla

Služba riječi

Krsna služba



Uskrs - dnevna misa:


Naša vjera u Uskrsloga temelji se na doživljajima povijesnih svjedoka

Bog ga uskrisi i dade mu da se očituje predodređenim svjedocima (Dj 10,34.37-43)

Žrtvovana je Pasha naša, Krist (1 Kor 5,6-8)

Vidje i povjerova (Iv 20,1-9)





"NE ZABORAVITE - JOSIPA JOVIĆA ! "



Josip Jović (21. 11 1969. - 31. 03 1991.) 

Među mnogima koji su dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, bio je i Josip Jović, sin Marije i pokojnog Filipa, iz Aržana, mjesta za kojeg je malo tko čuo prije Josipove smrti. Poginuo je na Uskrs 31. ožujka 1991. u sukobu sa srpskim četnicima, pobunjenicima ili najbolje reći – teroristima. Oni koji su ga bolje poznavali kažu da je od prvog dana vjerovao u pravednu i oslobodilačku borbu, a samim time i u pobjedu. Ali, sudbina je htjela da njegovo ime bude zapisano zlatnim slovima, ime ratnika, hrvatskog redarstvenika koji je na Plitvičkim jezerima, u vojno-redarstvenoj akciji, prvi položio život na Oltar Domovine. Ima li nešto svjetlije i vrednije od tog čina davanja cijeloga sebe za bolji i sretniji život sadašnjih i budućih generacija? Jedan je od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata čiji je život ugrađen u slobodu i neovisnost, u sve ono što smo ostvarili na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom i vojskovođom dr. Franjom Tuđmanom.

A tko je ustvari bio Josip Jović, na čijem grobu u Aržanu kod Imotskog danas stoji mramorna ploča s jednostavnim natpisom: „Plitvice, Uskrs 1991. Prvi branitelj pao za slobodu Hrvatske“? Nitko drugi nego tek jedan od nas, mladić koji je tek počeo živjeti. Iza njega nije ostala neka burna biografija, već veliko srce, srce za Domovinu! Bio je i ostao duboko privržen i nošen idealima slobode, bio je odan svojoj Domovini, svom narodu i njegovim težnjama i stremljenjima. Svjesno je uzeo oružje kad je trebalo, u nadi i vjeri da će time spasiti i slabe i nejake, otetu imovinu, ali i prava i dostojanstvo svakog hrvatskog čovjeka. Nakon tog „krvavog Uskrsa“, odnosno nakon njegove prerane smrti, na bojištima diljem Hrvatske u borbi protiv Srba, Crnogoraca, JNA i domaćih izdajica još su mnogi, poput njega, izgarali i umirali, često i kao bezimeni junaci. Davali su svoje živote dostojanstveno i gordo, nesebično se žrtvujući, ne bježeći od opasnosti i metaka. Sve to i štošta drugo učinilo ih je dostojnim i istinskim sinovima Lijepe naše.
Jović je bio svjestan da narod bez države ne znači ništa, da je dužnost svakog Hrvata da uvijek i svagdje najodlučnije brani Državu Hrvatsku, jer braneći nju, brani svoj dom, svoj narod, svoje ognjište, svoju djecu, brani i svoju budućnost.
Stoga će imena poput Josipa Jovića uvijek krasiti najljepše stranice hrvatske povijesti. Njima ćemo se diviti, njih ćemo se sjećati kao svojih najdražih.
Jović, prva žrtva hrvatskog Domovinskoga rata, nije ništa drugo nego već sada jedna velika i istinska legenda nastala na početku Domovinskoga rata, u borbi, daleko od svoje rodne kuće.
Da nije bilo tih i takvih junaka koji su pali nepobijeđeni, dostojanstveno i hrabro, sigurno ne bi bilo ni hrvatske države.
Vjerujemo stoga da Josipu, ali i svima koji su dali život ili krv za Domovinu, nije dovoljno reći tek jedno obično – hvala!
Stoga i ovog Uskrsa zapalimo svijeću za njihov izniman doprinos, ali i vječni život.
Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Izvor: www.udruga-gavran.hr

..........














