Troroga
(crvenozvijezdaška) „sloboda“ ili Domoljubna fronta - danas je
raskrižje našeg puta - u budućnost ili naš sve ubrzaniji nestanak! O
lijepa, o draga, o slatka slobodo / dar u kom sva blaga Višnji nam Bog
je d'o .../ sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi / ne mogu bit
plata tvojoj čistoj ljepoti". (I. Gundulić). Zar vas ova Himna slobode
ne poziva na budnost, pa ako treba i žrtvu?! Na njen zov povijesno su
se odazivali brojni hrvatski naraštaji predvođeni hrabrim hrvatskim
sinovima. A, mi, danas - zar bi to trebalo biti iti najmanje upitno?!
Ali kako stvari stoje – izgleda da jeste upitno!?Kuda nam plovi hrvatski brod? U luku spasa ili u buru i oluju?! U luku spasa može uploviti samo ako je unutar sebe jedinstven i složan, u buru ili oluju putuje – podijeljen. Tragična povijesna hrvatska politička razdjelnica iz doba II. svjetskog rata nikako da se prevlada i spoji narod u jedan duh i u jedno tijelo. Ta spojnica naprosto nije moguća, jer – neoboljševička politika SDP-a i HDZ-a (stranke koje su danas ideološki gotovo potpuno izjednačene, osim u dijelu članstva) ne želi da na vidjelo iziđe – sva tragična Istina koja i kakva se je dogodila u II. Svjetskom ratu, a posebno u Poraću na ovim našim prostorima. Ona bi, kad bi izišla u cijelosti u javnost, bila za hrvatski neoboljševizam na vlasti - naprosto porazna, katastrofična i croatofobna.
Pa ma kako da oni tu povijesnu Istinu opravdavali, ona se opravdat ne može, pa ma kako da je potiskivali potisnut se ne može, pa ma kako da je skrivali sakrit se ne može, pa ma kako da je prešućivali – prešutit se ne može. I zato s njome treba u cijelosti izići u javnost – lege artis. Bezbrojne ljudske kosturnice govore mukom tišine koja razara savijesti, a ta povijesna Istina za svakog istinoljubivog čovjeka je prestrašna, ljudskim dimenzijama neshvatljiva, naprosto monstruozna, zastrašujuća. Ta Istina kao da vapi za osvetom! Ali ne! – Ona vapi za molitvom i oprostom, te kajanjem. Premda u našem narodu postoji izreka – Tko se ne osveti taj se ne posveti! Potpuno pogrešno! Nemamo niti jedan slučaj u svojoj povijesti da je neki osvetnik uzdignut na čast oltara i čast svetosti.
Ovih dana kumrovački recidiv te politike (troroge kape sa crvenim zvijezdama), kao da se frankenštajnovski ponovno bude i prijete ovim prostorima, unatoč kristalno jasnim rezolucijama Vijeća Europe - kojima se osuđuje svaki totalitaristički sustav, a posebno komunistički kao veliko povijesno, pa i najveće svjetsko zlo koje se dogodilo u svijetu, ponajprije istočnoeuropskim narodima. Ova krizna vremena su vremena prijemčivosti takve politike, što oni drugi vrlo dobro znaju. I zato treba puhati i na hladno. Tu je i Grčka koja sve više izmiče ispod europske kontrole, i na njenim sljedećim parlamentarnim izborima sve veću šansu za pobjedu imaju – crveni, možda i oni izrazito lijeve orijentacije, što bi bilo porazno i za samu Grčku kao kolijevku europske civilizacije i kulture, ali i za ionako iznutra uzdrmanu EU, ali možda i više za susjedne zemlje iz njenog, a posebno nekadašnjeg komunističkog okruženja medju koje nažalost spada i naša Hrvatska.
