"Ponekad se treba prepustiti i snovima. Ništa tako ne može okrijepiti duh kao snovi. "
"Snovi su jastuk nadanja na kojima se duh odmara."
" Ja sam sanjalica, ne i gatalac. Tko sanja ne mrzi."
"Svako jutro pomiriši neki cvijet - jer on ne može biti zao."
" Ogrlica se stavlja na tijelo, oko vrata, radi ukrasa. A kako ukrasiti vrat duše? Samo biserjem ljubavi kroz ovozemni život."
autor Mile Prpa, GLORIFIKACIJA ŽIVOTA knjiga sa 80 pjesama i 1300 misaonih izreka (gnoma) u kojima se glorificira život.
-----------------------------------
Odškrinuta vrata
Uvijek je dobro
kad naiđem na tvoja
odškrinuta vrata.
Ovlaš pokucam
i već sam unutra,
gdje me čeka
šalica tople kave,
magnolija
i bijelo kamenje s Drave.
Kucam i na druga vrata.
Rijetko se otvaraju.
Nema iza tih vratiju
ljudi
što sanjaju san javora,
kojima se lobelije
plave u očima,
a radost tulipana
obigrava oko
njihovih nogu.
Pazim da i moja vrata,
ponekad, ostavim otvorena
jer doći će mi Luna
pa ćemo u srebrnim haljinama
plesati po usnulim plićacima,
a zveketom grivni
prenut ćemo jata
ružičastih flaminga.
Moram ostaviti
odškrinuta vrata
jer iza zatvorenih trepavica
odzvanjat će akordi
Segovijine gitare,
a dvanaest malih kolibrića,
molit će za mene.
Ako ne ostavim
odškrinuta vrata,
kako ću naći sebe?
Ostat ću zaključana,
zapretena, zaboravljena,
a ja samo želim
da oćutim miris ljiljana
zapasanih mi oko struka.
----------------
Dobrodošlica
Ovo more, kao i ova žena,
žele Ti dobrodošlicu.
Daruju Ti snagu plime i oseke
i kite Ti uzglavlje najfinijom
čipkom morske pjene.
A negdje u dubinama
skrivaju majušan biser, samo za Tebe...
Jedino što ovo more i ova žena
ne mogu Ti dati je – ravnodušnost.
autor stihova Javorka Pangerčić , http://javorka.webs.com
=========================
Oči, vratari duše
Prekrasne, krupne, sjajne,
crne, smeđe, plave, zelene,
neugledne, žmirkave, krmeljive,
prošarane filigranom crvenim.
Stidljive ispod trepavica,
vragolaste sa strane,
direktne i pronicave,
nježne, snene, zaljubljene.
Nemirne, podmukle, vrludave,
procjenjivačke, laskajuće, lažljive.
Vratari na ulazu u druge svjetove,
svjetove iz bajki.
Ako uđeš, iza njih te čekaju
iznenađenja neizreciva,
možda dobre vile i zlatne ribice,
dvorci na maglenim brdima,
tople planete
iz paralelnih svemira.
A, možda,
žabe otrovne i rep škorpije,
poljubac crne udovice
i koktel amara s mambinom slinom.
Ako odlučiš ući,
budi hrabar i oprezan
jer njihova ljepota
možda krije bol.
Oči,
vratari duše.
--------------------
Osmijeh 1973.
nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvog osmijeha
a ja uzimam kopiju tvog osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovo sreo
prvi put ozbiljni a sada s osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojeg lica
----------
----------
Sačinjen od osmijeha,
stisnutim se ustima štitim od kiše.
U meni cvate nebo
i bezbroj malih sreća čini me sobom.
Jedna žena je rođena
i živi negdje u ovom gradu.
Želim ju naći.
Znam, proći ću kroz poneki oblak tuge,
bez lutanja i žurno,
jer ona čeka mene
negdje u ovom gradu.
Jedna je rijeka zastala da sačeka more.
Od mojih malih sreća
sagradit ću najljepši osmijeh na njenom licu
i skrenut ću njen pogled
na istok gdje plamti nebo.
--------------------
Moj život
Esenciju živim, pjevam,
ni vino ne blažim vodom.
Ja jurim s vjetrom u kosi,
drugi se spotiču hodom.
Al' dok k'o munja sijevam,
(što zavist stvara u zlobnih)
pod zemlju me bljesak nosi,
prepun nuspojava kobnih.
Život mali, al' samo moj,
moje tuge, sreće, čežnje,
lude misli, pčelica roj,
ljubavi divlje i nježne.
