Govor Vladimira Rihtara - predsjednika Kluba KDVDR Botinec povodom obilježavanja Dana branitelja Grada Zagreba
Poštovane obitelji poginulih i umrlih
hrvatskih branitelja, poštovane dame i gospodo, cijenjeni uzvanici,
dragi ratni prijatelji,
Godina 1991. zasigurno je najznačajnija
godina u novijoj povijesti Hrvatske. Danas 19 godina poslije, prve
misli i sjećanja vode na ta teška, sudbonosna ali istodobno i slavna
vremena kada se je vodila odlučna bitka za opstanak Hrvatske na samom
početku njenog osamostaljenja.
Raspad bivše Jugoslavije nije mogao
proteći mirnim putem, kako se to danas pokušava prikazati, jer Srbija
je na njezinom raspadu odlučila ostvariti veliku Srbiju ili neku treću
Jugoslaviju, a to je mogla jedino i isključivo samo ratom.
Sve je počelo pobunom hrvatskih Srba u
kolovozu 1990. godine i zatim razmještanjem tzv. JNA na tzv. srpske
terotorije. Tako su u ljeto 1991. godine Srbija, Crna Gora i tzv. JNA
otpočeli agresorski i osvajački rat na Republiku Hrvatsku. Hrvatsku je
tada trebalo blokirati iz zraka, s mora, te je ispresijecati na
pravcima Nova Gradiška, Virovitica, Bihać, Karlovac, Zagreb, Knin,
Zadar, Mostar, Split, te zauzeti istočnu Slavoniju i izbiti u dolinu
rijeke Neretve, te tako odsjeći jug Dalmacije sa Dubrovnikom.
Završna operacija trebala je trajati
svega 20-tak dana, od 01. do 20. listopada, a Europa i Ujedinjeni
narodi umjesto pomoći objavljuju embargo na oružje i poručuju da ćemo
se održati najviše dva tjedna.
Domovinski rat i obrana hrvatske
opstojnosti bio je hrvatski odgovor na tu brutalnu agresiju. Bitke su
se vodile već na samom kućnom pragu, kako bi se uz velike početne žrtve
i gubitke teritorija, zaustavili prodori agresora i kako bi se povezala
obrana s osloncem na veća mjesta, rijeke i gradove.
Te 1991. godine trebalo je razviti
Hrvatsku vojsku i obraniti Hrvatsku. Zato smo uz borbe na aktivnim
bojišnicama, blokirali snage agresora u vojarnama na teritoriju
Republike Hrvatske i opskrbili se oružjem kako bismo mogli razviti
potrebnu oružanu silu za konačno zaustavljanje agresora i oslobađanje
okupiranih područja. Potkraj jeseni 1991. godine zaustavljena je
agresija širih razmjera, a nakon toga slijede priznanja neovisnosti, a
Hrvatskoj vojsci slijedi njezin konačni ustroj i oslobađanje okupiranih
prostora.
Za obranu Hrvatske Zagreb je bio
najveći ljudski, materijalno-tehnički, infrastrukturni i financijski
potencijal. U Zagrebu se do početka oružane agresije u ljeto 1991.
godine uspostavljaju Križni stožer Vlade Republike Hrvatske, Krizni
stožer Grada Zagreba, Zapovjedništvo Zbora Narodne Garde,
Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa, Zapovjedništvo obrane Grada Zagreba
i zapovjedništvo Narodne zaštite Grada Zagreba. Na početku agresije u
Zagrebu se uspostavljaju Glavni stožer Hrvatske vojske i Zapovjedništvo
Operativne zone Zagreb.
Sredinom mjeseca rujna 1991. godine sa
pasivne blokade vojarni i skladišta oružja tzv. JNA prelazi se na
aktivnu blokadu i osvajanje skladišta oružja i vojne opreme. Razoružan
je varaždinski korpus, a blokirani su i dijelom razoružani zagrebački i
riječki korpus, te dijelovi ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice.
S osvojenim oružjem opremaju se brojne
ranije ustrojene brigade, a osnivaju se i nove. Pored 1. i 2. brigade
Zbora narodne garde i borbenih postrojbi MUP-a u Zagrebu je formirano
11. pričuvnih brigada Zbora narodne garde i to: 99-ta, 100-ta, 101,
102, 144, 145, 148, 149, 150, 151 i 153 brigada.
