Jugozločin protiv čovječnosti
NOVE TISUĆE UBIJENIH HRVATA
U Sloveniji kod Mosteca otkriveno još jedno mnoštveno grobište iz 1945.
U
Sloveniji je, na polju Osredki, blizu sela Mostec, u općini Brežice,
nedaleko od Zaprešića, Dobove i Čatežkih toplica, započelo iskopavanje
posmrtnih ostataka tisuća Hrvata, zarobljenih pripadnika Hrvatskih
oružanih snaga Nezavisne države Hrvatske, i civila, i inih žrtava
poratnih sustavnih pokolja, za koje se pouzdano pretpostavlja da se već
65 godina nalaze zatrpani u 2 kilometra dugom protutenkovskom jarku.
Slovenska su sredstva javnoga priopćavanja, među ostalima dnevnici
„Delo“ i „Dnevnik“ od 22. listopada, veoma iscrpno i uočljivo, javnosti
predstavila poznate činjenice o tomu stratištu, jednom od mjesta
jugoslavenskih zločina protiv čovječnosti, na kojemu su posebne
jedinice Jugoslavenske armije, prema nepotvrđenim podatcima, pobile
tisuće, a možda i desetke tisuća, ratnih zarobljenika i civila. Marko
Štrovs, vođa odjela za ratna grobišta pri Ministarstvu rada, obitelji i
socijalnih pitanja RS, kazao je da posmrtni ostatci, pronađeni na
dubini od 1,7 metra i širini 3,5 metra, potvrđuju da na tom mjestu nisu
pokopani samo vojnici, nego i civili. Kolika je dubina jarka, još se ne
znade, a Štrovs veli da su dobili nalog točno odrediti lokaciju
mnoštvenoga grobišta, dok su daljnje odluke u rukama istražnoga sudca i
državnoga odvjetništva.
Na
upit tko je sve pod mitraljeskom paljbom ljeta 1945. skončao u jarku,
još nema točna odgovora. Prema nekim svjedočenjima, tu je najviše
pobijeno hrvatskih vojnika, a osim njih i brojne hrvatske obitelji,
među kojima je bilo mnoštvo civila iz Zagreba. Zagrebčanke su i Zagrebčane dopremali vlakom do Dobove, a dalje su ih, do stratišta, iživljavajući se na njima, gonili da
pješače.
U „Dnevniku“ podsjećaju na svojedobno svjedočenje, sada
pokojnoga, Ivana Gašperina iz Mosteca, koji je opisao svoj susret s
transportima teretnjaka koji su ratne zarobljenike vozili
na stratište. Prema pričanjima nekih Posavaca, u jarku po svoj prilici
prevladavaju hrvatski bjegunci, koji su na kraju rata pokušali pobjeći
pred pobjedničkim snagama. Ubijeni su i u jarak zatrpani i brojni
ugledni i imućni Brežičani. Štrovs je izjavio da službeni dokumenti o
ubojstvima ne postoje, jer je ondašnja komunistička vlast dobro znala
da su ubojstva bila u suprotnosti i s domaćim i sa stranim
zakonodavstvom.
Mnoštveno ubijanje zarobljenika i civila trajalo je,
prema nekim svjedočenjima, nekoliko mjeseci po svršetku rata, sve do
15. listopada 1945.
Na tomu je mjestu jugo-zločina i grobišta,
bez suda i suđenja okrutno usmrćenih, zarobljenih hrvatskih vojnika i
njihovih obitelji, dakle žena i djece, i pripadnika njemačke vojske,
nakon osamostaljenja Republike Slovenije, bio podignut križ, s
natpisom: TUDI MI SMO PADLI ZA SVOBODO. Taj je spomen-križ palima za
slobodu nepoznat netko odstranio, a u blizini hrvatskoga „Grobišča ob Savi“ podiže se velika čistionica.
*(Objavljeno, s dvjema priloženim mapama mjesta zločina, u: Hrvatsko slovo br. 811., str. 10., Zagreb, petak, 5.XI.2010.)
Mile Pešorda, http://www.viktimologija.hr