Pasmina hrvatski ovčar. Star dva mjeseca.
MOJ PAS
Moj pas ne sniva pseće snove,
tek radosti sitne u životu želi.
Jazavičar crni – Tezej mi se zove,
ko mitski junak, junak mali , ne veli.
Oh, kako me ljubi ljubavlju vjere,
okice crne pouzdanjem zbore.
Prolaznika svakog positno mjere –
s većim psima samo čeljusti se bore.
I njuhom kako svijet mirisa kroti,
i ko lav da je, urinira važno –
za inat psinama jakim, protiv.
Porivno nekako ili neutažno.
Oh, koja radost u njemu se nastâni,
kad kažem – Tezej, idemo vani!
PSI LAJU U MAGLU
U kojem smjeru
psi laju?
I zašto
taj lavež ne presta?
Zar hode neka
strana lica
pa se žamor pravi?
Na polju tek maglica
slegla se po travi.
Psi laju
u tom smjeru.
U travu saglu.
Psi laju, laju u maglu!
Mile Prpa