Evanđelje: Lk 9,28b-36
U ono vrijeme: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"
I upravo kad se začu glas, osta Isus sam.
Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
______________________________
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"
I upravo kad se začu glas, osta Isus sam.
Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
______________________________
Samoostvarenje – ateizam
Oni koji govore samo o uspjesima svoga djelovanja, neizbježno su stvorili "aparate" ili sustave svoga djelovanja i njih proglasili najboljima odnosno jedino ispravnima, savršenima, koji ne mogu ne davati savršene rezultate. Tu nema mjesta za sumnju niti pogrešku. Tko sumnja, već je isključio stopostotni uspjeh te je sam kriv neuspjehu.
Sve manje ima sumnje da oni pripadaju onoj struji koja propagira samoostvarenje. Istina je da ih je lakše otkriti izvan Crkve nego u Crkvi, jer se ovdje vješto znaju sakriti upravo pod plaštem Crkve.
Do ovog me zaključka dovodi njihovo govorenje samo o uspjesima, i to veoma brzo: 3 susreta, 30 dana, u tim molitvama, u takvim postovima, i još more toga – skoro kao kod farizeja koji pored Božjih zapovijedi izmišljaju još više od petsto svojih, i njih stavljaju iznad Božjih, što je neizbježno.
Gdje je onda ta izliječena i obraćena masa da ne obraća sve vežu masu nevjernih i da već nije iskorijenila zlo iz svijeta? (Samo dvanaest apostola raširilo je svijetom Radosnu vijest.) Kao da sve što je potrebno za vječni život i svetost na zemlji ne sadržavaju Božje zapovijedi, njih deset, nego nam treba još nekih naših petsto, a nikako ovih deset provesti. U njima se vidi čisti egzibicionizam. Premda sam vidio toliko neuspjeha tih sustava, kod njih samih ne nađoh da spominju niti jedan neuspjeh.
A evanđelje vrvi od neuspjeha. Ne ostvarujemo li se mi, dakle, kroz neuspjehe više nego kroz uspjehe? Nisu li, dakle, nama potrebni uspjesi? No, ne "ostvaruje" li se Bog upravo kroz naše neuspjehe, ne dolazi li on upravo kroz njih i kroz naše granice do izražaja? Nisu li Bogu "potrebni" naši neuspjesi da on može nastaviti tamo gdje smo mi zapeli – zajedno s nama. To treba pravilno shvatiti, a ne mazohistički. Bog nema što raditi s nama ako smo poželi uspjehe i sebe ostvarili. Njemu tu mjesta nema. Tu Radosna vijest sa svojim blaženstvima i križevima, sa svojim neuspjesima ne dopire.
Danas se jako puno govori o samoostvarenju, ali takvome u koje ćemo uložiti što je moguće manje muke. "Engleski bez muke", "U deset dana do savršenog pamćenja", "Tajna pravog uspjeha", "Kako brzo i bez muke postati uspješan" itd. U knjižarama na hrvatskom jeziku naći ćemo puno takvih naslova. To je komercijalizam. Privlačan za naivne kao što je za naivne privlačno sve gdje se govori o uspjehu. Oni svemu tome naivno vjeruju, nadajući se da će sve to postići.
Ateizam koji niječe Boga je vikanje koje nije opasno. Najopasniji ateizam je propagiranje samoostvarenja čije se zapovijedi i sakramenti mogu svesti na jedan nazivnik: uspjeh. Uspjeh je bog. Kad sam uspješan, onda sam ostvaren. Samoostvaren čovjek sam je sebi bog.
Danas se vrijednost čovjeka sve više mjeri po uspjesima koji su znak njegove samoostvarenosti. Uspjeh u radu, uspjeh u pastoralu, uspjeh u školi, a ne rad, pastoral, učenje. Time je sve stvoreno, na čelu sa samim čovjekom, izgubilo vrijednost jer sve se mjeri po tome koliko će mi uspjeha "to" donijeti, koliko će "to" koristiti mojemu uspjehu.
Time je cvijet prestao biti cvijet, kamen je prestao biti kamen, more je prestalo biti more, sunce je prestalo biti sunce.
U samoostvarenju Bog je prestao biti Bog, ali je i čovjek prestao biti čovjek.
Razmatranja Milana Špehara objavljena u knjizi "Ne-koristan Bog. Poticaji za kršćansku meditaciju".
__________________________________
Sve manje ima sumnje da oni pripadaju onoj struji koja propagira samoostvarenje. Istina je da ih je lakše otkriti izvan Crkve nego u Crkvi, jer se ovdje vješto znaju sakriti upravo pod plaštem Crkve.
Do ovog me zaključka dovodi njihovo govorenje samo o uspjesima, i to veoma brzo: 3 susreta, 30 dana, u tim molitvama, u takvim postovima, i još more toga – skoro kao kod farizeja koji pored Božjih zapovijedi izmišljaju još više od petsto svojih, i njih stavljaju iznad Božjih, što je neizbježno.
Gdje je onda ta izliječena i obraćena masa da ne obraća sve vežu masu nevjernih i da već nije iskorijenila zlo iz svijeta? (Samo dvanaest apostola raširilo je svijetom Radosnu vijest.) Kao da sve što je potrebno za vječni život i svetost na zemlji ne sadržavaju Božje zapovijedi, njih deset, nego nam treba još nekih naših petsto, a nikako ovih deset provesti. U njima se vidi čisti egzibicionizam. Premda sam vidio toliko neuspjeha tih sustava, kod njih samih ne nađoh da spominju niti jedan neuspjeh.