Hrvatska vojska zahvaljujući visokom
borbenom moralu i domoljublju hrvatskih branitelja uspjela je
pobijediti u tom nametnutom i agresorkom ratu završivši svoje
pobjedonosne akcije veličanstvenim završnim operacijama Bljeska i Oluje
s kojima je Hrvatska oslobodila svoje okupirane prostore i tako konačno
porazila agresora.
Tijekom 1991. godine više od 60.000
branitelja prošlo je kroz zagrebačke postrojbe i Zapovjedništva
Hrvatske vojske, a u odlučnim bitkama za slobodu svoga naroda i
stvaranja samostalne Hrvatske države više od 1.500 zagrebačkih
branitelja položilo je svoje živote diljem lijepe naše Domovine. Preko
3.500 zagrebačkih branitelja je ranjeno od posljedica ratnih djelovanja.
I zato smo se dragi ratni prijatelji
ponovno danas sakupili kako bi svojim poginulim i umrlim hrvatskim
braniteljima Botinca, ali i svim poginulim i umrlim hrvatskim
braniteljima diljem naše Domovine ponovno s posebnim pijetetom iskazali
svoju veliku i neizmjernu zahvalnost što su u temelje naše Države
ugradili ono najvrjednije što su imali, a to je svoj život.
Njima trajno iskazujemo i trajno ćemo im iskazivati svoju neizmjernu zahvalnost.
Domoljublje, slobodarski duh, hrvatski
idealizam, ponos, prkos, odlučnost, smjelost, hrabrost i visoki borbeni
moral, te ratna vještina, ali i vjera u dragoga Boga i pobjedu bila su
osnova naše moći i pobjede u Domovinskom ratu.
Moramo biti ponosni što smo bili
generacija kojoj je dragi Bog dao mogućnost izvršenja povijesne zadaće
i časti da obrani svoj narod i stvori temelje samostalne, demokratske i
suverene Republike Hrvatske.
No, nažalost iako pobjednici u ratu,
danas moramo trpjeti i svekolike neistine i objede koji se plasiraju
prema stvaraocima moderne Hrvatske države, što nije samo licemjerno,
već je prije svega i lažno.
Od 1945. do 1990. godine tzv.
osloboditelji koji se danas vrlo vješto skrivaju pod krinkom
antifašizma ubijali su civile, uveli jednopartijsku diktaturu,
nacionalizirali privatno, provodili prisilni otkup, uvodili točkice i
bonove, progonili Hrvate u domovini i inozemstvu, zabranjivali ići u
Crkvu i doveli 80-tih i 90-tih godina do inflacije neslućenih razmjera,
danas se ti i takvi ponovno javljaju kao aveti prošlosti, kako bi
derogirali i minorizirali sve ono lijepo i sveto što su hrvatski
branitelji u tom pravednom, osloboditeljskom i oslobodilačkom ratu i
učinili.
Manipulativno – medijskim
konstrukcijama njihovi sljedbenici danas optužuju Hrvatsku i Hrvate za
sve propuste u zadnjih 20 godina, kao da Hrvatska prije 90-tih godina
nije ni postojala.
Oni danas to ne čine dobronamjerno i
sada napadaju ponovno sve i svakoga i sve što je hrvatsko kako bi
prikrili i sakrili svoje zločine, svoja zlodjela i brojna grobišta
diljem Hrvatske, ali i Slovenije.
Sjetimo se samo kako su u poratnim
godinama iza tzv. oslobođenja ubijani deseci tisuća Hrvata bez ikakvog
suda i suđenja, jer je samo prijeki sud partije bio sud koji je
funkcionirao u ono vrijeme.
Iza sebe su ti isti koji se danas
pozivaju na antifašizam ostavili „Polja smrti bez kazne" i upravo zbog
toga danas se ponovno treba nametnuti hipoteka ustaštva i osjećaja
krivnje cjelokupnom Domovinskom ratu, ali i hrvatskim braniteljima,
kako bi se skrenulo i zaboravilo na njihova polja smrti u kojima su i
danas nažalost zakopane tisuće i tisuće hrvatskih kostiju.
