CVIJET ZUMBUL

Zumbuli 


Cvijeće je za mene
parametar vremena.


A godine se broje od onoga dana,
kada je moja soba postala
utočište toplog mirisa zumbula.

Lijepo je promatarati tijek vremena
u smjeni nadolazećeg cvijeća.

Priroda se obnavlja
i kad dođe vrijeme ovih plavih cvjetova,
eto prilike da se zbroje godine.


U neprestanoj mjeni milog mi cvijeća,
trebalo je samo uletjeti u taj perpetum mobile,
prepustiti mu se,
prepoznati ga
- i diviti se raskoši svakog novog cvijeta.
Duša moja na cvijeću počiva
i ljubav moja traži u njemu oslonac.

Javorka Pangerčić


_______________________________________


                                     

BUĐENJE

Ne budite me, duh mi plovi,

ne zovite me ja se skrivam!

Potražite me na nekoj bôvi,

na nekom valu gdje sad bivam.

Ne budite me, tu u meni

ptice sankom svud se raspjevale.

Ne budite me, ja sam sneni

tom nadom što je razdragale.

Ne budite me, sad na grani

jedan cvijet mi rascvjetao!

Tu pokraj zida, na toj strani

plavi zumbul meni mirisao.

Ne budite me, jer me svuda

nosi neki pelud, sitna pčela!

Ne budite me za sanka luda,

zar ne blista radost s mog čela?!

ZAŠTO BIH PLAKAO

Zašto bih plakao suze – tek ćutim

da radost neku želim, srcem gnanu?

Nutarnjim cijelim životom je putim,

sreću življenja imam Bogom danu.

Pesimizma neću – od mene ga dalje,

 cvijet jorgovana i za mene je cvao.

I zumbul svoj miris i za mene šalje,

jer i brijest zbog mene rascvjetao.

A radost bića i Bogu nam je draga

i smislenost života u njoj nam biva.

Popusti li nekad ta životna snaga,

to buk nove dragosti u nama se zbiva.

Neka pršte vode razdraganih bića,

cvjetajte zumbuli na usnama svih žića!

Mile Prpa