A evanđelje vrvi od neuspjeha. Ne ostvarujemo li se mi, dakle, kroz neuspjehe više nego kroz uspjehe? Nisu li, dakle, nama potrebni uspjesi? No, ne "ostvaruje" li se Bog upravo kroz naše neuspjehe, ne dolazi li on upravo kroz njih i kroz naše granice do izražaja? Nisu li Bogu "potrebni" naši neuspjesi da on može nastaviti tamo gdje smo mi zapeli – zajedno s nama. To treba pravilno shvatiti, a ne mazohistički. Bog nema što raditi s nama ako smo poželi uspjehe i sebe ostvarili. Njemu tu mjesta nema. Tu Radosna vijest sa svojim blaženstvima i križevima, sa svojim neuspjesima ne dopire.
Danas se jako puno govori o samoostvarenju, ali takvome u koje ćemo uložiti što je moguće manje muke. "Engleski bez muke", "U deset dana do savršenog pamćenja", "Tajna pravog uspjeha", "Kako brzo i bez muke postati uspješan" itd. U knjižarama na hrvatskom jeziku naći ćemo puno takvih naslova. To je komercijalizam. Privlačan za naivne kao što je za naivne privlačno sve gdje se govori o uspjehu. Oni svemu tome naivno vjeruju, nadajući se da će sve to postići.
Ateizam koji niječe Boga je vikanje koje nije opasno. Najopasniji ateizam je propagiranje samoostvarenja čije se zapovijedi i sakramenti mogu svesti na jedan nazivnik: uspjeh. Uspjeh je bog. Kad sam uspješan, onda sam ostvaren. Samoostvaren čovjek sam je sebi bog.
Danas se vrijednost čovjeka sve više mjeri po uspjesima koji su znak njegove samoostvarenosti. Uspjeh u radu, uspjeh u pastoralu, uspjeh u školi, a ne rad, pastoral, učenje. Time je sve stvoreno, na čelu sa samim čovjekom, izgubilo vrijednost jer sve se mjeri po tome koliko će mi uspjeha "to" donijeti, koliko će "to" koristiti mojemu uspjehu.
Time je cvijet prestao biti cvijet, kamen je prestao biti kamen, more je prestalo biti more, sunce je prestalo biti sunce.
U samoostvarenju Bog je prestao biti Bog, ali je i čovjek prestao biti čovjek.
Razmatranja Milana Špehara objavljena u knjizi "Ne-koristan Bog. Poticaji za kršćansku meditaciju".
__________________________________
HRVATSKI CARITAS - KORIZMENA AKCIJA ŠTO GOD RADITE, ZDUŠNO ČINITE, KAO GOSPODINU, A NE LJUDIMA! Tijekom cijele godine pozvani smo darivati. U vrijeme kada su mnogi tjeskobni i beznadni, u oskudici, bolesti i strahu za budućnost, svojim prijateljstvom, ljubavlju i konkretnom pomoći budimo im svjetlo nade. Ako tijekom Korizme želite pomoći nekome u potrebi uključite se u akcije Hrvatskog Caritasa: 1. Akcija solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH 2. Akcija pomoći stradalima od potresa u Haitiju 3. Akcija pomoći obiteljima u potrebi u Hrvatskoj « Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH » Hrvatski Caritas i ove godine u tjednu između druge i treće korizmene nedjelje, od 1. do 7. ožujka, pokreće akciju «Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini». Ovogodišnja se korizmena akcije odvija uz moto: „Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima.“ (Kol 3, 23) Svrha korizmene akcije je prikupiti konkretnu, novčanu pomoć, ali i senzibilizirati i poticati javnost u Hrvatskoj na solidarnost, zajedništvo i molitvu za ljude i Crkvu u BiH. Građani se u akciju mogu uključiti : • pozivima na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,15kn, PDV uključen) • uplatama na ž.r. 2340009-1100080340 (poziv na br. 101) ili putem interneta na www.caritas.hr • vjernici novčane priloge mogu predati u svojim župama na treću korizmenu nedjelju 7. ožujka 2010. U dosadašnjim je korizmenim akcijama ukupno prikupljeno 9,4 milijuna kuna, čime je financirano 114 projekata iz područja socijalne skrbi, obrazovanja i poticanja obiteljskog poduzetništva u različitim dijelovima BiH. Tijekom korizmene akcije vjernici mogu, osim novčanoga, dati i duhovni prilog. Hrvatskim Caritas, u suradnji s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije, organizira Molitveni hod zagrebačkim župama potičući na zajedničku molitvu vjernike u Hrvatskoj s braćom i sestrama u BiH. Tim je povodom, u želji da animira župne zajednice, Hrvatski Caritas dostavio župama knjižicu s molitvama vjernika te Križni put koji je pripremio vlč. Anton Šuljić (raspored Molitvenog hoda i ostali materijali na www.caritas.hr). U nedjelju 7. ožujka 2010. središnje će misno slavlje biti u zagrebačkoj župi BDM Kraljice mira, Novačka 169 u 11 sati, a predvodit će ga vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. O akciji pomoći stradalima od potresa u Haitiju i akciji prikupljanja pomoći obiteljima u potrebi u Hrvatskoj više na www.caritas.hr Vaš Hrvatski Caritas | |