Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.
Dobriša Cesarić
KASNA JESEN
Posve polako, u maglenom plaštu,
Jutros je ušla u selo. Kroz baštu.
Prošla je pored ocvalih lijeha,
Nađoh je ispod snuždenih streha.
List je za listom, dršćuć od straha,
Počeo padat od njezina daha.
Otkrih je skritu u dimnjaka dimu,
I čuh je kako doziva zimu.
Dobriša Cesarić