OTKRIJ SVOJE DLANOVE, PROLAZNIČE
Tmuran pejzaž grada; krovovi
zvonici
Nebo iščezlo u davežu oblaka
Zavidiš i ptici
U ritmu istih koraka
zatomljeni krici
Prolazniče ne nagli:
otvara se rana neka davna
A činilo se da je ljubav s nama
i radost
Gdje su pjesnici zlatousti
Vitezovi što umjesto konja
podbadaju ljubav
Vonja na turobnost
bez bjeline pahulja
na gusto sivilo samoću mrtvilo
Pjesma je ovo tužna
Samo je LJUBAV može raznijeti
razasuti
u neki dobrodošao
vjetar
Otkrij svoje dlanove prolazniče
da vidim voliš li cvijet
ili sječivo
autor stihova Ljerka Car Matutinović
........................
........................
Ljepota žene
Ljepota je dražesna slatkoća
gdje se djevičanska bjelina
i grimiz sreću.
Za poimanje ruže – to je dovoljno.
A za ženu?
Tu je još plemenitost lica,
osjećajnost pokreta
i toplina kojom sveudilj plavi.
Ljepota je njena
rukama iskazana,
u očima prepoznata,
korakom potvrđena.
Ljepota je rascvjetana ruža
u kosi zaljubljene žene.
Ljepota je miris njenog daha
u zagrljaju voljenog.
Ljepota je mekoća njene kože
baršunaste kao ružine latice.
Ruža, žena, ljepota ... i to je to.
.......
U kiši
Kiša je uporno zapisivala
sitne točkice po površini vode.
Širili su se mali koncentrični krugovi
a pod drvećem iskakali mjehurići zraka.
Okvir prozora sadržavao je
razlistanu proljetnu šumu
i guste, izdužene kapi kiše
čiji smjer je određivao vjetar.
Zvuk jednoličan, štropot vode.
Nebo sivo, prohladno je.
Na livadi pokisle ivančice
okreću svoje glavice polegloj travi.
U kiši
kada nema cvrkuta ptica,
kada se ne čuje kreketanje žaba,
kada žute perunike postaju nevidljive,
kada se izgube mirisi bagrema
u toj i takvoj kiši
okrećem se k sebi
i dozivam se.
autor stihova Javorka Pangerčić, http://javorka.webs.com
ZANOS DUHA
Sve što radimo u zanosu duha
to nekim ozračjem ljepote sja.
Stvaramo ili dajemo koricu kruha,
nosi nas zanosna punina ta.
I kad je teško za mišićna tkiva
predamo se duhu da nas nosi.
Tad se volja u harmoniju sliva
s naporom što nam mišiće kosi.
Predajmo se tvari što od stalnosti vri!
Što činiti kanimo, činimo sada
– najprije u duhu to uradimo mi,
a potom, potom sve se lakše svlada.
...
GABARITI SREĆE
Ako istim činom činiš
sebi sreću - drugima tugu,
znaj, ta sreća neće imat
radost dugu.
Mjere tvoje sreće
bit će manje, manje.
A gabariti tuđe tuge
bit će poput duge.
Na tu će sreću pasti
duge sjaj,
ali i sjena njena.
Poput sjenke hrasta
na travu
što pod njim joj nema rasta.
autor stihova Mile Prpa,