Isto tako i današnji političari iz
Srbije poručuju kako bi ih veselilo da u skoroj budućnosti Hrvati i
Srbi uče, citirati ću: „historiju iz zajedničkog povijesnog udžbenika"
pa tako aktualni predsjednik Srbije u uglednom svjetskom listu „Wal
Street Journalu" objavljuje tekst u kojem hvali Srbe što su imali
hrabrosti prvi se ispričati za strašne zločine koje su počinili svi u
građanskim ratovima na području bivše Jugoslavije.
Upravo podvalom, te i takvih sličnih
teza, a mogli bi ih nabrajati u nedogled želi se podijeliti krivnja i
Miloševićev krvavi masakr nazvati povjesno jednostavno građanskim
ratom, a sve sa ciljem stvaranja zajedničkog udžbenika i
dobrosusjedskih odnosa po mjerilima koje bi ponovno htjela diktirati
aktualna srpska politika.
I na kraju ne mogu a da ne progovorim i
o medijski vrlo atraktivnoj temi, a to je objava registra hrvatskih
branitelja. Bio on pravi, puni ili djelomični, objava registra
hrvatskih branitelja kriminalni je čin, ma tko ga objavio.
Takvi ili slični primjeri u Europi i
svijetu nepoznata su činjenica koja može u sadašnjosti, ali i
budućnosti imati nesagledive posljedice.
Upravo smo svjedoci toga da se na
temelju sada već objavljenog nepotpunog registra hrvatskih branitelja
uhićuju hrvatski branitelji prilikom prelaska hrvatsko-srpske granice,
zatim da se na temelju tog i takvog registra traže podaci koji se onda
upotrebljavaju u obrani optuženih Srba za ratne zločine koji se nalaze
u Haagu, a pitanje je samo vremena kada će i Haag službeno zatražiti
registar hrvatskih branitelja kao dokaz za neke nove i nove optužnice,
jer taj registar zasigurno će koristiti i već koristi Savo Štrbac i
njegova poznata Udruga Veritas. Stoga Vas pitam čiji to registar ratnih
veterana ima Haag i koga bi se to Haag uopće usudio tražiti da im
dostavi popis svojih ratnih veterana sa područja bivše Jugoslavije ili
šire.
Hrvatski branitelji nikada nisu i neće
imati ništa protiv sistematiziranja baze podataka hrvatskih branitelja,
jer biti hrvatskim braniteljem zaista je nešto lijepo, plemenito i
sveto u životu svakog čovjeka koji je krenuo u obranu svoje Domovine.
Isto tako, nemamo ništa protiv da svi
oni koji trebaju imati uvid u registar hrvatskih branitelja, to i
imaju, a to su: predsjednik Republike, predsjednik Vlade, ministar
unutarnjih poslova, ministar obrane i ministar hrvatskih branitelja.
Dobronamjernima objava registra
hrvatskih branitelja zaista ništa ne znači, a zlonamjernima jako, jako
puno, a već gore navedene činjenice govore u prilog tome te se tako ne
mogu oteti dojmu da je zlonamjernost i manipulacija jedan od bitnih
motiva objave registra hrvatskih branitelja.
I zato, dragi prijatelji danas, možda
više nego ikada moramo njegovati našu vjeru, optimizam, zajedništvo i
naš ponos koji nas je toliko krasio tijekom cijelog Domovinskog rata i
s kojim smo u tom strašnom ratu uspjeli i pobijediti.
Stalnim promicanjem istine o
Domovinskom ratu, njegovanjem državnih i vjerskih blagdana možemo se i
moramo oteti povijesnom zaboravu, ali i ispuniti dug nas živih prema
našim poginulim i umrlim prijateljima suborcima.
Moramo vrednovati svete stečevine
Domovinskog rata bez obzira na različitost političkih svjetonazora, a u
tom projektu moraju se ujediniti sve političke stranke, sve udruge
proistekle iz Domovinskog rata, jer žrtve naših mrtvih ratnih
prijatelja ne smiju nikada biti zaboravljene.
U novijoj hrvatskoj povijesti, naša
generacija već je upisana zlatnim slovima i zato budimo ponosni
hrvatski vitezovi, jer smo bili i ostali pripadnici pobjedničke vojske
koja je u ovom nametnutom ratu pobijedila posljednjeg krvnika i
balkanskog diktatora s ovih prostora.
„Zajedno u ratu, zajedno i poslije rata! "Jučer ratnik, danas patnik!"
Vladimir Rihtar, http://hakave.org