Koliko cvjetova nježnih
u šumi svakog ljeta;
ne znamo imena cvijeću,
a ono za nas cvjeta.
Crveno, zlatno, plavo,
miriše usred trava;
kad mjesec ugasi nebo,
latice sklopi spava.
Ujutro, oprano rosom,
otvara trepavice
i cijelog dana gleda
što rade bube, ptice.
I nasmijano čeka
da dođe neko znan,
da prođe dječak-putnik
sa toplim: dobar dan.
Samo je ponekad tužno,
sred najljepšeg ljeta,
jer ne znamo mu ime,
a ono za nas cvjeta.
Nasiha Kapidžić Hadžić
u šumi svakog ljeta;
ne znamo imena cvijeću,
a ono za nas cvjeta.
Crveno, zlatno, plavo,
miriše usred trava;
kad mjesec ugasi nebo,
latice sklopi spava.
Ujutro, oprano rosom,
otvara trepavice
i cijelog dana gleda
što rade bube, ptice.
I nasmijano čeka
da dođe neko znan,
da prođe dječak-putnik
sa toplim: dobar dan.
Samo je ponekad tužno,
sred najljepšeg ljeta,
jer ne znamo mu ime,
a ono za nas cvjeta.
Nasiha Kapidžić Hadžić