|
Noć poodmače, dan se približi!
Čitanja 1. nedjelje došašća nas
potiču da sveto adventsko vrijeme provodimo u duhu obraćenja, čestitosti
života, u pravednosti i ljubavi, a ne u razuzdanosti koja vodi propasti. Da
hodimo u svjetlu, što znači život, sloboda, prisutnost Božja, a ne u tami, što
je znak grijeha, propasti, smrti. Simbol tame i svjetla, noći i dana, je
opće iskustvo i zlatna nit današnjih čitanja.
Došašće nas podsjeća na dolazak
Gospodnji. Za njim su čeznuli pravednici Starog zavjeta. Gospodin je došao
i svojim utjelovljenjem našu bijedu, grijeh, ništavilo ugradio u svoj
božanski život. I pozvao svakog čovjeka da uđe u to područje spasenja i
božanskog života. A to nije lako čovjeku kojemu je pogled zamagljen
površnošću, ruke zauzete s beznačajnim stvarima, srce predano neurednim požudama.
Naše vrijeme sliči vremenu ljudi prije potopa - "jeli i pili, ženili
se i udavali", nisu prihvatili poziv Božji i dođe potop i sve odnije.
Gospodin danas poziva da se odlučimo
za svjetlo, za spasenje svojim obraćenjem. "Hajde, dome Jakovljev, U Gospodnjoj
hodi svjetlosti", Izaija i nama poručuje danas. Još snažnije apostol
Pavao: "Odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. I sam
Gospodin: "Bdijte", "Budite pripravni, jer u času kad i ne
mislite, Sin čovječji dolazi."
Međutim to nije neko tjeskobno
iščekivanje dolaska Gospodnjeg. Sva tri čitanja govore o svjetlu, o rađanju
novog dana, nove godine, o radosti i životu.
U prvom čitanju veliki pjesnik
Izaija snažnim rječnikom opisuje nam brdo Sion. Svijet je obavit tamon,
ratovi i smrt u njemu hara, mačevi isukani, zemlja natopljena krvlju. Samo
iz jednog brda zrači tajanstveno Božje svjetlo. Svi narodi i plemena stječu
se i bodre jedni druge: "Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju."
Bacaju ubojite mačeve i kreću sa svih uglova zemlja prema Jeruzalemu uz
pjevanje psalama. Riječ Gospodnja naviješta i ostvaruje konačni pravdu,
blagostanje i mir, božanski Mir.
I Gospodin u maloj prispodobi o
domaćinu i lopovu, sažima bit eshatološkog govora. Svaki dolazak Božji u
naš život i u ljudsku povijest, slobodan je tajanstven. Ne može se taj
trenutak unaprijed izračunati, pa ni našim najsuvremenijim računalima.
Potrebno je biti budan, ne ravnodušni i tupi. Oči budne, uši pažljive.
Kršćanstvo sivo i ravnodušnom suprotstaviti živu vjeru, žarku ljubav i
radosnu nadu u dolazak Gospodnji.
Pavao govori što moramo činiti. Noć
označuje sve ono ružno, nečisto, nemoralno u našem životu. Ta noć za
kršćanina mora "poodmače". Dan je nastupio, ozračje svjetla,
Gospodinove prisutnosti, svijetli znamen čestitosti, čistoće, unutarnjeg
sjaja.
U pripjevnom psalmu imamo poziv da
se pridružimo mnoštvu hodočasnika koji uzlaze radosni i spašeni u
Jeruzalem, na Sion, u Dom Gospodnji, znak Crkve koja nas vodi iz
sadašnjosti u vječnost, u visine, k Bogu. Ima u svijetu nasilja, pljačke,
terorizma, ratova, trke za lagodnim grešnim životom, za lažnom slavom...
Ali ima i ljubavi, istinskog života i mira koje nam je Isus Krist stekao i
spreman je uvijek da nam na životnom putu bude naš supatnik i suputnik,
koji nas nikad ne ostavlja i ne napušta.
Došašće, poziv je da se
opredijelimo za svjetlo, za život, za Dan Gospodnji, za Krista, za Boga.
|
|
