BOGOJAVLJENJE – SVETA TRI KRALJA (6. siječnja)
Iz 60,1-6 * Ps 72,1-2.7-8.10-13 * Ef 3,2-3a.5-6 * Mt 2,1-12
Božje objavljenje u neznatnosti
S istoka dođoše mudraci u Jeruzalem da potraže Boga koji se zaodjenuo u ljudski lik, u malo nježno dijete koje se može obuhvatiti, dotaknuti, osjetiti. Ti zvjezdoznanci dolaze s Istoka odakle izlazi sunce. Promatraju zvijezde, gledaju u noć. Psihološki se to može shvatiti kao gledanje u vlastito srce, intimu, i tu, u tome gledanju otkriše zvijezdu koja im najavljuje rođenje božanskog Djeteta. Kreću i slijede zvijezdu.
Dijete se ne rađa u velegradu gdje se odvija sav javni život i gdje za Boga nema mjesta. Gdje čovjek sve režira. I gdje se pravi da jest nešto. Ono se rađa u zapuštenom, zaboravljenom predjelu zemlje, nema pri tom ništa izvanrednoga, čudesnoga, spektakularnoga. Matej majstorskom kratkoćom opisuje što su mudraci našli u Betlehemu: »Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom.« Ne nalaze ništa što bi ih podsjećalo na kraljevsko dijete. Ali ipak shvaćaju: bitno je samo Dijete - ono je mjesto Božje objave, Božjeg objavljenja, Bogojavljenja. Pred tim Djetetom mudraci padaju na koljena i daruju mu najdragocjenije što imaju. Zauzvrat Dijete im daruje sve novo. Ne idu više starim putem natrag, već novim putem naprijed u novi život, novi smisao. Spoznali su promjenu koju je Bog u skrovitosti i jednostavnosti izveo u cijelom svijetu i u njihovu životu.
Stoga Božić i Bogojavljenje nisu prije svega blagdani idile, romantike, nježnih čuvstava, toploga doma, već su to blagdani koji u sebi zgušnjavaju sve ono što Bog s čovjekovim životom želi učiniti. Čovjekov život i spas su u pitanju. Bog uzima na sebe čovjekovu sudbinu i jaz između Boga i čovjeka zauvijek je premošten u Betlehemu. Bog dolazi čovjeku i nastanjuje se zauvijek u ovome svijetu. Da više nikad ne bude prognan iz svijeta i čovjekova srca kao jedina prava misao i smisao i zvijezda vodilja na životnom nebu. Sv. Petar Krizolog je to lijepo izrekao: »Danas s dubokim zaprepaštenjem mudraci spoznaju što vide u jaslama: Nebo na Zemlji, Zemlju na Nebu. Boga u čovjeku, čovjeka u Bogu. U pelenice umotana Onoga koga cijeli svemir ne može obuhvatiti.«
Kad se mudraci nisu smeli zbog takve svakidašnjosti, jednostavnosti i neuglednosti, kad se klanjaju tom siromašnom djetetu i priznaju ga Gospodarom svijeta, znači da su shvatili i prihvatili jedinstvenost i osobitost ove i ovakve objave Boga, Boga koji svoj pojavak, vidljivi dolazak u svijet skriva u neznatnost, nemoć i jednostavnost. Zato nas današnji blagdan poziva i upućuje da u ovome svijetu tražimo ono što je maleno, neznatno, svakidašnje i obično - i naći ćemo Boga.
Josip Koprek, www.glas-koncila.hr
.....................