Vječna mu slava i hvala.

Počivao u miru Božjem !


DA SE NE ZABORAVI !

Goran Kliškić (rođen  1969.) bio je hrvatski branitelj tijekom Domovinskog rata i zapovjednik jedinice diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade Oružanih snaga Republike Hrvatske.





                                                   




Bio je vrhunski ratnik izviđač-diverzant splitske 4.brigade. Poginuo je 1992. godine pokušavajući izvući ranjenog suborca Ivicu Vucu usred žestoke neprijateljske topničke paljbe na Bistrini kod Stona.
In memoriam
Goran Kliškić i Ivica Vuco  
24.3.1992 – 24.3.2013.

Bistrina modro zbori.
U sunčanu jutru se kupa.
Vrime je stalo
U ognju krvava dana.
Zamukle trave,
Riči u grlu
Tice u letu
Kapljice kiše
Nestašni vali.
Skrilo se sunce
Nestade misec.
Zamrzlo more krvi,
Jauk! Muk! Vapaj!
Krik! i suze
O! Životi!
Mladost, junaštvo, dobrota
Poštenje i ljubav
Prkose, žive
Na vječnoj straži
Na Bistrini pod boron
I zastavon
U kamenu pleteru
Imena
Goran i Ivica.
Braća, junaci.
U srcu uvik živi.

Ana Anka Zver
Fotografije: Damir Borovčak


Izvor: http://www.viktimologija.com.hr/index.php?option=com_content&task=blogsection&id=18&Itemid=107


..........


Vječna im slava i hvala.


Počivali u miru Božjem !



CVJETNICA - NEDJELJA MUKE GOSPODNJE




 




Razmatranje





Cvjetnica je poseban dan u crkvenoj godini. Duboko je usađena u našu kulturu po raznim običajima i liturgiji, po procesiji s maslinovim grančicama i drugim cvijećem, ali i po tome što nam ukazuje na blizinu Uskrsa, a time naviješta i Muku Gospodinovu.

Cvjetnica otvara vrata „Svete sedmice“ ili „Velikog tjedna“, kako se to u liturgiji lijepo naziva, jer nas uvodi u tajnu našega spasenja u muci, smrti i uskrsnuću Gospodina, u „Sacrum Triduum“ – sveto trodnevlje, kao vrhunac cijele crkvene godine.

Danas krećemo putem Isusa Krista koji je poslušan volji Očevoj. Za nas Krist ide u muku i smrt. To je put koji vodi u uskrsnuće i slavu Očevu. To je put u patnju i od Boga Isusovu „napuštenost“ na križu. Ulazak u Jeruzalem – Davidov grad – popraćen je oduševljenjem i klicanjem: „Blagoslovljen kralj koji dolazi u ime Gospodnje“ (Lk 19,38); „Blagoslovljeno kraljevstvo našega oca Davida, koje dolazi. Hosana Bogu u visini!“ (Mk 11, 10). Isus ulazi kao kralj, doduše, neobičan kralj, na magaretu. Dolazi, ali ne kao što je očekivano, da uspostavi veliko političko Davidovo kraljevstvo. Ne jaše na ratnom konju, ne dolazi u blindiranom mercedesu, uz silne tjelohranitelje i ostalu svitu. Ulazi u grad na magarcu, tovaru – životinji koja služi za teglenje, a ne junačke borbe, na životinji koja više simbolizira mukotrpnu i žuljevitu svakodnevicu nego dostojanstvene viteške podvige. On dolazi kao skromni, ponizni mironosni kralj da izliječi svijet u njegovoj nutrini, da uzme na sebe grijehe cijeloga svijeta i da uspostavi kraljevstvo Božjega mira. Zaista dolazi u ime Gospod-nje!

