POTICAJNE MISLI

Sreća drugoga

...daruj malo ljubavi i 

onima koji su premalo voljeni...

Stvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca

 i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmjeh, 

tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, 

zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i 

sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.

Budi kao dijete:

Jednostavan, spontan, radostan.

Nemoj biti bure puno problema.

I ti si kadar smijati se.

Otvori se kao što se cvijet otvara suncu.

Pokušaj svaki dan iznova

Voljeti ljude oko sebe.

Pokušaj u tišini

Vidati rane ljudima

Koji plaču, koji su očajni,

Iako možda svoju bol kriju iza srdačne maske.

Daruj malo ljubavi i onima

Koji su premalo voljeni.

To je divno.

Sreća drugoga

U tvojim je rukama.

.........

Preuzeto s http://radiomarija.hr

"ISTINA I PRAVDA"

Završetak pregovora za pristup Hrvatske Europskoj Uniji, po mišljenju dobro upućenih analitičara, čini Hrvatsku ranjivijom negoli je ikada bila poslije oslobođenja svojih okupiranih teritorija. Veliko je pitanje zašto je Hrvatska uopće dovedena u takav položaj i tko je stvarno za to odgovoran. Zašto je još mnogi međunarodni subjekti, umjesto da je prihvaćaju kao ravnopravnog partnera, zapravo žele što je moguće više očerupati bilo materijalno bilo politički ili moralno?  Može li itko u današnjoj Hrvatskoj sa sigurnošću reći da će Hrvatska ove godine potpisati pristupni ugovor s EU-om i u razumno vrijeme doživjeti ratifikaciju toga ugovora u svim članicama EU-a, ukoliko se hrvatski građani pozitivno izjasne o pristupu Hrvatske toj asocijaciji koja jako voli direktive? Može li ijedan hrvatski političar decidirano reći da se Hrvatskoj ne sprema nikakva »jugosfera« ili državno uvezivanje po formuli: bivša Jugoslavija minus Slovenija i plus Albanija? Nije li ta nevjerojatna ranjivost i nemoć prepoznatljiva već uz ostalo po nerješavanju za hrvatske građane sudbinski važnih gospodarskih pitanja, npr. uspostave primjerene poljoprivredne proizvodnje, opstanka brodogradilišta ili proglašenja gospodarskoga pojasa - što uporno ali uzalud traže hrvatski ribari – jer se hrvatski interes u tim pitanjima suočava s interesima moćnijih država?  Nije li ta ranjivost vidljiva u iskazanoj nemoći da Hrvatska zaštiti dvojicu hrvatskih građana, hrvatskih branitelja, koje druga država, konkretno Republika Srbija, dvojbenom optužnicom tereti za djela koja su, ako su (a po izjavi DORH-a za zeničkog uznika uopće i nisu) počinjena na hrvatskom teritoriju? Može li netko zamisliti da bi 1961. godine, petnaest godina nakon završetka rata, Njemačka uhitila francuske branitelje i optužila ih za ratne zločine počinjene na francuskom teritoriju za vrijeme njemačke agresije na Francusku?  