Najnovijim ustavnim promjenama u RH stvaraju se uvjeti i „pravne“ podloge za različite političke i politikanske integracije, protivno volji visokopostotne većine naroda. Prema Nacrtu izmjene Ustava za ulazak u EU bilo bi dovoljno da na referendumu od onih koji bi izišli na glasanje - za ulazak u EU glasa većina, (dakle većina izišlih na referendum) što simbolično znači ako iziđu i samo trojica glasača i da od te trojice dvojica glasaju „za“ ulazak u EU, taj referendum pravno bi uspio. Zar to nije monstruozno?! Ali ne samo za ulazak u EU.
Takav referendumski kvorum je primjenjiv i za druge političke medjudržavne integracije, pa jednako i za one koje nam neki europski politički krugovi nude, da ne kažem nameću kroz – Jugosferu ili neke druge slične jugonostalgičarske asocijacije! Osim toga u tom Nacrtu izmjene i dopune Ustava RH, svi zahtjevi hrvatskog iseljeništva za sudjelovanjem u gospodarskom i političkom životu Domovine su izigrani, a rješenje koje se predlaže je toliko zamuljano da ne može ni funkcionirati, niti može odražavati interese ogromnog broja hrvatskog iseljeništva. To je rješenje za dijasporu naprosto ponižavajuće. Takav ustav nije ustav iza kojeg bi stajao narod i koji bi bio u interesu oba nacionalnog korpusa domovinske i iseljene Hrvatske, već predstavlja pravo - neoboljševičko nedonošče, i na takvim temeljima Hrvatskoj nema budućnosti. To našem narodu mora biti posve jasno i u tom smislu ga treba podučavati. Kao narod, čini se da uopće nismo „buntovna kategorija“ recimo poput Grka, možda smo buntovni tek onda kada nam dogori do kože, ali tada obično biva sve kasno. Ne zaboravimo da svaki čovjek da bi bio čovjek mora imati svoje – dostojanstvo. A isto tako narod koji nema svoga dostojanstva – nije narod, i nije dostojan biti u zajednici s drugim narodima!
Pred nama je vrijeme priprema za nadolazeće, nadamo se redovne, parlamentarne izbore.
Rezultati tih izbora za naš narod i našu budućnopst mogli bi biti i sudbonosi. Prijeti realna opasnost da uz već lijevi Pantovčak, dobijemo i lijeve Banske dvore, sa svim posljedicama koje iz toga mogu proizići, i to čak u dvije varijante. Prva - pobjedom SDP-a na parlamentarnim izborima, a druga još vjerojatnijom i nezgodnijom tzv. velikom (neoboljševičkom) koalicijom SDP-a i HDZ-a. Ako bi do toga došlo nizašto više ne bi se pitalo narod, pa niti za njegove najsudbonosnije odluke. Vjerojatno bi tada vlast te partiokoalicije potrajala možda i decenijama.
Moramo shvatiti da je naša sloboda, ali nažalost i naša država – još uvijek nježna, osjetljiva biljčica koja je daleko od dubokih i snažnih korijena. Njena sudbina je u našim ili u „našim“ rukama. Bilo kako bilo pasivnošću i neizlaskom na izboire nećemo ništa dobro postići. Jer snaga, te, nedomoljubne i sebične Hrvatske leži samo u našoj slabosti. U slabosti naše neorganiziranosti, u našoj nesposobnosti, u našoj rezignaciji, našoj šutnji, u našem ponašanju – nek nas voda nosi kuda nosi. To su sve preozbiljne stvari da bismo smjeli tako razmišljati. Moramo znati da tek sâmi možemo skrojiti svoju sudbinu bilo dobru ili onu lošu...!
Političke stranke koje njeguju nacionalne, vjerske i društvene, te posebno i povijesne vrijednosti u našem narodu zbog svoje usitnjenosti gurnute su na marginu političkih zbivanja iako u njima, gledano u cjelini i zbirno, postoji velika zapretana snaga koje one pojedinačno nisu u stanju osloboditi. Danas se moramo svi ponašati društveno odgovorno, ispred svakog osobnog interesa staviti – viši i zajednički interes naroda i države!