Dočekuje ga razdragano mnoštvo radosnim klicanjem, guraju se i tiskaju pozdravljajući ga palminim i maslinovim granama, prostirući pred magare svoje najbolje haljine, nastojeći Mu se što više približiti, dotaknuti rub Njegove haljine – ta napokon je došao Spasitelj! Narod kliče „Hosana!“ Isus zna da će se doskora to mnoštvo okre-nuti protiv njega. Čak će ga i učenici, prestravljeni, ostaviti samoga. Nalazimo li u tome događaju analogiju u našoj svakodnevici? Prepoznajemo li sebe u toj egzaltiranoj masi koja danas kliče pobjedniku, a sutra mu, vrlo lako, okreće leđa?

Još će u posljednjem zajedničkom času učenici biti s Kristom u Maslinskom vrtu, gdje će Isus, posve ljudski, zavapiti Ocu: „Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja“ (Mt 14, 36). Učenici u tom času spavaju, kao što i mi kunjamo dok se nad nama i nad našom domovinom nadvija ruka tuđinca i grabežljivca, samo čekajući pravi trenutak naše nepažnje i uljuljanosti u vlastite male živote. Juda svoga prijatelja i Gospodina izdaje, shvativši ogorčeno da Isus ne teži za židovskim kraljevstvom, niti želi svoj narod osloboditi od Rimljana, nego da je Njegovo kraljevstvo – kraljevstvo srca. Drugi se učenici razbježaše. Petar ga zataji. Narod koji je prije nekoliko dana klicao - Hosana - sad traži Njegovu smrt urlajući: „Raspni ga, raspni!“ (Mk 15, 13). Pilat ne nalazi krivnje na tome pravedniku, ali osloboditi Krista značilo bi kontrirati narodu, izazvati prevrat, a upravitelju jedne rimske provincije uvijek je mudro biti obziran prema vjerskim načelima pokorenog naroda. Šimun Cirenac, stranac, prisiljen je da mu pomogne nositi križ. Isus se, iscrpljen do posvemašnje iznemoglosti, oslanja na nj, a Njegova je ruka zaduženome pomagaču poput ptičjega krila na prijateljskom ramenu. Isusa svlače i izvrgavaju ruglu. Prolaznici s podsmjehom odmahuju glavama. I članovi Velikog vijeća mu se rugaju: „Drugima je pomogao, sada neka pomogne sam sebi, ako je od Boga izabrani Mesija“ (Lk 23, 35). Na križu je sam, napušten. Izgleda da ga je i Njegov Otac napustio. „U deveti sat zaviknu Isus jakim glasom: Eloi, Eloi, lama sabakthani!“ – što znači: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!“ (Mk 15,34). I izdahnu. Tako je gorak bio Isusov put - od „Hosana“ na Cvjetnicu, do napuštenosti od Boga na Veliki petak.

No, to je samo pola Isusova puta jer Veliki petak nije Njegov kraj. Put ima svoj cilj. Veliki petak nije cilj, on je tek strašna kulminacija Kristove zemaljske patnje i sebedarja. On vodi dalje, u uskrsnu noć i slavu Uskrsa, k cilju i vrhuncu cijele crkvene godine.

Je li, doista, Otac Isusa na križu napustio, kako to se čini prema Isusovim riječima: „Bože moj, zašto si me ostavio?“ Neki kažu da bi se njegov jecaj mogao prevesti kao: „Zbog čega si me ostavio?“ Da, zbog čega? Odgovaraju nam znakovi koji su se pojavili kad je Isus umro. Razderala se hramska zavjesa, što naznačuje da je prestao kult Staroga zavjeta u hramu i da se dogodilo ispunjenje u Isusovoj žrtvi. Potres, oluja, otvaranje grobova najava su da Isusovom smrću počinje uskrsnuće od mrtvih. Čak i rimski stotnik, vidjevši nadna-ravnu reakciju prirode, mora priznati: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ To će se osobito očitovati treći dan kad anđeo pita žene pristigle do Isusova groba: „Zašto tražite živoga među mrtvima? Uskrsnuo je, nema ga ovdje“ (Mk 16,6).