Budući da takva politika nikako ne može voditi dobrosusjedskim odnosima, nameće se pitanje je li i Srbija postala instrument u rukama dijela međunarodnih antihrvatski raspoloženih faktora? Nije li ranjivost Hrvatske prepoznatljiva i u vrlo sustavnom i smišljenom djelovanju moćnika koji kontroliraju glavnu struju javnoga mnijenja u Hrvatskoj, a koja, krivotvoreći istinu, širi prvenstveno crnilo, negativnosti, sve ono što može degradirati hrvatsku državu i hrvatski narod, ili svim sredstvima pokušava zaglupljivati hrvatske građane? Kako se suočiti s tim brojnim, iznimno teškim i nezaobilaznim pitanjima i problemima, najbolje je rješenje ponudio sisački biskup Vlado Košić koji je u nedjelju 16. siječnja u povodu spomen na slavne branitelje Zrina uz ostalo u propovijedi rekao: »Danas naša borba u prvom redu treba biti borba za istinu. Istina, istina i samo istina, cjelovita istina - pravo je i najbolje naše oružje i jedino što nas treba učiti što se stvarno nama dogodilo ili nije dogodilo, kad smo na vlastitoj koži osjetili otimanje i komadanje naše domovine. Nitko nije ovlašten da prešućuje istinu ni za koji tobože viši cilj, da na lažima stvara privid dobrih odnosa, a previđa istinu. Drugo naše oružje, kojim nam se valja danas boriti i tako čuvati i unapređivati slobodu, jest pravda. Pravda nije ni nova ni stara, nije na prodaju i ne podlije že mišljenjima nikakvih političkih arbitara kojima je prije svega stalo do zadovoljenja vlastitih političkih interesa.  Pravda je dati svakome što mu pripada, ni više ni manje. Stoga ona mora biti norma za sve, ili je uopće nema.  Gospodin naš Isus Krist rekao je: 'Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.'« Samo pravda i istina, i to cjelovita istina o prošlosti i o svim sadašnjim aspektima političkog, gospodarskog, kulturnog, socijalnog i svih drugih aspekata života u suvremenom hrvatskom društvu temelj su na kojem se može i mora - a pravi vjernici su uvjereni s Božjom pomoći da i hoće - izgraditi zdrava, sposobna i uspješna hrvatska država. Doista, neuklonjiv je dojam da je žrtvovanje i nepoštivanje istine i pravde na razini osobnog, obiteljskog, društvenog i državnog života korijen svih aktualnih nedaća. Stoga je uklanjanje svih falsifikata, svih zamagljivanja i svih skrivanja iza stvarnih ili nevidljivih zidova zadaća svakoga hrvatskog građanina, i to na svim razinama na kojima je on nazočan i djelatan.  Samo cjelovita istina može ozdraviti hrvatsku politiku, osvijetliti njezine zarobljenosti i lutanja, jer samo ozdravljena politika može ispuniti svoj smisao: služenje općemu dobru hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana. Samo uklanjanje svih oblika nepravde, a ima ih nažalost veoma mnogo u suvremenome hrvatskom društvu, te pretakanje pravde u zakonska i pravna rješenja te beziznimno poštivanje pravde i prava, mogu i moraju osloboditi hrvatsko društvo i hrvatsku državu sadašnjih podjela. Unutarnje zagovaranje pravde i prava temelj je i za promicanje i postupanje Hrvatske u duhu međunarodnoga prava na međunarodnoj sceni. Samo pravedna Hrvatska, vjerna i dosljedna svim odredbama međunarodnoga prava, i danas može i mora s velikim Matošem isticati: »Regnum regno non praescribit leges!« (tj. kraljevstvo ne može propisivati zakone drugom kraljevstvu). Otkrivanje, prihvaćanje i poštivanje istine i pravde hitna je zadaća za sve pripadnike hrvatskoga naroda, osobito za sve vjernike katolike, i za sve hrvatske građane, jer samo istina i pravda zacjeljuju svaku društvenu ranu, osposobljavaju za hitno ispravljanje postojećih nedaća i za izgradnju stabilne i međunarodno respektabilne hrvatske države i hrvatskoga društva. Ivan Miklenić Glas Koncila Preuzeto s http://hakave.org/

 

