Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje


"Neka put bude uvijek ispred tebe.

Neka vjetar bude uvijek iza tebe.
Neka ti sunce grije lice
i kiša nek’ meko natapa tvoja polja.
Dok se opet ne sretnemo,
neka te Bog drži na dlanu svoje ruke.


Irski blagoslov"

Posjetiteljima moje stranice i svim ljudima dobre volje

POLJSKI MAK








* * *
I zato ju je Starac počeo čitati: Sad je već dugo listao stranice. Pred njim se počeo otvarati čudesan svijet flore i faune. Zaustavio se negdje nasumice na nekoj stranici, pri čijem je vrhu naišao na naslov, na riječ – Mak! 

Potom nakon kraće šutnje, reče - Zar mak, onaj crveni prekrasni  cvijet kojeg ste bezbroj puta vidjeli, nije remek-djelo graditeljstva života?


 Starac više nije ni gledao u Knjigu, već je pogledao prema nebu i kao opčaran nekom magijom nastavio govoriti o tom cvijetu. Taj mak nikada nemojte pogaziti nogom kad šećete poljima ili nekom stazom pokraj koje raste. Pogledajte tu njegovu krhku stabljiku, pogledajte taj pupoljak, i kad ga rastvorite u njemu su složene, gotovo kao da su zgužvane, crvene latice, poput zgužvanih crvenih plahtica. Kad se pupoljak rastvori, te se crvene plahtice rašire i k'o nekom nevidljivom peglom, same se od sebe ispeglaju i sjaju čudesnom crvenom bojom, koja je gotovo nadahnuta božanskom snagom i zrači nekom posebnom jednostavnošću. Otkinete li rukom njegovu stabljiku, nemojte misliti da to njega ne boli, ali tada ćete vidjeti da iz njegove rane teče bijela mliječ, njegova bijela krv. Što se u toj bijeloj mliječi krije? Zacijelo biokemijska struktura, koja kad bi se znanstveno proučavala i razgrađivala po elementima, ne bi se mogla sva proučiti, razraditi i sistematizirati možda ni godinama. Ona u sebi krije elemente i programe budućeg izgleda i funkcije te biljke.


Ali, vratimo se ponovno njegovome cvijetu. Što ćete najprije primjetit? Zar to nije najsavršeniji sklad date crvene nijanse njegovih latica, koja se od vrha latice mijenja prema njenom dnu, gdje kao nekom magijom, prelazi u neku vrstu polucrne sjajne boje u savršenom skladu sa sjajem nijansi crvene boje latica, kao i ukupnom bojom stabljike i lišća. U sredini cvijeta primjetit ćete žutu boju tučka i peludi, koja opet presavršeno odgovara nijansama i crne i crvene boje latica. Ni slutiti ne možete da se u tom stadiju cvijeta krije budući plod maka (ambar i kupola), koji će u sebi sadržavati na stotine malih, vrlo sitnih zrnaca svog sjemena. Ambar s kupolom kao plod maka predstavlja pravo remek-djelo graditeljstva. Ni Michelangelova kupola  crkve sv. Petra u Rimu, kao jedna od najsavršenijih građevina učinjenih ljudskim umom i rukom, nije po graditeljskoj, oblikovnoj i umjetničkoj strukturi ravna ljepoti i graditeljskoj umješnosti ploda maka. Na gornjem dijelu toga ambara u kojem se krije na stotine zrnaca, nalaze se stupovi na kojima je položena kupola. Građena je sa višestrukom funkcijom, među ostalim da spriječi i prodor vode u ambar. Ima i oluke i okomita rebra. Posebno impresioniraju otvori između stupova koji služe za ispadanje sjemena iz ambara kad u potpunosti sazori, i kad se stabljika koja nosi taj plod uslijed djelovanja vjetra ili nekog drugog čimbenika nagne na bilo koju stranu.









U Knjizi je još i dugački tekst o toj biljci i njenim tajnama, ljepotama i nastanku, a posebno o kemijskoj i fizikalnoj strukturi njenog tijela. Ovdje je riječ o istinskom majstorskom graditeljstvu.  Zar nam plod maka o tome zorno ne govori? Potom Starac spusti glavu prema Knjizi, kao da nije čitao iz nje, već iz Neba, ili iz tko zna kojih tajni svoje vlastite duše i reče – Što mislite koliko je trebalo vještine, mudrosti, znanja, truda, a vjerojatno i vremena da se kreira ova zadivljujuća biljka. Za nas koji jedva da o tome išta  razmišljamo – to je običan crveni mak!? Zar ima išta ljepše  vidjeti nego kada  u proljeće šećete zelenim žitnim poljima ukrašenim crvenim cvjetovima maka?!

 Potom se sjetio stiha jednog pjesnika «Crveni mak je remek-djelo tkanja neke u ljepoti posve jednostavne žene».  I doista – reče – crveni mak je bez i najmanje dvojbe kreativno djelo proizišlo iz neke nježne, vrlo sjetne ženske duše. Sve najbolje osobine svog karaktera ona je prenijela na svoju kreaciju. Ne znamo što bi na to kazala spontana evolucija života?! 

Teško da bi u toj kreaciji mogla i vodu nositi, ili bi pocrvenila poput cvijeta maka!? Starac reče!

* * *


Autor teksta, Mile Prpa, odlomak iz romana KNJIGA ŽIVOTA . Napisan tijekom mjeseca prosinca 2004.g - i siječnja 2005. g. 





CRVENI MAKOVI

U nama crveni
već makovi zriju.
U nama već se stere
žitni pliš zeleni.

U nama već krtice riju
taj sklad, tu harmoniju.

Ta žita, zelena žita
i vjetar što pod njima struji.
Mlado klasje zrna  skrita
u lahoru, u lahoru.
Skoro u oluji, u oluji.

U nama crveni
već makovi zriju.
U nama već nestaju rose.
U nama žitni pliš zeleni
već kao zrelo klasje kose.



Na  web stranici  www.mile-prpa.com u mogućnosti ste dodatno  obavijestiti se podrobnije o sadržaju cjelokupnog poetsko-filozofskog i slikarskog opusa, te ponaosob procijeniti o kvaliteti i značajnosti stvaralačkog   umjetničkog doprinosa  g.Mile Prpe na području umjetnosti. 



E.mail: mile.prpa@zg.t-com.hr