Istraživanje jednih dnevnih novina srušilo je lažni i vješto planirani mit o Hercegovcima koji gledaju samo svoj interes i koje, da oprostite na izrazu, zaboli neka stvar za Hrvate Srednje Bosne i bosanske Posavine. To je samo jedan od mitova vješto plasiranih u posljednjih 20. godina kako bi se ionako najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda još više razdijelio.
Priče o Hercegovini u kojoj su svi lopovi i šverceri, Bosni u kojoj nema „velikih Hrvata“ dolaze iz kuhinja u kojima je glavni specijalitet: Bosna i Hercegovina bez Hrvata.
„Entitet od Kupreških vrata do Ravnoga“
Jedan od glavnih argumenata protiv hrvatske federalne jedinice u Bosni i Hercegovini upravo je teza kako hrvatske političke elite u ovoj državi predvode isključivo Hercegovci i kako se Hrvate iz ostatka zemlje ništa i ne pita. Ti Hercegovci koji o svemu „sami odlučuju“ prikazivani su kao borci za entitet od Kupreških vrata do Ravnoga. Ovakvim projektom zauvijek bi bila zapečaćena sudbina bosanskih Hrvata. Normalno je da svi oni izvan Hercegovine koji su nasjeli na ovakvu podjelu bili bjesni i frustrirani te su se smatrali izdanima i napuštenima.
Hercegovci neće bez sunarodnjaka iz Bosne
Kada bi Hrvati došli do faze u kojoj bi mogli uspostaviti hrvatsku federalnu jedinicu ona bi prema pripadnicima ovoga naroda iz Hercegovine morala sadržavati i većinska hrvatska područja u Bosni. Takvo nešto smatra 84,5% ispitanika. 91,3 % Hercegovaca smatra svoje sunarodnjake iz Srednje Bosne jednakima sebi, a 46% njih smatra da su Hrvati Bosne u lošijem položaju. Ako bi pak netko iz hrvatskih političkih elita i pokušao „ograditi“ komadić teritorija u kojemu ne bi bilo bosanskih Hrvata takvo nešto jednostavno ne bi bilo izvedivo jer narod ne ni dao potporu takvom nečemu.
To je mnogima odavno bilo jasno, no nažalost mediji imaju prevelik utjecaj na ljude pa je određeni broj njih svakako nasjeo na paljbu s režimskih medija platformaške koalicije potpomognutih, što je najžalosnije, istomišljenicima iz Republike Hrvatske od kojih po tko zna koji put treba izdvojiti bivšeg predsjednika Stjepana Mesića ili profesora kameleona Ivu Banca.
Bez medija nećemo krenuti nabolje
Dok već spomenuti režiseri nepostojeće istine imaju medije na kojima kroje svoju mrežu laži, dotle jednostavno postoji vrlo malo slobodnih medija na koma se može čuti odgovor na takvu politiku i na kraju krajeva realno stanje stvari. Hrvatski televizijski prostor u BiH gotovo i da ne postoji. Radio nema toliku moć, dok portali koji su svakako predvoditelji slobodnih i necenzuriranih medija nemaju, kada se u obzir uzme čitavo stanovništvo, toliko veliki postotak čitanosti.
Javni televizijski program na hrvatskom jeziku nameće se kao jedino moguće rješenje koje će doprinijeti izlasku iz mraka neinformiranosti. Takav program ne treba i nipošto ne smije biti glasilo političkih opcija koje uporno blati Federalna televizija, već naprotiv svojom objektivnošću mora pokazati stvarnu moć javnog medija koja leži u objektivnosti, kvaliteti i brzini informiranja.
Realnim prikazivanjem stanja u Posavini, Srednjoj Bosni, Hercegovini kao i u ostalim dijelovima BiH pokazalo bi se da mitovi o podijeljenom hrvatskom narodu ove zemlje ne žive u stvarnosti. Oni su već raskrinkani, ali poruka o njihovoj netočnosti mora doći u svaki kutak i dom u kojem žive Hrvati.
Tako će zauvijek biti poražena politika unitarne Bosne i Hercegovine, a „podijeli pa vladaj“ ostati će upamćen kao poraženi projekt u zemlji koja više nego ikada treba zajednički dijalog oko bitnih pitanja za budućnost, ali jedino na ravnopravnim osnovama.
Vedran Kožul/pogled.ba
Preuzeto s http://hrsvijet.net