"BJELOVARSKO - BILOGORSKI ŽRTVOSLOV"-MILE PRPA

Kad Vam dođe u ruku, (svake hvale vrijedna) neka knjiga, a ako ste k tome još čovjek od pera, ništa vam drugo ne preostaje već da o toj knjizi napišete i objavite članak, putem kojeg će još veći broj ljudi saznati za tu knjigu i njen sadržaj. Knjiga nosi naslov Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije.  Knjiga  je enciklopedijskog formata s tvrdim uvezom i ima 976 stranica. Riječ je o pravome ( i za druga područja) primjernome Bjelovarsko-bilogorskom žrtvoslovu. Žrtvoslov je izdala Matica hrvatska - ogranak Bjelovar. Odmah na prvi pogled kad se knjiga uzme u ruke i počme čitati vidi se da je u knjigu uložen višegodišnji trud u istraživanje, obradu i sistematizaciju žrtava po područjima, s osnovnim podatcima o svakoj žrtvi. „Knjiga Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije svjedočanstvo je jednoga teškoga vremena u kojem se našao naš narod te zapis stradanja na području Županije svih onih koji su bili nepoćudni jugoslavenskom režimu. Istina o partizanskim zločinima u ratu i nakon njega bila je sustavno zatajivana, no sačuvala se usmena predaja koju smo nadopunili uvidom u različite izvore i odlučili predstaviti široj javnosti te tako u konačnici pomoći stvaranju jedinstvenoga hrvatskoga nacionalnoga žrtvoslova. Ovu knjigu ne smatramo potpunom i dovršenom jer istraživanje prešućivanih žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća dugotrajan je i mukotrpan posao i vjerojatno će se u godinama koje dolaze pronalaziti novi slučajevi na koje mi u dosadašnjem radu nismo naišli..." To su riječi ali i veliko djelo iza kojeg stoje imena trojice autora i istraživača, koji su poduzeli pravi nacionalni istraživački podvig koji može služiti kao primjer i uzor za sve preostale županije u RH na sličnome istraživanju, ali i mnogo šire....! Ta imena autora su Zdravko Ivković dipl. ecc., Josip Vusić, prof. i Anita Blažeković, prof. Tim vrijednim neimarima svaki onaj koji, ne samo da pročita, već ako samo i prolista knjigu, osjetit će potrebu da im se zahvali na silnom trudu, radu i istraživanju, da bi ovo veliko žrtvoslovno djelo dobilo ovakav oblik i sadržaj koje ima.  Riječ je bez iti najmanje sumnje o jednoj od najtemeljitijih žrtvoslovnih obrada nekog područja u povijeti hrvatskoga žrtvoslovlja s popisom i obradom 6322 žrtve. Knjiga donosi pregled stradanja Hrvata Bjelovarsko-bilogorske županije od uspostave prve Jugoslavije 1918.g pa do završetka 2.svjetskog rata i poraća te uspostave komunističke Jugoslavije. Knjiga započinje s opisom najvažnijih događaja u razdoblju Karađorđeve Jugoslavije – ubojstva i nasilja koja su počinili srpski žandari, pobune hrvatskih seljaka 1920. g u Velikom Trojstvu i Velikom Grđevcu, osnivanje četničkih organizacija i sl. Knjiga sadržava i dio predratnog ozračja u gradu Bjelovaru i okolici, kao i početak 2.svjetskog rata i uvjete u kojima je još 08. travnja 1941.g najprije u samome Bjelovaru proglašena NDH. Knjiga je protkana i mnogim povijesnim dokumentima koja svjedoče o pojedinačnim ili grupnim stradanjima i represijama i nad nacionalnim manjinama poput Nijemaca, Mađara i sl. na području današnje Bjelovarsko – Bilogorske županije. Posebno se obrađuje Travanjski rat i Bjelovarski ustanak te prvi ratni zločin na području Jugoslavije u 2.svjetskom ratu kojeg su počinili pripadnici II. Četničkog puka Car Dušan silni 10. travnja 1941.g. u selu Donji Mosti gdje je ubijeno 11 hrvatskih seljaka. Naravno, ključna vrijednost knjige je poimenični popis prešućivanih žrtava po gradovima, općinama i njima pripadajućim naseljima gdje je samo smrtno stradalo 6322 prešućene žrtve. Od toga broja stradalo je 4079 vojnika uglavnom pripadnika Oružanih snaga NDH, 2033 civilne osobe i 210 nepoznatih. Od toga u ratu je stradalo 4302 prešućene žrtve, a poslije rata 2020 prešućenih žrtava. Ovaj Bjelovarsko-bilogorski žrtvoslov je istinski vrijedan dokument jer je oteo od zaborava dragocijene podatke s područja Bjelovarsko-bilogorske Županije i sačuvao ih kao prilog utvrđivanju istine, koja je današnjoj Hrvatskoj nasušno potrebna, Hrvatskoj koja je desetljećima izložena bezdušnoj agresiji laži koja u potpunosti iskrivljuje sliku o Hrvatima i Hrvatskoj kako u Domovini jednako tako i u svijetu. Zato autorima ove knjige, njenim istraživačima i sakupljačima dragocijenih podataka možemo samo reći – jedno veliko hvala na njihovome radu i rezultatima. Mile Prpa Preuzeto s  http://hakave.org  ..................... Prilažem dodadtno  ka prilogu:   Knjiga Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko – bilogorske županijesvjedočanstvo je jednog teškog vremena u kojem se našao naš narod te zapis stradanja na području naše Županije svih onih koji su bili nepoćudni jugoslavenskom režimu.  Istina o partizanskim zločinima u ratu i nakon njega bila je sustavno zatajivana, no sačuvala se usmena predaja koju smo nadopunili uvidom u različite izvore i odlučili je predstaviti široj javnosti te tako u konačnici pomoći stvaranju jedinstvenog hrvatskog nacionalnog žrtvoslova.  Enciklopedijski format - 976 str. - popis 6 322 žrtava  Kontakt - prof. Anita Blažeković - 091 516 3967 anita.blazekovic@gmail.com Preuzeto s www.viktimologija.hr