Danas, zbog situacije u kojoj se nalazi naša domovina, nitko, ama baš nitko nema pravo tražiti prednost za svoj osobni interes, ili interes svoje političke stranke kojoj pripada - pred općim interesom Domovine. Danas se svi trebamo staviti na raspolaganje Domovini, što znači odbaciti svaki partikularni interes, a zagovarati i boriti se samo za onaj zajednički, svenarodni, svedomoljubni. Nitko nas neće izvući iz ove situacije ako se sami ne organiziramo, ako se sami ne pokrenemo, ako se sami ne izvučemo. Još uvijek sve nije kasno, i još uvijek sve nije izgubljeno.
Danas, sve što iti najmanje diše hrvatski, bilo u domovini ili dijaspori, bilo kao pojedinci, bilo kao političke stranke, bilo udruge ili institucije, svi ama baš svi hrvatski misleći ljudi trebamo se staviti u funkciju i na slobodnim i demokratskim izborima uspostaviti - potpunoma novo vodstvo Hrvatske, i to na širokim osnovama, daleko od bilo kakvog neoboljševizma koji danas dominira Hrvatsakom u svim segmentima njenog i našeg života kroz SDP i HDZ, a prvenstveno kroz medije. Uspostaviti to novo vodstvo na tradicijama slobodarstva, pravednosti, pravne države, na temeljima naše povijesne tradicije, bezuvjetne zaštite nacionalnih interesa bilo partikularno, bilo u globalu. To možemo postići samo ako se nesebično organiziramo i udružimo za predstojeće parlamentarne izbore u, da je tako nazovem – DOMOLJUBNU FRONTU, za slobodnu Hrvatsku i Hrvatsku budućnosti! Ne trebamo se bojati nikoga, to je naše ustavno pravo, i ne izlazimo van bilo koje zakonske mogućnosti i imamo se pravo slobodno pripremati za slobodne izbore.
Postavimo sami sebi pitanje – zašto našom Hrvatskom uvijek moraju vladati oni koji nemaju podršku velikog dijela naroda, zašto su na funkcijama ljudi koje ne osjećamo kao svoje, koji kako se čini ne osjećaju ni sami Hrvatsku kao svoju? Mi to možemo i moramo promijeniti. Demokratski, ljudski, pravnim sredstvima - na slobodnim izborima u slobodnoj Domovini. Jednostavno zato jer smatramo da smo bolji (jer smo se spremni žrtvovati, a oni žrtvuju Hrvatsku), pošteniji i domoljubiviji nego oni – koji su nas zbog svojih sebičnih interesa – doveli do ove situacije, na samoj granici dužničkog ropstva, bijede i siromaštva, a što nas još najviše boli , a to je da su Hrvatsku ponizili do krajnosti i ponovno oživjeli sluganski mentalitet prema svima, koji ničemu ne vodi do li do vlastite propasti. (Najveće moralno poniženje u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti jeste podizanje (obnova) spomenika našim masovnim ubojicama – četnicima iz 1941.g. u Srbu) To je toliko suludo da je bez presedana u cjelokupnoj ljudskoj povijesti.
Zato, pozovimo sve zdravorazumske i zdarvohrvatske orijentirane političke stranke, udruženja i pojedince u Hrvatskoj da se bezuvjetno udružimo za predstojeće parlamentarne izbore u – DOMOLJUBNU FRONTU, tako da Domoljubna fronta postane najjača i najprepoznatljivija politička izborna opcija, jednostavno da postane - pobjedonosna!.
U tu Domoljubnu frontu trebaju se udružiti i zajednički nastupiti na izborima, ne samo sve političke stranke koje misle i dišu hrvatski, već joj javno trebaju dati podršku sve odreda braniteljske udruge, i brojne druge udruge i udruženja koje su proistekla iz Domovinskog rata, a jednako tako treba joj javno, na sva zvona, dati podršku vandomovinska i iseljena Hrvatska i njihove organizacije i udruženja poput Hrvatske bratske zajednice, Hrvatskog svjetskog kongresa, Hrvatskog svjetskog sabora, Stranke hrvatskog zajedništva i sva druga društva i udruženja u dijaspori, kao i ugledni hrvatski znanstvenici u domovini i svijetu.
