GLJIVA  

Nikla je posve tiho noću kraj puta.

Ni rast joj se ne ču u rosnoj travi.

Na nozi jednoj pored šumskog skuta,

znamo je odmah po krupnoj glavi.

Preko noći je nikla u šušnju, vlazi

i klobukom svojim razmakla travu.

Po njoj će znati tko umije da spazi

–  tiho treba nići, rasti, trudom se dići

do onog tko ima veću glavu.

Autor stihova g. Mile Prpa