Mijenjao nikad ga ne bih
za bitak dug, miran i tih.
autor stihova Ivica Smolec, http://www.ivica.info
===================
Ne pitaj više
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava
Vesna Parun
==========================
OBLAK
Lijepo je biti oblak
Sav teret koji nosiš
Kišom izrosiš
S vjetrom se raduješ
Suncem izgaraš
Znajuć' da novoga sebe
Od staroga stvaraš
Kad si oblak
Budiš se sa suncem na licu
A u njedrima umjesto srca
Slušaš raspjevanu pticu
-----------------
PTICE
kad ptice u jesen
odlete put juga
u prazna se gnijezda
naseli tuga
zar nije slično s ljudskim srcem
izgubi li nekog do kog mu je stalo
prazno srce, baš kao i gnijezdo
ispuni tuga… malo po malo
ali bude li srce sjećanja puno
miris... kretnje… govor… ime
tuga sebi ne nalazi mjesta
jer sjećanja… to su ptice
što su ostale da prezime
autor stihova Dragan Gortan,
http://bigblog.tportal.hr/boljun
=========================
ŠTO TO IMA U TVOJOJ KOSI
Što to ima u tvojoj kosi
da je vjetar njiše tako?
Što to tvoje lice nosi
i sja u nekom zanosu jako?
Što to blistaš nade žarom?
Daj tu sreću svima reci!
Što u tebi plimi jârom
kao voda u nabujaloj rijeci?
Daj tu radost sad podijeli
s onima što ih prte boli.
Tu bi blagost i mi htjeli,
da nas plâvi, nosi, voli.
------------
DVA UZDAHA
Možeš li doći kao sjena
nepoznata, tiha?
I da nitko te ne čuje,
i da nitko te ne vidi
– do zjena moga stiha?
Možeš li doći koraka laka,
kao titraj zraka?
I nitko neće znati
da su se sreli –
Dah do daha, dva uzdaha!
-------------
GOVOR MISLIMA
Govoriš mi mislima svojim
tiho, što se u tebi tkaju.
Govoriš mi i licem svojim
znamenje kojeg tek slutnje znaju.
Govoriš mi ćutanjem svoga lika
što pred očima se često stvori.
Kaza mi, kaza to tvoja slika
i u snima mojim sve mi zbori.
autor stihova Mile Prpa, www.mile-prpa.com
------------------------------
Nastavak slijedi, jer,lijepih poučnih misli i riječi
koje odišu toplinom, nikada dosta.
Ugodna večer i miran san,
svim posjetiteljima stranice !
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava
Lijepo je biti oblak
Sav teret koji nosiš
Kišom izrosiš
S vjetrom se raduješ
Suncem izgaraš
Znajuć' da novoga sebe
Od staroga stvaraš
Kad si oblak
Budiš se sa suncem na licu
A u njedrima umjesto srca
Slušaš raspjevanu pticu
odlete put juga
u prazna se gnijezda
naseli tuga
zar nije slično s ljudskim srcem
izgubi li nekog do kog mu je stalo
prazno srce, baš kao i gnijezdo
ispuni tuga… malo po malo
ali bude li srce sjećanja puno
miris... kretnje… govor… ime
tuga sebi ne nalazi mjesta
jer sjećanja… to su ptice
što su ostale da prezime
autor stihova Dragan Gortan,
http://bigblog.tportal.hr/boljun
da je vjetar njiše tako?
Što to tvoje lice nosi
i sja u nekom zanosu jako?
Daj tu sreću svima reci!
Što u tebi plimi jârom
kao voda u nabujaloj rijeci?
s onima što ih prte boli.
Tu bi blagost i mi htjeli,
da nas plâvi, nosi, voli.
nepoznata, tiha?
I da nitko te ne čuje,
i da nitko te ne vidi
– do zjena moga stiha?
kao titraj zraka?
I nitko neće znati
da su se sreli –
Dah do daha, dva uzdaha!
tiho, što se u tebi tkaju.
Govoriš mi i licem svojim
znamenje kojeg tek slutnje znaju.
što pred očima se često stvori.
Kaza mi, kaza to tvoja slika
i u snima mojim sve mi zbori.
autor stihova Mile Prpa, www.mile-prpa.com
Nastavak slijedi, jer,lijepih poučnih misli i riječi
koje odišu toplinom, nikada dosta.
koje odišu toplinom, nikada dosta.
Ugodna večer i miran san,
svim posjetiteljima stranice !
svim posjetiteljima stranice !