 

DA SE NE ZABORAVI !

Za poginule branitelje i hrvatske generale

Udruga "Žene u Domovinskom ratu Zadar" treću je godinu zaredom održala molitvenu hodnju "Koracima nade u istinu", od Islama Latinskog preko Paljuva do Pridrage, a u povodu osamnaeste obljetnice vojno-redarstvene oslobodilačke akcije Maslenica. Hodnja se organizira u spomen na sve poginule hrvatske branitelje u ovoj akciji i za hrvatske generale koji su akciju planirali i izveli, a to su bili generali Janko Bobetko, Mladen Markač, Ante Roso, Mirko Norac i Ante Gotovina. Molitvena hodnja je organizirana uz potporu Udruge zadarskih tenkista, zadarske HVIDRA-e, Udruge branitelja i dragovoljaca Pridraga i Udruge branitelja i dragovoljaca Paljuv.


Hodnja je otpočela blagoslovom svećenika don Zdravka Katuše kod spomen-obilježja na Zelenom hrastu te se krenulo dalje prema Kašiću i Smilčiću. Hodočasnice i hodočasnici su putom molili Marijin križni put i čitali imena poginulih branitelja na spomen-obilježjima. Općina Posedarje je u Kašiću organizirala marendu za sudionike hodočašća.


Dalje se hodalo prema Paljuvu gdje je u osnovnoj školi održan ručak uz pomoć Općine Novigrad i u organizaciji Udruge branitelja Paljuva i Mjesnog odbora Paljuv. Potom je hodnja preko novigradskog groblja nastavila prema Pridrazi, gdje u crkvi Svetog Martina održana služba riječi koju je predvodio don Jure Zubčić. Priređen je domjenak u kripti Gospe od Ružarija i pročitano je svjedočanstvo Blaženke Zubčić koje je nedavno objavljeno u najnovijoj knjizi iz serije "Koracime nade u istinu" "Moja priča za vašu istinu".


Iz Udruge "Žene u Domovinskom ratu Zadar" poručuju da su odlučne u svojoj nakani da ovu molitvenu hodnju održe i učine tradicionalnom.