Isus je, dakle, paradoksalno, umrijevši dokazao da ga Otac nije napustio. Uskrsnuvši, uvjerio je sve svoje pristaše da više nema smrtnog časa jer smrt nije kraj. Ona je početak. Smrti zapravo i nema. Ona je tek mala noćna mora koju usnemo prije ulaska u Vječnost. Ona je tek stanica na putu od gnijezda do zvijezda. I sveti Pavao potvrđuje da kod Boga više nema osjećaja napuštenosti, a sveti Franjo Asiški u hvalospjevu suncu blagoslivlja Gospodina zbog „sestrice, tjelesne smrti“, prijateljice koja nas upoznaje s Njim. Isusovom smrti na križu i uskrsnućem od mrtvih, smrt je postala samo prijelaz u život koji čekamo. Život za koji živimo. Sva zla i grijehe čovječanstva mogla je otkupiti samo i isključivo jedna žrtva. Jedna za milijune drugih. Jedna, jedina, najskuplja, najveća. Smrt Sina Božjega, nevinoga Jaganjca, koji će smrti samoj biti – smrt.

Uđimo u ovaj veliki tjedan s Isusom u liturgijskim obredima cijelim svojim životom. To je put koji nas vodi od radosnog klicanja pri Njegovu ulasku u grad Jeruzalem prema stvarnom i konačnom slavnom klicanju na Uskrs. To je naša nada i naše spasenje, u tome vidimo opravdanje svih naših patnji i našega stremljenja. Pjesnik Gibran zaključuje: „Davno to bijaše kad drvo cedrovo pade, no miomiris traje i širit će se navijeke na sve četiri strane svijeta.“

Amen.

Izvor: www.veritas.hr

...........



                                               
                    "  Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje "









" RADIO MARIJA :132.EMISIJA "VJERA U SJENI POLITIKE" ( NED.24.03.2013. u 21 sat)"


radio marija krscanski glas u tvome domu
U nedjelju24. 03 2013. u 21 sat na programu Radio Marija
emitira se 132. emisija Vjera u sjeni politike
urednika i voditelja Damira Borovčaka.


Sadržaj emisije:
• Papa Franjo i politika
• Predsjednik vlade i isprike
• Kistanje i raseljavanje Hrvata

Tema mjeseca: Ucijene i popuštanja

U završnom dijelu emisije slušateljstvo će se moći uključiti:

- Što mislite o hrvatskoj politici sporazuma sa susjedima

Uključenje slušateljstva u emisiju:

Putem telefona         +385 1 232 77 77



RADIO MARIJA ČUJE SE NA INTERNETU
Radio Marija program uživo ◄ klik na ► Radio Marija program uživo
ZAGREB 96,4 i 106,8 Mhz    SPLIT 97,2 Mhz    VIROVITICA 88,3 Mhz
MaxTV kanal 64

RADIO MARIJA

Jordanovac 110

HR - 10000 Zagreb


Tel: +385 1 232 77 77  - broj za javljanje u emisiju

Tel: +385 1 232 70 00  - uredništvo
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Emisije Vjera u sjeni politike emitiraju se u živo na Radio Mariji jednom mjesečno, svake 4. nedjelje u 21 sat, od listopada 2001. do danas, neprekidno punih 11 godina.
Emisije sadrže objavljene vijesti u raznim glasilima, koje su prema autorovoj prosudbi zanimljive za hrvatsku katoličku javnost tog mjeseca. Nakon čitanja odabranih vijesti, slijedi tema mjeseca s uredničkim razmišljanjem, a zatim se uključuje slušateljstvo sa svojim stavovima.
Slušatelji su svojim komentarima ukazali da katolici vide ispravnost politike i put kojim bi trebala ići Hrvatska posve različito od stavova političara na vlasti. U stankama emitiraju se prigodne domoljubne pjesme.

Izvor: www.udruga-gavran.hr