Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

LIJEPA NAŠA DOMOVINO !!!




SNAGA  I LJEPOTA  PJESME LIJEPA NAŠA DOMOVINO



 U čemu leži snaga i ljepota hrvatske  himne – pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?! Da bismo to lakše shvatili,  pomoći će nam  njeni stihovi i to svaki pojedinačno:
                          *   *   *
 Lijepa naša domovino! 
Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka  Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina Učke i Ćićarije! I zagorski bregi ljepotu tvoju tkaju, i zeleno žito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova; Dubrovnika i Korčule, zbog Griča i Kaptola. Zbog Splita,  Velog Lošinja,   Huma i Pazina, zbog Varaždina i Motovuna. 

Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja. Zbog svoga stijenja i kamenja,   hrastovih šuma,  vinograda i maslinika! Zbog mirisa  dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa  smilja i bosilja. 


Lijepa si, jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkog veza i paške čipke.  Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete – jer naša si draga domovina!



Oj junačka zemljo mila! 
Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova,  poput; kneza Domagoja,  kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena Kvaternika...! 

Junačka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svoga Franje i generala Ante,  Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog  znanih i neznanih junaka! Srčana si i zbog vukovarske majke Kate i njena četiri poginula sina,  i otprije četiri pogubljena  brata. Junačka si zbog snage njenog majčinskog srca i srdaca bezbroj drugih  majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!



Stare slave djedovino! 
Tisuću godina sanjali smo da bismo - dosanjali tvoju staru slavu, slavu naših djedova; kneza  Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog  Branimira,  kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre kraljice Jelene,  kralja Zvonimira i Petra Svačića, našeg Marka Marulića, Ivana Gundulića, majstora Radovana, Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, Ruđera Boškovića i Nikole Tesle,   i brojnih  drugih  slavnih pradjedova, tvojih sinova.


Da bi vazda sretna bila! 
 Da bi vazda, što  znači zauvijek - sretna bila. I davala nam mira, hljeba, bivala nam  nova nada, vodile te  zvijezde neba, nek' te  prati  duga sreća, duga sreća – mir naroda svijeta, i da nam živiš tisuće ljeta! Tvoja sreća je samo sreća tvojih ljudi, tvojih sinova i kćeri, tvoga sadašnjeg i budućeg puka. Bila vazda sretna tako da tvoj narod živi u slobodi, miru, pravdi i međusobnoj ljubavi.


Mila kano si nam slavna! 
Ponosni smo slavom tvoje Poljičke i Dubrovačke Republike, Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom,  Krbavskim poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom   tvoga grada Vukovara. Pulskom arenom i njenom hrvatskom kravatom, korčulanskom moreškom, šibenskom, trogirskom i đakovačkom katedralom, Dioklecijanovom palačom, Ninom i zadarskim sv. Donatom, starim Zagrebom i Varaždinom, Trakošćanom, utvrdama Klisa, Knina i Osijeka. Kâmnim  Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim Vučedolom.


Mila si nam ti jedina! 
Imamo samo tebe i ti imaš samo nas! Zato te volimo kao jedinu majku, kao  svako dijete, koje, od svih majki na svijetu - voli samo svoju majku! Ako  te izgubimo, postali bismo siročad i više nikad ne bismo imali svoje jedine majke. Zato, za tebe, jer ti si naša – "lijepa, draga i slatka sloboda,"  dali bismo  – "sva srebra,  sva zlata,  sve ljudske živote, jer ne mogu biti plata   tvoje čiste ljepote." (I.G.)


 Mila kuda si nam ravna, 
Volimo tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska poljatvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Korduna. Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i  Petrova polja.


 Mila kuda si planina. 
Mila si nam i na čukama,  vrletima i klisurama čudesnog Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora,  Biokova, Ravne Gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim zagorskim i podravskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima  naše Promine!      
 
Teci Savo, Dravo teci,
 Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura, Kupa, Zrmanja, Krka, Cetina, Neretva…! Neka teku kristalno bistre i čiste od  izvora do utoka, sve do  svoga smiraja u volumenima vôda Crnoga i Jadranskoga mora.