zadarskilist


Prenešeno s  http://www.braniteljski-portal.hr

BENJAMIN TOLIĆ : BRANITELJI I VLAST

Devetnaestu obljetnicu međunarodnopravnog priznanja  Republike Hrvatske  i trinaestu obljetnicu povratka  hrvatskoga Podunavlja iz srpske okupacije u hrvatski  ustavnopravni poredak obilježili su prosvjedi hrvatskih  branitelja protiv  hrvatske državne vlasti.  U Bosni je tjedan dana prije te obljetnice na zahtjev srpskoga Interpola uhićen Tihomir Purda, vukovarski branitelj i  negdašnji zatočenik srpskih logora.  Srbija je Purdu optužila da je god. 1991. u Vukovaru počinio ratni zločin i zatražila njegovo izručenje. Ali, kako su  službena Srbija i službena Hrvatska u zadnjih desetak godina uspostavile srdačne odnose, dva su se ministarstva pravosuđa dogovorila da pravosudni postupak protiv Purde vodi hrvatsko pravosuđe pod srpskim nadzorom.  Hrvatska se vlast drži kao da je zaboravila tko je godine 1991.  temeljito razorio Vukovar, pobio, prognao, odveo u zarobljeništvo  tisuće i tisuće Vukovaraca.  Zato se i ne pita: Otkud sada srpska jurisdikcija u Vukovaru?  Nije li Vukovar u Hrvatskoj?  Ako je u Hrvatskoj ratovala JNA, a ne Srbija, otkud u Srbiji toliki logori za Hrvate?  Ako se danas Srbija odriče svoje negdašnje  vojske,  zašto u Purdinu slučaju postupa  po odluci njezina suda?  Ta pitanja možda ne muče sve hrvatske branitelje. Ali sve ih  uznemiruju optužbe zbog ratnih zločina. Oni znaju da su gotovo svi istaknutiji sudionici Domovinskoga rata već zaglavili u haaškim, hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, srpskim tamnicama.  A vide: Vrijeme teče, ali teče i  proizvodnja hrvatskih ratnih zločinaca.  Eto, nedavno je programska ravnateljica Amnesty Internationala Nicole Duckworth otjerala u zatvor Tomislava Merčepa.  Sada pritišće Vladimira Šeksa. A označila je i Davora Domazeta Lošu.  Ta ludost ne će sama od sebe stati  ni  kada se zatvori Haaško sudište.  A pravosudno mrcvarenje karlovačkog  branitelja  Mihajla Hrastova  zorno pokazuje kako će posao toga sudišta obavljati hrvatski sudovi.  Hrvatski su branitelji zbog toga izašli na ulice i trgove.  Oni javno optužuju hrvatsku državnu vlast da ih je izdala. Traže da  se napokon obustave „neosnovani progoni“, da država zaštiti njih  i njihove obitelji. Vlast na tu optužbu odgovara mudro.  Predsjednik Države Ivo Josipović ne vidi razloga da se branitelji  osjećaju izdanima. On se njima ponosi jer su svojim  zauzimanjem  i žrtvovanjem stvorili državu.  Stoga im poručuje: Nitko ne će progoniti branitelje koji su časno  branili domovinu. Ali pred hrvatskim će pravosuđem odgovarati svi  koji su se ogriješili o zakon. Hrvatska, veli, ne će biti slijepo crijevo  Europe, nego ravnopravna 28. zvijezda Europske unije.  Slično zbori predsjednica Vlade Jadranka Kosor. Branitelji su, ističe ona, uz prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana,  najzaslužniji za slobodnu i suverenu hrvatsku državu, kojoj se danas  smiješi članstvo u Europskoj  uniji.  Predsjednik Sabora, slavni haiku pjesnik Luka Bebić, s neznanih  se razloga  ovaj put odmaknuo od obljetničke poezije. Argumenti su vlasti i etički, i patetički, i logički - šuplji.  Etički: Josipović i Kosorica sretna su Titova djeca, koja danas -  kao krajnji  korisnici Domovinskoga rata - štite Udbine ubojice.  Patetički: Josipovićeva „zvijezda“ blizanka je kokarda na partizanskoj kapi, koju je ljetos slavio na četničkomu sajmu u Srbu, a Kosorica  je svoga Tuđmana davno zasjenila slavom Ive Sanadera  („Kud Sanader, tud i ja!“).  Logički: Hrvatska može u Europskoj uniji biti ravnopravna samo  s Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom i Kosovom.  Stoga nuditi  tvorcima slobodne i suverene Hrvatske svijetlu  budućnost u Europskoj uniji može samo netko tko  ili ne zna  što govori  ili temeljito prezire zdravi razum tih ljudi. A Domovinski rat, izvorište naše slobode i neovisnosti?  Njegovu je slavu definitivno izdala i prodala politika vođena pod  geslom  „Europska unija nema alternative“ kada je - na zahtjev iz  Bruxellesa - četnike  promaknula u državnu vlast i otvorila trajni   lov na hrvatske branitelje.  Što dakle? Hrvatskomu branitelju i ponosnu Hrvatu samo slobodna  i samostalna Hrvatska nema alternative.  A kako danas stvari stoje, krajnji je čas da takvi ljudi - nasuprot  Savezu za Europu, koji čine sve stranke zastupljene u Saboru  – stvore Savez za Hrvatsku.  Samo se tako može na sljedećim izborima otkupiti izdana i  prodana slava Domovinskoga rata.  Drugog puta nema. Benjamin Tolić, http://www.jedinohrvatska.hr

