"Bog se počovječio, da se čovjek može
pobožanstveniti"
Sv. Augustin
Evanđelje: Lk 21,25-28.34-36
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.
Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."
Biti budan i moliti
Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."
Biti budan i moliti
Vrijeme došašća ili adventa u koje ulazimo – što je i pravi smisao tih riječi – jest vrijeme iščekivanja dolaska. Dolaska Isusa Krista, Sina Božjega u našu ljudsku povijest. Zato ćemo se u četiri nedjelje koje su pred nama spominjati kako su ljudi prije Krista očekivali njegov dolazak sve do dana kada se On pojavio na zemlji u ljudskom tijelu.
Taj spomen, to sjećanje doživjet ćemo najsvečanije na blagdan Božića. Zato je ovo vrijeme posebno prikladno da na smireniji, trezveniji i duhovniji način sebi posvijestimo činjenicu da On dolazi i sada, danas, i svakome čovjeku. Dolazi i nudi svoje spasenje svakome koji je spreman otvoriti mu se, prihvatiti ga u svima onima s kojima se On poistovjetio, prepoznati ga u znakovima, u otajstvima – liturgijskim slavljima na koja se okupljamo. No, istodobno upravljamo svoj pogled i u budućnost, prema Drugom, slavnom Kristovu dolasku – što izgovaramo kod svake mise: »Tvoj slavni dolazak iščekujemo!«
Stoga došašće, advent nije samo određeno vrijeme liturgijske godine, nego je čitav kršćanski život obilježen iščekivanjem – čitav je kršćaninov život došašće – »iščekivanje blažene nade i dolaska Spasitelja našega Isusa Krista«.
Isus sam govori u današnjem evanđelju o svom dolasku na kraju vremena. I to u zastrašujućim slikama. Riječ je o prirodnim katastrofama, ratovima, nasilju, strahu, tjeskobi. Na prvi bi se pogled reklo da je to više zastrašujuća nego radosna vijest. A njegova poruka: »Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava vaše otkupljenje« – čini se paradoksalnom. Kako biti optimističan nasuprot svim tim strahovima i ugrožavanjima?
No Isus ne želi strašiti, naprotiv, želi nam pomoći da strahove prevladamo uvjereni da nam ususret ne dolazi propast već On sam – Spasitelj i Otkupitelj. Bog uzima stvar u svoje ruke, On ima inicijativu, samo On može spasiti i dati sigurnost u nestalnosti vremena. Stoga Isus poziva: »Budni budite i u svako doba molite!«
Budnost ne podrazumijeva pasivnost već pozorno slušanje, čitanje znakova vremena, pripravu za susret s Gospodinom. Budnost mora postati temeljno držanje našega kršćanskoga života koji neće biti obilježen »srcem koje je otežalo u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama«. Zato je potrebno stvoriti si u svakodnevnoj strci i buci mjesto i atmosferu tišine, sabranosti u kojima ćemo, uronjeni u molitvu i meditaciju moći prepoznati tragove Božje prisutnosti, Njegova dolaska među nas. Neka došašće bude povlašteno vrijeme promišljanja o smislu života koji se sastoji u djelotvornoj ljubavi i solidarnom zalaganju za slabe i ugrožene.
Josip Koprek/ www.glas-koncila.hr
Taj spomen, to sjećanje doživjet ćemo najsvečanije na blagdan Božića. Zato je ovo vrijeme posebno prikladno da na smireniji, trezveniji i duhovniji način sebi posvijestimo činjenicu da On dolazi i sada, danas, i svakome čovjeku. Dolazi i nudi svoje spasenje svakome koji je spreman otvoriti mu se, prihvatiti ga u svima onima s kojima se On poistovjetio, prepoznati ga u znakovima, u otajstvima – liturgijskim slavljima na koja se okupljamo. No, istodobno upravljamo svoj pogled i u budućnost, prema Drugom, slavnom Kristovu dolasku – što izgovaramo kod svake mise: »Tvoj slavni dolazak iščekujemo!«
Stoga došašće, advent nije samo određeno vrijeme liturgijske godine, nego je čitav kršćanski život obilježen iščekivanjem – čitav je kršćaninov život došašće – »iščekivanje blažene nade i dolaska Spasitelja našega Isusa Krista«.
Isus sam govori u današnjem evanđelju o svom dolasku na kraju vremena. I to u zastrašujućim slikama. Riječ je o prirodnim katastrofama, ratovima, nasilju, strahu, tjeskobi. Na prvi bi se pogled reklo da je to više zastrašujuća nego radosna vijest. A njegova poruka: »Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava vaše otkupljenje« – čini se paradoksalnom. Kako biti optimističan nasuprot svim tim strahovima i ugrožavanjima?
No Isus ne želi strašiti, naprotiv, želi nam pomoći da strahove prevladamo uvjereni da nam ususret ne dolazi propast već On sam – Spasitelj i Otkupitelj. Bog uzima stvar u svoje ruke, On ima inicijativu, samo On može spasiti i dati sigurnost u nestalnosti vremena. Stoga Isus poziva: »Budni budite i u svako doba molite!«
Budnost ne podrazumijeva pasivnost već pozorno slušanje, čitanje znakova vremena, pripravu za susret s Gospodinom. Budnost mora postati temeljno držanje našega kršćanskoga života koji neće biti obilježen »srcem koje je otežalo u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama«. Zato je potrebno stvoriti si u svakodnevnoj strci i buci mjesto i atmosferu tišine, sabranosti u kojima ćemo, uronjeni u molitvu i meditaciju moći prepoznati tragove Božje prisutnosti, Njegova dolaska među nas. Neka došašće bude povlašteno vrijeme promišljanja o smislu života koji se sastoji u djelotvornoj ljubavi i solidarnom zalaganju za slabe i ugrožene.
Josip Koprek/ www.glas-koncila.hr
PADAJ S NEBA
Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.
Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati Bogu čast
na visini, svijetu mir na nizini.