Nit' ti Dunav silu gubi! 
Dunave, rijeko,  zadrži silu svojih vôda i  nikada je ne gubi. Preneseno kazano - kao narod ne rasipajmo svoje snage, čuvajmo svoja narodna dobra. Čuvajmo  slobodu,  ljepotu i bogatstva  domovine,  svoju spomeničku kulturu i povijesne tekovine. Čuvajmo čistoću  rijeka i jezera, i  kristalnu bistrinu našeg Jadrana,  svoju  floru i faunu. Čuvajmo  umjetnička i znanstvena dostignuća,  i posebno ljepotu svog materinjeg jezika! 


Čuvajmo i sami sebe, svakog čovjeka, svakog pojedinca, svako svoje dijete – zadržimo i umnožimo snagu svoga življenja. Cijenimo  rad,  stvaralaštvo, poštujmo svakog marbenika i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i  zaslužnika! Ne gubimo snagu na međusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca. Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovom koritu hrle snažne bujice poslije  dugotrajnog i obilnog pljuska.  Doista, ni kao narod ni kao pojedinci, ne gubimo postojeću, već stječimo, poput naše Janice, novu i novu snagu!


Sinje more svijetu reci 
- Naš divni plavi Jadrane, i sva mora, i svi oceani koji okružujete  kontinente i  narode, kažite cijelome svijetu: - Da svoj narod Hrvat ljubi!



Da svoj narod Hrvat ljubi. 
Kažite drugim narodima, recite svima da smo narod dostojan njihove  ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova, velikih ljudi. Miroljubiv smo narod, i narod smo dobre volje,  i još nikada u svojoj povijesti nismo napali  državu drugog naroda, niti ikada išli pod svojim barjakom u osvajanje tuđeg prostora. Upravo onako kako smo obećali papi Ivanu VIII. čijim je pismom našem knezu Branimiru  879. g. prvi puta međunarodno priznata naša domovina, i država Hrvata.

Ali i … da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman žrtvovati se, ako treba dati i svoj vlastiti život. Zar to nismo nebrojeno puta dokazali, kroz dugih trinaest stoljeća … - od stoljeća sedmog preko …, Krbavskog polja, Sigeta, pa sve do Vukovara?



Dok mu njive sunce grije, 
- Isto tako, dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne zrake na naše njive,  proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhove, i izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše domovine.


Dok mu hrašće bura vije. 
Voljeti ćemo i ljubiti svoj narod i za njega se žrtvovati, dok god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znači dok bude hrašća i dok bude bure. A hrašća i bure biti će dok bude života na zemlji. To znači da ćemo voljeti svoj narod i činiti tako da ga i cijeli svijet zavoli – za vječnost! Doista!

Dok mu mrtve grobak krije, 
Voljeti ćemo svoj narod tako da  poštujemo i svoje mrtve, čuvajući njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest mučenička, patnička i  zemlja nam je posuta bezbrojnim kosturnicama naših stradalnika. Brzo se suši stablo čije se korijenje ne čuva, a mi poštujući mrtve čuvamo i svoje korijenje, korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju budućnost.


Dok mu živo srce bije. 
- Jer mi nismo okrenuti prošlosti, već budućnosti, i zato u nama – živo srce bije! Mi želimo, i svuda podržavamo život!  Priznajemo  život i drugima, pa i našim neprijateljima, poštujemo  svakog čovjeka, svako biće i svaku biljku. Jer sav život ima jedan jedini i zajednički Izvor – i tom Izvoru se klanjamo i molimo  puninom svoje duše – dok u nama živo srce bije! 


A biti će u nama dok bude sjala - nad Hrvatskom duga sjajna!
                              * * *
Je li vam je sada jasno zašto je naša himna jedna od najljepših, ako ne i najljepša himna na svijetu, poput  lijepe, ako ne i najljepše zemlje na svijetu – naše drage domovine Hrvatske?! Doista!


   Mile Prpa, prilog objavljen 28. 05. 2007. na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća


_______________________________________________


Jednom prilikom upućeno mi je pitanje od strane sugovornika slijedećeg sadržaja :


 "Što radiš na Net-u? 


Priložila sam prilog kao odgovor na postavljeno pitanje. Uputitelju pitanja će nakon što proprati prilog , nadam se biti jasno , da sam na Net-u prisutna  , jer osim što mi se pruža prilika da se podučim , usput  dok čitam lijepe i poučne misaone izričaje   pojedinih zdravorazumno mislijućih autora odmaram oči i dušu .