PARK PRIRODE KOPAČKI RIT- DRAGOCJENI BISER PRIRODE KONTINENTALNOG DIJELA RH

Zimska idila u Parku prirode Kopački rit

Posjetitelji mogu uživati u šetnjama kilometarskim poučnim stazama, a budući da vegetacija sada nije bujna, lakše je uočiti brojne životinje kao što su jeleni, košute, srne, divlje svinje, dabrovi, vidre, ali i brojne ptice močvarice

OSIJEK - Park prirode Kopački rit posljednjih je dana posebno atraktivan. Njegovi kanali i jezera okovani su ledom, a drveće ukrašeno injem, pa sve izgleda doista idilično. 

Turističke ekobrodice, koje tijekom godine jezerima prevezu na tisuće turista, sada miruju na zaleđenoj vodi, no posjetitelji u svakom slučaju i sada mogu uživati u ljepotama tog parka prirode. Na raspolaganju im je šetnja kilometarskim poučnim stazama. Budući da vegetacija sada nije bujna, puno je lakše uočiti brojne životinjske stanovnike Kopačkog rita kao što su jeleni, košute, srne, divlje svinje, dabrovi, vidre, ali i brojne ptice močvarice kojima je upravo taj park prirode najdraže zimovalište. 

Tijekom prošle godine Javna ustanova Park prirode (JUPP) Kopački rit zabilježila je 31.000 posjetitelja. Ta se brojka odnosi samo na one posjetitelje koji su koristili neki od njihovih programa kao što su vožnje brodicama ili čamcima uz stručne vodiče, obilasci kompleksa dvorca Tikveš, promatranje ptica… 

Zanimljiv je podatak da je prošle godine zabilježeno veliko povećanje inozemnih gostiju, koji su činili čak 23 posto ukupnog broja posjetitelja. To je za oko 10 posto više stranaca u odnosu na godinu ranije. Iako Kopački rit, kada je riječ o inozemnim turistima, uglavnom posjećuju gosti iz susjednih država, sve je više onih koji u taj prirodni močvarni rezervat dolaze i iz nama udaljenijih svjetskih zemalja poput Australije, Novog Zelanda, Japana i Amerike. 

To je dokaz da sve više ljudi prepoznaje kvalitete tog područja, jedinstvenog u Europi, u kojem obitavaju 293 vrste ptica, što čini 78 posto od ukupne ornitofaune Hrvatske, 44 vrste riba te više od 2000 različitih bioloških vrsta, od kojih su mnoge rijetke i ugrožene vrste na svjetskoj razini. 

»Prvi put nam se ove godine dogodilo da smo u jednom mjesecu imali veći broj stranih od domaćih turista. To je bilo u kolovozu. Velik broj gostiju bio je iz sjeverne Europe. Naime, sve više turista sa sjevera Europe, na putu prema Jadranu, odabire baš Baranju i Kopački rit za jednodnevni odmor«, kaže Renata Tot iz službe za prezentacijske aktivnosti JUPP-a Kopački rit. 