Ali posebno naglašavam da treba pozvati mlade ljude neka misle na svoju budućnost, na svoju budućnost u svojoj domovini, a ne na budućnost u dalekim prekooceanskim zemljama. Svojim glasovima uključite se i preuzmite Hrvatsku u svoje ruke! I uredite je prema svome vlastitom ukusu.
Hrvatsko radništvo, koje je danas u najtežem položaju, iz te situacije može ga izvući samo domoljubna nacionalna politika koja želi dobro svim društvenim slojevima, a ne divlje menadžerstvo koje u sprezi s politikom razara i uništava sve gospodarske i društvene vrijednosti domovine. Podrška radništva je – conditio sine qua non, dakle uvijet bez kojeg se ne može i ne smije graditi nikakva politika, jer radništvo je temelj svakog uspješnog društva, pa i temelj naše države. Svakom radnom čovjeku treba vratiti i osigurati – puno radno i ljudsko dostojanstvo.
Ta podrška, a posebno i podrška mladih treba biti glasna i jasna, neka ječi i brdima i dolinama naše Domovine. Samo tako možemo pobijediti. I ne trebamo se nikoga bojati! Neka se zna! Neka se javno zna iza čega će stajati glavnina hrvatskog naroda pri tome misleći kako na onaj njegov corpus u domovini i jednako tako i na onaj razasut u cijelome svijetu! Posebno naglašavam takovoj Domoljubnoj fronti trebali bi dati bezrezervnu punu podršku i Hrvati u BiH, koji su danas najugroženiji, a njihov spas i opstanak na svojim prostorima treba i mora osigurati upravo ta Domoljubna fronta nihove matične države i to kao svoj prioritetni zadatak – u štićenju nacionalnih interesa hrvatskog naroda bez obzira gdje se njegovi pojedini dijelovi nalazili. U toj otvorenoj podršci da ne preskočim i Crkvu u Hrvata kao najsnažniji duhovni faktor i povijesno stup opstojnosti hrvatskog naroda...!
Danas nitko nema pravo na kilavo ponašanje kada je u pitanju spas i budućnost vlastitog naroda, domovine i države.
Zaboravimo na privatne interese i interese pojedinaca!
Toliko ćemo uspjeti koliko ćemo bito odlučni. Naša snaga je u našoj odlučnosti, a u onima drugima (koje zajedničkim imenom možemo nazvati neoboljševizam), leži snaga, ne u narodu jer je tamo nikada nisu ni imali, već samo i jedino u našoj neodlučnosti, našoj neorganiziranosti i našoj slabosti. Zato svi, beziznimno svi – u pokret za zdravu Hrvatsku i njenu budućnost, za cjelokupni hrvatski narod ma gdje da se nalazio. U pokret za jedinstvo svih Hrvata svijeta na temeljima slobodarstva, pravde i jednakosti, te posebno Istine - uvažavajući kršćenske temelje naše opstojnosti i njegove vječne postulate kao zalog naše budućnosti!
Moguća su i politički trusna vremena širih razmjera, i mi moramo zabetonirati naše jedinstvo! Nacionalno jedinstvo u svim slojevima hrvatskog društva i države. Sve više postaje jasno da je EU nestabilna paradržavna tvorevina u funkciji globalizma i da nam teško može postati ideal, a još manje garant našeg opstanka, sigurnosti i prosperiteta.
Dajmo već jednom kao narod i kao pojedinci - postanimo misleća kategorija! Mislimo svojom glavom za svoju, ne nečiju drugu, već za svoju budućnost, za budućnost svoje djece.
Trgnimo se jednom iz letargije, probudimo se iz nekakavog lažnog sna! Nitko nam neće razriješiti naše probleme. To možemo i moramo učiniti mi sami zajedničkim snagama domovinske i iseljene Hrvatske, pa ma kakve žrtve pri tome podnijeli.
Ako to sami ne učinimo dok još možemo, kad nam drugi budu to činili, kad nam budu krojili sudbinu, tada nas politički neće biti ili ćemo predstavljati posve beznačajan faktor....!
Mile Prpa, http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3602&Itemid=1