Ako sve bude išlo prema planu, ove bi se godine ne jednom od rubnih dijelova parka mogao urediti i ekokamp za pedesetak šatora, koji bi funkcionirao u potpunosti u skladu s prirodom.

autorica  teksta Maja Sajler Garmaz, http://www.vjesnik.hr 

-----------------------------------------------------------------


 





Sadržaj priložen u video prilogu snimila sam prilikom posjeta Parku prirode Kopački rit, dne 27.09.2009.

NAJAVA EMISIJE NA RADIO MARIJI

Emisija na Radio Mariji - Ima li itko pravo suditi vukovarskim
braniteljima?


U nedjelju 23. siječnja 2010. u 21 sat
u sklopu emisije «Vjera u sjeni politike», koju na Radio Mariji vodi
Damir Borovčak, obradit će se teme: 


"Gvozdansko kao uzor",
 "Bespuće podvala" 
i "Petokolonaške besramnosti". 




U drugom dijelu emisije slušatelji će se moći uključiti u program
i izreći svoja razmišljanja o temi 


"Ima li itko pravo suditi vukovarskim braniteljima?". 




Tema mjeseca je "Kako dočekati Papu". 


Radio Mariju moguće je slušati u Zagrebu na frekvencijama 96,4 Mhz
, 106,8 Mhz; u Splitu na 105,5 Mhz, odnosno u području Virovitice na 88,3 Mhz, a za slušanje preko Interneta dovoljno je slijediti 
ovu poveznicu. 


Broj telefona za javljanje u emisiju je +385-1-232-77-77, dok je broj telefona uredništva +385-1-232-70-00.




preuzeto s http://hakave.org/index

CVJETNI SLAP

http://www.youtube.com/watch?v=79qmCV6YXvE&feature=autoplay&list=UL8XypCb_6T7g&index=19&playnext=3

July day in Paradise Nachtigall Serenade Andre Rieu

Riječi

Postoje

lijepe i ružne riječi.

Najljepše su ove:

Dođi!

Čekam Te!

Eto me!

Teška, ružna

i nemoćna je ona:

Moram ići!

Što učiniti s riječima

između dva otkucaja zvona

na crkvi svetoga Antuna?

Spremiti ih u crvenu kutijicu,

a zatim ih poput bisera vaditi,

zagledati na svjetlu

i kao najveći škrtac,

dugo oklijevajući

dati onom drugom.

autor stihova Javorka Pangerčić

ČUDESNI DAR PRIRODE

Bijela ruža

Kada ti ljubav dotakne dušu

otvori se

zadrhti

prospi svoju nježnost

dodirni i druge

da osjete

što znači

voljeti

a uzvratit će ti

kako tko bude

znao i htio

netko će ti pokloniti rukom oslikanu vazu

pridodat će i svileni šal

drugi će ustati ranom zorom

da ti nabere mirisnih trava

a netko će doći sa bijelom ružom

nekome će biti dovoljno

samo da bude u tvojoj blizini

blizu izvora – izvora ljubavi.

Eho mog čeznuća

Ružo, moja ružo!

Eho mog čeznuća.

Odazivu duše.

Smiraju pogleda.

Tebi se utičem,

od tebe tražim blagoslov.

..........

Snovi

Obujmih ružu.

Gle! Osjećam

među dlanovima

udarce srca.

Prislonim joj lice.

Oćutih baršun

ili je to Tvoj dodir.

Tonem u san

a pod glavom jastuk

pun ružinih latica.

Kakvi li su samo

moji snovi?

........

Sub rosa

Kakav bi Ti bio život

kad u njemu ne bi bilo ruža?

Tko bi poticao Tvoju dušu

da širi opojne mirise

koje dobronamjerni ljudi prepoznaju

i hrle u Tvoju blizinu?

Tko bi Te podsjećao

na plemenitu gestu darivanja

kad ne bi bilo ovog vjesnika srca?

Znadeš li boljeg barometra

rasploženja od ruže?

            Uočavaš li prvo trnje,

            tada si blizu depresije.

            Ako se diviš bojama,

            otvaraš svoj duh

            ljepotama svijeta.

            A ako te zanese miris,

            na dobrom si putu

            prema rajskim visinama.

Svatko se u svome životu sreće s ružom.

Nekome će rođenje biti

posuto ružama,

drugome će pupoljci krasiti zapučak

i vjenčani buket njegove mladenke,

a rijetki će biti oni

koji na posljednjem ispraćaju

ne budu otpremljeni ružama.

            Postoje i ona razdoblja u životu

kada nam darivanje ruža

pređe u naviku.

I to su ona sretna vremena,

puna zahvalnih osmijeha

i toplih poljubaca.

         Možda mi možeš u povjerenju reći

            može li se život nazvati životom

                        ako u njemu nema ruža?

...............

autor stihova Javorka Pangerčić,  http://javorka.webs.com

"ODRŽANA TRIBINA "KRŠĆANIN U POLITICI " U METKOVIĆU"

U petak 14. siječnja 2011. u Metkoviću je održana tribina "Kršćanin u politici", na kojoj su govorili saborska zastupnica HSS-a Marijana Petir i predsjednik Obiteljske stranke i inicijator pokreta Hrvatski rast Ivica Relković.

Gosti tribine upozorili su kako se kršćani skanjuju ulaska u politiku čime ostavljaju slobodan prostor manje sposobnima, manje poštenima ili manje stručnima koji politiku vide kao plodan medij za ostvarenje osobnih interesa. 

Oba predavača složila su se kako je to posljedica općeprihvaćenog razmišljanja kako kršćaninu nije mjesto u politici, odnosno da kršćanin u politici ne može opstati što je prema njihovom mišljenju potpuno pogrešno. 


Takvi stavovi upravo odgovaraju onima kojima je vjera i kršćanstvo neprijatelj u postizanju nemoralnih ciljeva. 


No za apatiju i beznađe smo upravo mi sami kršćani odgovorni jer smo dužni poduzeti sve da svoje kršćanstvo sprovedemo i kroz politiku i svakodnevni život.

– Nije dovoljno zvati se katolikom, a onda podržavati zakone koji dokidaju sve što ima veze s katoličanstvom i zdravim razumom. U politici nisu dovoljni samo lijepo sročeni programi, važna je i vjerodostojnost osobe koja stoji iza tog programa. Političar vjernik mora znati spojiti vlastiti interes i opće dobro, a to je danas rijetkost u politici općenito – rekla je tijekom izlaganja Marijana Petir.

U svom izlaganju Relković je rekao kako su već sljedeći izbori nova mogućnost da se dosadašnje nesnalaženje vjernika katolika u politici promjeni u korist njihovog snažnog i vjerodostojnog angažmana što su, kako je rekao, nebrojeno puta posljednjih godina zatražili i Papa Ivan Pavao II. i Papa Benedikt XVI. i hrvatski biskupi, u čemu bi trebala pomoći i predkampanja koju će od Vukovara do Konavala provoditi novi politički pokret Hrvatski rast.

 U tom novom političkom pokretu koji se bazira na kršćanskim vrijednostima građani će sami sastavljati liste što je veliki pomak u inače trulom hrvatskom izbornom sustavu koji je, po Relkoviću, uz veliki postotak građana koji ne izlaze na izbore jedan od glavnih problema hrvatske demokracije.

Na tribini su se mogli čuti i drugi zanimljivi stavovi predavača o aktualnim pitanjima u hrvatskom društvu.

Nikola Grmoja, Predsjednik Udruge Narenta

Objavio http://hakave.org

....................

Prilažem dodatno i video priloge s održane tribine . 

Preporučam pogledati i poslušati izlaganje predavača .

www.youtube.com/.../
www.youtube.com/.../
www.youtube.com/.../ www.youtube.com/.../ www.youtube.com/.../ www.youtube.com/.../ www.youtube.com/.../